Dan nezavisnosti u kafani "Kod dva goluba" (2)
Lemijev ahbab se zove Jomu...
I on je u vnimago... Samo toga nije svjestan... Za razliku od poslovično narogušenog Lemija, Jomu se još uvijek blaženo smješka sa naslovnih strana. Fini su to uhranjeni, rumeni obraščići, k'o dječji, i uredno potšišana bradica, k'o kod kakva mudraca... Kao i Lemi, i Jomu igra na kartu haosa i stampeda, na svoje apsolutno pravo da odredi šta može, a šta ne, ko je pravi ovaj ili onaj, a ko ne...
U vlašićkoj selendri Bukovici, pazi sad, Gluhoj, 13-godišnja djevojčica, nakon 5 godina zlostavljanja od strane mjesnog imama, obznani roditeljima šta joj se dešavalo... I cijelo selo se digne na noge da (kako to uvaženi Jomu veli, shodno tradiciji i običajima bosanskog sela, a Jomuu je vjerovati) odbrani - imama??? Pa su se tu novinari napadali i držali zarobljeni u selu, djevojčica s porodicom izopćila i optužila za klevetu... Ali, eto... Smogne neko snage i staru drtinu (imama, ne Jomua) izvuče pred sud... Pa ga osude... Na sramotnih i nikakvih 18 mjeseci, ali, eto... osude...
I izađe "pravednik", okružen "pitomim bosanskim seljakom", iz zgrade suda netom nakon čitanja presude, pa onako osorno i otresito (kako to samo može vjerski službenik u zemljama poput one koju vole samo rijetki koji sebi taj luksuz mogu priuštiti sa sigurne udaljenosti) zamahuje prema okupljenim novinarima, prijeti i galami... i drito u Sarajevo kod Jomua... A Jomu ga dočeka "ka' vladiku"... Jer i ovaj je njega, par dana prije toga, kad je Jomu išao u gore pomenuto selo da lično upita djevojčicu je li uzbudila imama...
Pa je, tako, Jomu sa imamovim advokatom organizovao i koMferenciju za šĆampu... Vazi Jomu, zatvorio okice i plete: glasom kreštave ptičurine grabljivice, a jezikom stare lopine (kako to samo može vjerski službenik u zemljama poput one koju vole samo rijetki koji sebi taj luksuz mogu priuštiti sa sigurne udaljenosti)... Pa će ko imalo ima u glavi odmah shvatiti o čemu se tu radi kad presvijetli Jomu napomene da je advokat djevojčice Duško Tomić, gluho i daleko bilo, Srbin iz Bijeljine, uz to još i islamofob - ko Jomua imalo poznaje zna da on te etikete lijepi k'o post-itse... Negdje se zametnuo podatak da isti taj Tomić za ista djela lovi i pravoslavnog popa u Brčkom - ne može se, ipak, na sve misliti u tako teškim trenucima...
Gnjavim, gnjavim... Evo: http://www.youtube.com/watch?v=kL9iowg7Fs4, http://www.youtube.com/watch?v=fWI0f-DFJ9E.
Mislim, kompromitovao se Jomu i prije... Ništa novo... Izabrao se za doživotnog šefa "svog preduzeća", petljao se i u politiku i u novinarstvo na najprizemnije načine... U zemlji u kojoj je svakim danom sve više gladnih i gdje je 25% nepismenih Jomu sebi gradi dvore koji koštaju mnooogo love vrlo sumnjivog porijekla, a koju je Jomu dobio u zamjenu za svesrdnu podršku "našim" "kontroverznim" bizMismenima... Mislio sam da je dotakao dno kada je nedavno prvi glasno izrekao ogavnu tezu bliskoistočnih budaletina o slabosti bosanskih muslimana kao objašnjenju za genocid koji (ni)su preživjeli...
I nije me se pretjerano ticalo... Ni on, ni ahbab mu Lemi, ne bi radili to što rade da im oni koji ih biraju i ukazaju im svoje povjerenje to ne tolerišu... Tako sam nekako mislio... Dok se nije prešla granica koja se nikad i nigdje ne bi smjela preći... Dok se nije pokazalo da ni život jednog djeteta ne vrijedi više od bolesnih ambicija starih pokvarenjaka... Dok se sa osmijehom čovjeka uhvaćenog u kakvoj bezazlenoj laži nije branio osuđeni pedofil... Ko voli pedofile - taj je pedofilfil...
