Abu BLoger (4)
Probudim se jutros i pozelim: “Boze, ne daj da me otkriju, tako cu duze trajati". Nisam ja vazan, dragi moji Blogeri. Vazni su ljudi i dogadjaji koje spominjemo. To je sve sto nam je ostalo od Banja Luke…i ovaj Blog, zadnja nit koja nas spaja.Direktor
Vidio sam ga prvi put, ne mogu reci upoznao, kasnih 50-tih jos dok sam gluvario po zeljeznickoj stanici u centru. U to doba je nosac kofera bilo zanimanje. Nosio je propisnu uniformu, sa brojem. Bio je mlad, uvijek je trcao i galamio. Ne znam zasto, ali zvali su ga “Direktor”.
Jednom prilikom nam je pokucala komsinica na vrata. “Da nije vasa baba. Direktor doveo neku babu”, upitala je. Ja pogledam sa balkona, kad zaista stoji Direktor sa koferom i moja baka. Dosla nam u posjetu sa Mora. “Cija je baba, nek dodje da je preuzme”, derao se on. Od tog trenutka sam drugacije gledao na Direktora. Doveo je moju baku , ko zna gdje bi odlutala!?
Huligani su ga na ulici zarivali i tukli. Poceo bi da vristi i udara se po glavi. Uvijek mi ga je bilo zao! Imao je i on brilijantnih momenata, kao na primjer u Batinom prolazu…necemo sada o tome. (Sejo, nije se fino smijati…!)
Nestao je negdje 70-tih, kao i ta dobra vremena.
Spomenuo sam Direktora, ne zbog Batinog prolaza, nije ni zbog moje bake, valjda zbog nostalgije. Sve nas koji smo tada zivjeli u nasem gradu sada muci nostalgija.
Pitam se: “Kako je sada u Banja Luci bez Direktora?”
Abu BLoger
posted by co | 1:00 AM
6 Comments:
Mislim, da nista manje nece biti zanimljivo ni ako se otkrije identitet Abu Blogera.Ime nista ne odredjuje ali ono sto pise i vraca sjecanja mnogih od nas i ispunjava srce i dusu pozitivnom energijom vrijedi najvise.
Sjecam se kad je neke 60-te godine mom ocu dosao u posjetu drug iz djetinjstva koji je emigrirao u Ameriku 30-tih.Tako mi je zao sto mu se ne mogu sjetiti ni imena ni prezimena, mozda ima svoje pretke u Americi.Kako je moj otac volio s njim pricati, a cega se on sve sjecao, sve to je za mog oca bilo neshvatljivo.On je to objasnio time da je dolaskom u Ameriku bez prestanka vrtio u glavi samo ono sto je ostavio u BL.A to je uvijek bio grad koji se dao voljeti i rado primao svoje nove stanovnike.Abu Bloger je sigurno davno otisao iz BL.Ja prije 39 god i to blizu, ali sjecanja su takodje najvise vezana za BL.
Spominjanje Ajse Karabegovic asocira na rasnu crnku -ljepoticu za koju ne znam ni da li sam dosad takvu vidjela i na filmu.Bila je i Jasna Osmancevic prelijepa plavusa iz Tehnicke skole- gradjevinski odsjek.Bila je udata za Klindic Ranka cija je baka prva prodavala pelcere cvijeca i cvijece.Sjecam se Muhurdarevicke iz Pobrdja koja je bila udata za naseg predivnog i prelijepog Kolju Micevica knjizevnika, pjesnika i prevodioca.Pa onda Bisera Topcagic udata Kahrimanovic.Pariz je imao svoju Brizit Bardo a mi orginal dvojnicu u BL.A bila je i dzak generacije u Ekonomskoj skoli. Mislim da od tada datira BL kao grad sa najvise lijepih cura.
Vidim frizerski salon oca i majke Mersada i Omera Berbera u Gospodskoj ulici, vidim slikare Curic Alojza, Bekira Misirlica,Jocka Granica, Envera stalju, Viktora Mejdandjica, Dusana Simica.(kratko je zivio)
Vidim i Jovana Spremu profesora i njegovu Bertu, Jocu Bojevica "razvijotku" talenta za sve i najboljeg vozaca camaca na dajak U BL.
Za danas od mene dosta,
a Evlija Celebija napisa prije 400-to godina."Sto je zapisano ostaje, sto se pamti iscezne".
PS
"Nasa Bosna pomjesa nas jezik sa jezicima osvajaca pa nastade ona
"Insan moze biti hajvan, a hajvan ne mere biti insan"
PS opet
Sjeca li se iko od stanovnika Dzinica palate Djekic Radmile i Stupar Radmile.Isle su sa mnom u prva cetiri razreda u maloj "Zmaj Jovinoj skoli."Mislim da su ocevi bili vojna lica i da su odselile, ali nikad ih nisam zaboravila kao dobre drugarice.