I dok sam, prije nekoliko dana, gledao kako se Jomu ruga novinaru FTV-a, činilo mi se da mene pita: "Š'o s' nervozan?"... Trebalo mi je par minuta da povjerujem svojim očima i ušima... I da me prođe stid... I dok sam pokušavao obuzdati huju u meni se srušilo i ono malo što je nakon svega ostalo od iluzija o Danu nezavisnosti...
U to ime bih se, uvaženom (k)Reletu zahvalio sa priloženim pjesmuljkom... Opet od "Zabranjenog pušenja", kakve li (ne)slučajnosti... Eto! (Napomena: nazalost, pjesmu sam morao izbaciti zbog tehnickih razloga - Co)
Nekom građanski rat, nekom agresija, a nekom - bizMis of d lajftajm!
Pozdrav iz snježne oluje!
Muris
I on je u vnimago... Samo toga nije svjestan... Za razliku od poslovično narogušenog Lemija, Jomu se još uvijek blaženo smješka sa naslovnih strana. Fini su to uhranjeni, rumeni obraščići, k'o dječji, i uredno potšišana bradica, k'o kod kakva mudraca... Kao i Lemi, i Jomu igra na kartu haosa i stampeda, na svoje apsolutno pravo da odredi šta može, a šta ne, ko je pravi ovaj ili onaj, a ko ne...
U vlašićkoj selendri Bukovici, pazi sad, Gluhoj, 13-godišnja djevojčica, nakon 5 godina zlostavljanja od strane mjesnog imama, obznani roditeljima šta joj se dešavalo... I cijelo selo se digne na noge da (kako to uvaženi Jomu veli, shodno tradiciji i običajima bosanskog sela, a Jomuu je vjerovati) odbrani - imama??? Pa su se tu novinari napadali i držali zarobljeni u selu, djevojčica s porodicom izopćila i optužila za klevetu... Ali, eto... Smogne neko snage i staru drtinu (imama, ne Jomua) izvuče pred sud... Pa ga osude... Na sramotnih i nikakvih 18 mjeseci, ali, eto... osude...
I izađe "pravednik", okružen "pitomim bosanskim seljakom", iz zgrade suda netom nakon čitanja presude, pa onako osorno i otresito (kako to samo može vjerski službenik u zemljama poput one koju vole samo rijetki koji sebi taj luksuz mogu priuštiti sa sigurne udaljenosti) zamahuje prema okupljenim novinarima, prijeti i galami... i drito u Sarajevo kod Jomua... A Jomu ga dočeka "ka' vladiku"... Jer i ovaj je njega, par dana prije toga, kad je Jomu išao u gore pomenuto selo da lično upita djevojčicu je li uzbudila imama...
Pa je, tako, Jomu sa imamovim advokatom organizovao i koMferenciju za šĆampu... Vazi Jomu, zatvorio okice i plete: glasom kreštave ptičurine grabljivice, a jezikom stare lopine (kako to samo može vjerski službenik u zemljama poput one koju vole samo rijetki koji sebi taj luksuz mogu priuštiti sa sigurne udaljenosti)... Pa će ko imalo ima u glavi odmah shvatiti o čemu se tu radi kad presvijetli Jomu napomene da je advokat djevojčice Duško Tomić, gluho i daleko bilo, Srbin iz Bijeljine, uz to još i islamofob - ko Jomua imalo poznaje zna da on te etikete lijepi k'o post-itse... Negdje se zametnuo podatak da isti taj Tomić za ista djela lovi i pravoslavnog popa u Brčkom - ne može se, ipak, na sve misliti u tako teškim trenucima...
Gnjavim, gnjavim... Evo: http://www.youtube.com/watch?v=kL9iowg7Fs4, http://www.youtube.com/watch?v=fWI0f-DFJ9E.
Mislim, kompromitovao se Jomu i prije... Ništa novo... Izabrao se za doživotnog šefa "svog preduzeća", petljao se i u politiku i u novinarstvo na najprizemnije načine... U zemlji u kojoj je svakim danom sve više gladnih i gdje je 25% nepismenih Jomu sebi gradi dvore koji koštaju mnooogo love vrlo sumnjivog porijekla, a koju je Jomu dobio u zamjenu za svesrdnu podršku "našim" "kontroverznim" bizMismenima... Mislio sam da je dotakao dno kada je nedavno prvi glasno izrekao ogavnu tezu bliskoistočnih budaletina o slabosti bosanskih muslimana kao objašnjenju za genocid koji (ni)su preživjeli...
I nije me se pretjerano ticalo... Ni on, ni ahbab mu Lemi, ne bi radili to što rade da im oni koji ih biraju i ukazaju im svoje povjerenje to ne tolerišu... Tako sam nekako mislio... Dok se nije prešla granica koja se nikad i nigdje ne bi smjela preći... Dok se nije pokazalo da ni život jednog djeteta ne vrijedi više od bolesnih ambicija starih pokvarenjaka... Dok se sa osmijehom čovjeka uhvaćenog u kakvoj bezazlenoj laži nije branio osuđeni pedofil... Ko voli pedofile - taj je pedofilfil...
I dok sam, prije nekoliko dana, gledao kako se Jomu ruga novinaru FTV-a, činilo mi se da mene pita: "Š'o s' nervozan?"... Trebalo mi je par minuta da povjerujem svojim očima i ušima... I da me prođe stid... I dok sam pokušavao obuzdati huju u meni se srušilo i ono malo što je nakon svega ostalo od iluzija o Danu nezavisnosti...
U to ime bih se, uvaženom (k)Reletu zahvalio sa priloženim pjesmuljkom... Opet od "Zabranjenog pušenja", kakve li (ne)slučajnosti... Eto! (Napomena: nazalost, pjesmu sam morao izbaciti zbog tehnickih razloga - Co)
Nekom građanski rat, nekom agresija, a nekom - bizMis of d lajftajm!
Pozdrav iz snježne oluje!
Muris
Labels: komentari
posted by co | 12:01 AM
2 Comments:
Cao Co
Od mog zadnjeg priloga i tvog komentara odnosno dobronamjernog savjeta da dignem ruke od svega i uzivam u onom sto imam, proslo je dosta vremena.Konacno sam shvatila da "dijaspora" ne voli price o ratu i ratna sjecanja a ovdasnji "pacenjici" ne vole nikoga ko je po njima odlaskom "bolje prosao".Nama su podjele i mrznje sudbinski odredjene, a ljubav i postivanje odabira vlastitih sudbina, uvijek bilo na osjenama drugih i drugaciju.
Na moju odluku da se vise ne javljam u to vrijeme je upravo uticao i dogadjaj "Gluha Bukovica" ,ovdje u Bosnu.
Taj primitivizam, nepravda ispiranje mozgova i manipulisanja djecom vise kod mene nije izazivao ni stid ni potrebu da se ovaj narod zali vec osjecaj da je ovaj narod zasluzio da propadne,
Poslije Murisovog priloga danima sam u dilemi da li se javljati ili samo bez obrazlozenja napisati BRAVO MURISE.
Sve je shvatio ali ne znam koliko ih ima jos takvi koji i pored zivota u civilizovanom svijetu ne vide dalje od onih iz GB.
Abu bloger je super javit cu se i na njegov prilog.Mislim da je visoki plavi djecak na slici Zlatko Hadzikaric.Isli smo u osnovnu kod Ferhadije.
Danas u ovom casu je bio moj trenutak i morala sam se javiti.
Pozdrav od sretne Saime zbog pojave ovakvih priloga.
Sa internet stranice "Pescanik", napisao Bojan Bajic (predsjednik 'Nase stranke').
Crni gavran nad Republikom Srpskom
Bojan Bajić
27.04.2009.