Pozdrav svima Saima
Pozdrav Sajmi,
Kao nepoznati, koji sve poznaje,nadam se da cu prozvati puno novih, pasivnih blogera kao sto sam i sam bio...!? To mi je cilj.
Znao sam Radu i Bicu Djekic. Rada se udala za rukometasa Karalica...?
Abu BLoger
istina
je da je blog zivn’o. Da vrvi od komentara. Da se pojavljuju nova lica iz publike, prvo sa imenom a odmah zatim i prezimenom. Da je ovako, cini mi se i ljepse.
istina
je da onu ISTINU svi znamo. Da znamo da ima vise verzija, da te verzije imaju samo jednu dodirnu tacku ”U strahu su velike oci”. Da je nevolimo i da bi bili mnogo sretniji bez nje. Da nemamo potrebu nekom je pricati. One o kojima se prica ne dodiruje, mi je znamo, a nasa djeca imaju svoju, sumornu i bez nase. Pocev od klime, zagadjena do svih hajvana i njihovih izopacenosti koje svakodnevno, gdje god da smo, srecemo i pokusavamo upozoriti i zastiti djecu od njih.
istina
je da se sreca, radost i lijepe uspomene mogu podjeliti sa svakim, a tuga i bol samo sa bliznim.
Volio bi da se ovom blogu prikljuce i oni nasi BANJALUCANI u Banjaluci zbog kojih smo i nostalgicni, kojih je sigurno mnogo, sobzirom na kolicinu nostalgije koju nosimo u sebi. Samo im treba otvoriti vrata da udju, a da se ne osjecaju nelagodno.
Ja sam prozvao Abu Blogera i njegova prva reakcija je bila “Vjeko druze, sta uradi…?” A sad prijeti da zaje… i Ramba (1,2,3,4,…). Prozivka je stara BL prica.
PS. “Direktor” je osamdesetih bio cest gost kod rodjaka u naselju Taras Sevcenko. Uvjek cist i u odjelu sa obaveznim kolicima. Tada je bio miran, okruzen djecom spremnom za besplatnu voznju.
pozdrav
Ova slika me podsjeti na prvi banjalucki semafor, postavljen bas na ovoj raskrsnici nekih sezdesetih. I na banjalučku miliciju iz tog vremena. Kao sopstveni izum, cuvali su semafor i uredno kaznjavali prekrsioce. Vecina polupismena, ali uredno odani rezimu.
Sjecam se slucaja jednog cuvenog milicionera(znam mu i ime, ali uz duzno postovanje potomcima ne bih da ga pominjem) koji je onako surovo odan, posten i ogranicen, sopstvenu zenu prijavio, zato sto je drva kupovala od preprodavaca. Sad kad bolje razmislim smijesni smo mi koji smo se nekad smijali njemu.
Abu Blogeru veliki pozdrav, ideja mu je odlicna.
Nada
Ja sam odrastao na Studencu (ul. Slavka Rodica, prema Cistoci), tako da mi raja iz palate nije bila "prvi kontakt" sa svijetom. Ali sjecam se varteksove prodavnice ali i jednog detalja kojeg moram provjeriti sa stanovnicima palate. Cini mi se da je ispod palate bila jedna mala radnjica gdje su zene ostavljale "najlonke" da se uhvate zice koje su pukle. Sad kad ovo pisem nisam siguran da li je ta radnjica bila ispod palate ili ispod Titanika, pored mljecnog restorana. Ali eto, ja napisah pa nek bude sta bude ;).
Pozdrav iz suncanog Lunda, golf sezona je pocela.
Cao Co
Nakon desetak dana tutnjave po Sarajevu sa mojim sinom i snahom Engleskinjom,danas cjeli dan mirujem i pregledavam blog.Vrijeme je bilo divno pa smo imali raznih aktivnosti u gradu koji je vec u aprilu prepun turista.Recesija se ne osjeca, a ako se ovako nastavi u gradu se nece moci hodati u ljetnim mjesecima.
Odlucih da se odmah javim ,jer sam prepoznala ko je Made.Moj divni dragi komsija koji je ostavio velikog traga u zivotima svih iz nase ulice.Medju prvima je imao foto aparat i slikao nas.Na Studencu, na Kastelu, ispod glavnog mosta i ko zna gdje sve ne. Kad nam dodje Bisera iz Svedske onda se vade te crno bijele slike koje su sada za nas umjetnicke fotografije.Puno pricamo o njemu i rado ga se sjecamo.Bilo bi divno kad bi se jednom sreli u nasoj kuci u BL.Mozda se i ostvari.Ostavlja i trag na ovom blogu sa dobrim prilozima.Puno pozdrava i srece njemu i svima njegovima od Saime.
Post a Comment
<< Home