Često se u bližoj srpskoj istoriji ova zloslutna ’tica pojavljivala na nebesima svetih srpskih zemalja i nepogrešivo najavljivala crne bilanse. Ne bi tako davno kada Crni Gavro preleti preko Slavonije do Knina sa letačkom oznakom Z4 noseći u kandžama predizborne plakate Milana Martića i Slobodana Miloševića. Dal’ je to trebalo da znači da se radi o glavama ove dvojice ili cijelog naroda nesretno uvučenog u spiralu političke samodestrukcije, otkrili smo ubrzo nakon toga. Prvo je do najsitnijeg detalja nastrad’o narod, a onda i ova dvojica, a bilo bi bolje da su samo ova dvojica. Iz Knina Crni Gavro pobježe od Oluje prema Drvaru, u kandžama sada noseći plakate Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Leti Crni Gavro, al’ Oluja za vratom, gori pod njim 13 krajiških opština, narod bježi. Bježi nebranjeni narod, a tek je prošlo mjesec dana otkako je ’’slavni srpski general i strateg’’ brukao srpski narod i vojničku čast, probavajući genocid nad nedužnim civilima Srebrenice i Žepe. Leti Crni Gavro dalje, prema Banja Luci, na letu zvanom: Ričarde pomozi. I dalje nosi plakate ove dvojice, pakuje se narod Banja Luke, no, na svu sreću, zastade Crni Gavro da se malo odmori na Manjači. Međutim, narod je opet do najsitnijeg detalja u onih trinaest opština nastrad’o, i ona će dvojica posle, a bilo bi bolje da su mnogo prije i samo njih dvojica. Ne prođe puno vremena, samo što je Crni Gavro prezimio, na samom pragu proljeća, poleće Gavro prema Sarajevu, na letu s oznakom PSSZ (ponijećemo sve saobraćajne znakove). U kandžama mu plakate Radovana Karadžića i Momčila Krajišnika. Opet je narod uvučen u stravičnu spiralu političke samodestrukcije. Paklenim planom luđaka sa političkog vrha, pokreće se 150.000 duša preko ledene Romanije, ostavljajući djedovinu i grad, tražeći sreću po istočnim kasabama i Srbiji, te tuđoj djedovini. Kakvu su sreću pronašli, to samo oni znaju, a bilo bi bolje da su samo ona dvojica stradali. Posle napornog posla, odluči Crni Gavro da odmori koju godinu, ko veli mogli bi se Srbi malo u pamet dozvati nakon ovog silnog jada, pa da se i Gavro već jednom penzioniše. No, ne da đavo mira, spremaj se Gavro Drinu vodu prelijetati, biće posla u Srbiji preko glave. I tako Gavro, posle višegodišnjeg odmora, u novu misiju pod rednim brojem 1244, sa plakatom Slobodana Miloševića u kandžama, ode u pravcu ’’suverenog’’ srpskog neba. Nosao je Gavro plakatu luđaka i u Rambujeu, pa čak i onog predzadnjeg dana kad je Ričard sa Slobom u Belim dvorima kafu i viski pio. Tada je ’’veliki’’ srpski vođa, političar i državnik rekao istorijsko NE. Rekao NE, a dobio Milosrdnog anđela i 1244. Bježao je narod opet, i jedan i drugi, razvaljena je država sistematski bila, ginuli su opet nevini, opet oni iz spirale političke samodestrukcije, prvo oni, pa onda on, a bilo bi bolje da je samo on.
U toj čudnoj interakciji i nadopunjavanju Gavrovih favorita sa plakata i naroda koji takve podržava stvara se spirala samouništenja. Teško je reći da je narod kriv, ali narod ipak ne raspoznaje uzročno-posljedičnu vezu između svoje podrške Gavrovim luđacima i onoga što neminovno slijedi. Nije narod kriv, ali je podržao Milana Martića, nije narod kriv, ali je veličao Radovana, Ratka i Momčila, nije narod kriv, ali je zdušno podržavao politiku Slobodana Miloševića. Nije narod kriv, ali je nastavio podržavati iste luđake godinama nakon sopstvene katastrofe, nije narod kriv, ali i dalje uglavnom svaljuje krivicu na svijet, Hrvate, Bošnjake i Albance, a ne na sopstvene luđake i slijepe vođe.
Sve ovo napisah, jer se pojavio još jedan, ko jaje jajetu sličan prethodnicima, još jedan ’’srpski vitez’’, slijepi vođa, avanturista i politički luđak. Ima već više od dvije godine kako je Crni Gavro opet preletio Drinu, ovaj put s istoka na zapad, pod letačkom oznakom 2K1R (kriminal, korupcija, referendum), a u kandžama mu se crveni velika predizborna plakata na kojoj dominira glava Milorada Dodika. Spirala samouništenja je već poodmakla i podsjeća na najblistavije trenutke slave srpskih političkih luđaka iz devedesetih godina prošlog vijeka. Pomalo se vođa Milorad prilagođavao željama i zabludama narodnim, a pomalo je i sam dodavao ulja na vatru i produbljivao zablude. Pa se sada ne zna ko više želi da skoči s ivice provalije i ko za kim trči, narod za Miloradom ili Milorad za narodom. To je klasična spirala samouništenja, koja prijeti da nakon što dovoljno ubrza svoje kretanje, sve uništi po preciznom redoslijedu, prvo narod, a onda i njega.
Za razliku od Srbije devedesetih, Republika Srpska ima još nepovoljniju spiralu samodestrukcije, jer je Srbija makar imala liberalnu i građansku opoziciju vođi, dok se u Republici Srpskoj niko ne protivi ni narodu ni Miloradu, već naprotiv, opozicija je još glasnija u zagovaranju nerealne nacionalne i nacionalističke politike. To znači da niko ne pritiska kočnicu na putu ka propasti, nego svi dodaju samo gas.
Zadnje izjave vođe Milorada su zato i prizvale Crnog Gavra da najavi narodu nadolazeću nesreću. Izjave koje postaju sve žešće nakon što postaje sve izvjesnija krivična prijava protiv Milorada & Co, a za milionske malverzacije u vezi gradnje autoputa Banja Luka-Gradiška, gradnje administrativnog staklenika za uzgoj kadrova za korupciju i otimačinu, gradnju APS-RTRS (agit-prop sistem Radio televizije Republike Srpske), te dodjele tromilionskog povoljnog kredita za uzgoj jabuke ’’zeculje’’ svome nasljedniku od devetnaest ljeta starosti. Nakon što je staklenik opremljen sa stonim pepeljarama od 1.293, 51 KM po komadu, korpama za otpatke od 1.733,76 KM po komadu, konferencijskim stolom od 48.664,89 KM po komadu, lusterima i ornamentima u stilu Luja XVI, o umjetničkim slikama da i ne govorimo, specijalno izrađenim monitorom ogromnog prečnika, izgrađenog u Beču, u vrijednosti od 100.000$, te skoka vrijednosti izgradnje dva tunela u Laktašima i Klašnicama sa početnih 19.8 miliona KM, na basnoslovnih 60.3 miliona KM. Sve te unosne poslove vođa radi sa svojim kompanjonom Stankovićem, vlasnikom firme ’’Integral’’, prema kojima SDS-ov kriminal iz rata i poraća izgleda kao sitno razbojništvo. Da vođa sve više ubrzava kretanje Republike Srpske i naroda ka fatalnoj propasti, govori i stanje uma voljenog i obožavanog lidera, koji je rekao ovako nešto: ’’Bolje da moj sin uzgaja jabuke, nego da bude klošar i narkoman po Banja Luci, pa je zato i dobio tu sitnicu od 3 miliona KM kredita iz IRB - Investiciono razvojne banke RS-a’’. Ova izjava najvjerovatnije označava prekretnicu u vođinoj vladavini, daj Bože na njegovu štetu, a ne na štetu cijelog naroda.
U poznatom maniru prethodnika, zbog kojih se Crni Gavro već više puta pojavljivao na srpskim nebesima, vođa je aktivirao taktiku zbunjivanja, medijskih probnih balona, skretanja pažnje javnosti, a to sve koristeći autostradu užasa, pakla i stradanja, kako naroda, tako i Republike Srpske. Kao provala oblaka zadnjih dana je ponovo počeo najavljivati referendum o nezavisnosti RS-a, u želji da ta potmula grmljavina njegovih riječi zasjeni njegov kriminal, korupciju i nepotizam. Kaže vođa da je Srbija domovina bosanskim Srbima, baš kao da su bosanski Srbi u BiH na privremenom radu, a ne da tu žive stotinama godina. Ponovo podgrijava narodnu zabludu o mogućoj nezavisnosti RS-a, ponovo se igra riječima, tj.vatrom, tvrdeći da u Dejtonu nigdje ne piše da secesija nije dozvoljena. Što je još najzloslutnije poručuje to Ričardu Holbruku i drži mu lekcije pred nesretnim narodom i kamerama APS – RTRS-a. Istom onom Ričardu, koji je spasio Banja Luku od pada 1995. i koji je prizemljio Crnog Gavra na Manjači, istom onom Ričardu kome je Milošević u Belim dvorima na Dedinju održao lekciju pred kamerama RTS-a, a onda dobio Milosrdnog anđela brže nego što je narod uspio i proslaviti taj herojski, Slobov retorički podvig. Negira Milorad i BiH, negira i OHR, negira i Valentina i Gregorijana, i Sanadera i Englisha, negira dosadašnje mukotrpne reforme, sve negira i prkosi cijelom svijetu. Zar opet nesretni srpski narode, zar opet da te luđak i slijepi vođa vodi, zar ti se opet istorija ponavlja, zar opet da izbjegavaju zaslužene kazne za kriminal i korupciju tako što im ti narode daš legitimitet da krenu autostradom nacionalnog užasa i pakla. Zar opet da odbiju plan Z4, zar opet da odbiju reintegraciju Sarajeva, zar opet da odbiju Rambuje, zar opet da svoj samoubilački zanos o sopstvenoj sili i snazi, kao kakav opijat prenose na tebe narode.
Zar opet narode da si se našao u spirali samouništenja i samodestrukcije. Zašto bi narode na održanom referendumu o nezavisnosti RS-a glasao u ogromnom procentu ZA, zar nisi svjestan da je luđak u stanju da te nagovori na to samoubistvo, da bi spasio svoju zadnjicu, da bi spasio sebe i svoje kompanjone, spreman je da te gurne na referendum, i sam znajući da ne bi prošlo ni mjesec dana od tog čina, a Republika Srpska bi bila ukinuta. Da ne govorimo o 100, 200 ili 300 hiljada tebe narode, kojih bi se našlo na privremenom odsustvu kod ’’braće’’ u Srbiji, da ne kažem u izbjeglištvu.
Ko da zaustavi ovu spiralu samouništenja koja nepokolebljivo napreduje? Možda Milorad, ne, on će biti sve nervozniji zbog sopstvenih repova i sve više će se primicati prelasku crvene linije, tj. referendumu, a vilu na Dedinju je već kupio. Valjda će odatle voditi izbjegličku Vladu RS-a. Stranka mu SNSD, ne, mnogo ih se rastalilo s njim zajedno u unosnim poslovima. Opozicija mu u Skupštini, ne, i sami grade kampanje na romantičarskim ideologijama podgrijavanja narodne zablude o samostalnosti. Ko onda? Samo ti narode i niko više. Dok ne shvatiš da trebaš napraviti radikalni rez sa samoubilačkim nacionalističkim politikama, okrenuti se Bosni i Hercegovini kao državi svojih pradjedova. Sve što ti u političkim govorima miriše na izolaciju, ograđivanje od komšija Bošnjaka i Hrvata, ned’o Bog na referendum i nezavisnost, ne budeš li odbacio i prepoznao kao političku prevaru luđaka koji manipulišu tvojim osjećanjima, bogami ti se crno piše.
Ako nisi narode ništa do sada naučio, ako nisi nikakve pouke izvukao kuda te vodi nacionalistička politika (da ne bude zabune, nije sporno voliti svoje, ali nacionalizam pomalo mrzucka ostale, u tome je problem), ako nisi još na ’’svetom srpskom nebu’’ primjetio Crnog Gavra sa Miloradovom predizbornom plakatom u kandžama, i ako podržiš i samu pomisao na referendum i politiku razdvajanja, a kamoli da glasas za to, znaj da će se niz fatalnih političkih grešaka sa fatalnim posljedicama nastaviti, znaj da će s tobom biti završen pakleni balkanski ciklus.
Nemoj da posle ponovo svijet bude kriv, treba odmah da se zna, ako se bosanski Srbi odluče na referendum o nezavisnosti, uslijediće invazija NATO pakta, biće ukinuta Republika Srpska, a dobar dio naroda će se razbježati po Srbiji. Nakon toga će slavne srpske vođe potpisati još jednu kapitulaciju, još jednu rezoluciju 1244 kojom će onda Srbi moliti Boga da makar ostanu konstitutivni narod u BiH, a o postojanju entiteta ne bi bilo ni riječi.
Pamet u glavu narode i izvini na brutalnosti mojih riječi i neuvijenim porukama, ali je važno da prestane više foliranje i izgovori u stilu: ma nismo mi krivi, ma to nam svijet priprema zavjeru, ma Mile se bori za nas, ma ko je znao da će se to desiti nakon želje za samostalnošću. Biće napisani tomovi knjiga i žalopoljki nakon katastrofe, ako se za katostrofu narode odlučiš... Bolje da zasluženo propadne on, nego narod.
Peščanik.net, 27.04.2009.
Post a Comment
<< Home