Prevare u Boski (2)

Pratim zbivanja u starom kraju preko medija dostupnih preko Interneta i mnogo puta pozelim da neke od napisa komentiram s ove distance, i vremenske i daljinske, jer ima tu svega. Posebno mi za oko padaju dogadjanja u manjem blentitetu gdje stvari cesto nisu onako lijepe kako ih vlast zeli prikazati. Tako jucer naletih na clanak u “Nezavisnim novinama” pod nazivom “Prevare u Boski” i mnoga pitanja mi pocese padati na pamet, kao na tekucoj vrpci. Obicno nemam vremena da odmah zapisem ono o cemu razmisljam (ovdje u Americi se mora raditi, ici na posao, jer para nema ako se ne zarade) pa svoje misli pokusavam staviti na papir uvece dok gledam TV (osim ako na program nije sport, a ovih dana je to hokej, kada nemam vremena za laptop). Zbog toga mnogo toga zaboravim pa mi bude kasnije krivo.

Jucer, rekoh, procitah clanak jednog od zaposlenih u robnoj kuci “Boska” (ime joj nisu, za cudo, promijenili, a ocekivao sam to: pade mi na pamet “Kosovka djevojka” ili nesto tome slicno, tako tipicno za one nase krajeve!!!) u kojem se taj zaposleni zali kako vec 22 mjeseca nije dobio platu, a uz to ga prevari njegov ratni kolega s kojim je dijelio rov u Posavini gotovo tri godine. Citam clanak i cudim se, a pitanja naviru sama od sebe.

Kako je to moguce da nasem ‘junaku’ sada nesto nije po volji? Borio se, kako kaze, tri godine u Posavini za ono sto je dobio a sada nesto ne valja. I ne samo da nesto ne valja, vec ga prevari njegov rodjeni, ratni kolega, s kojim se borio za ono sto danas ima. Borio se da danas zivi u drustvu u kojem ce biti samo njegovi da ga oni drugi ne bi varali i iskoristavali. Borio se jer je bio ugrozen kao pripadnik nacije koja je bila ugrozena na svim prostorima bivse Juge, ne samo u Bosni.

Zivi nas junak evo vec 15-tak godina u (para)drzavi za koju se borio i mozda mu sada iz guzice polako dolazi do mozga. Ili mozda jos ne? Jer da mu je pamet bila tamo gdje joj je mjesto ne bi tri godine ratovao protiv svojih bivsih komsija, poznanika i prijatelja (istina, oni nisu bili na posavskom ratistu ali se on tamo borio protiv njih jer su oni pripadali onim drugima). Bio bi nas junak mozda u Banjaluci sa svojomj starom rajom, vjerojatno dobijao placu kao i tolikih godina prije rata, brojao dane do penzije. Ili bi, kao mnogi iz tog istog grada, nasao svoje mjesto pod suncem u nekoj drugoj drzavi svijeta, vjerojatno radio i za to bio placen, mane ili vise, zavisno kako se snasao (sto i nije toliko vazno) , ali bi sigurno bio cista obraza, sto je najveca vrijednost u svetu tome. Ovako, ostaje mu da ‘uziva’ u plodovima svoga djela jer je on, kao i mnogi drugi isti kao on, bio dio ratne masinerije koja je napravila veliko zlo na nasim prostorima.

Sada nas junak ima sansu da shvati da nije sve onako kako su mu pricali i da zlo nije bilo na onoj strani na kojoj su mu govorili. Sada ga ‘njegovi’ prave budalom, ne samo njegov ratni drug, vec i oni u koje se vjerojatno jos uvijek zaklinje.

Bilo bi dobro kada bi nas ‘junak’ progledao i kada bi usao u neke druge rovove da se izbori da se zlo koje je napravljeno i u cijem je pravljenju sam aktivno ucestvovao, ispravi. Ali sumnjam da ce se to ikada desiti. Jer neke stvari su vec dugo vremena mnogo vaznije od normalnog, mirnog zivota. Vec dugu, predugo, je bitnije da se rijesilo onih koji su ga ‘iskoristavali’, da se moze prosetati nekom tamo ulicom koja se zove po nekom tamo ‘heroju’ za kojeg mozda ni on sam nikada nije cuo, da moze proslaviti svoju slavu koju su mu neki tamo davno ‘branili’ da slavi… Mozda se nas ‘junak’ sada prisjeca rijeci onoga koji ga je vodio, da ce radije jesti korijenje… E, sada je korijenje tu, samo ni njega nema stalno. A i za korijenje se mora nesto posaditi. Ni ono ne raste samo od sebe.

Ima jos mnogo drugih pitanja vezanih za navedeni clanak. Kako je moguce da se u toj drzavi gdje su svi ‘svoji ‘ sada desavaju tolike prevare. Jer, citajuci navedeni clanak, radi se o lopovu do lopova, prevari nakon prevare. A ni vlast nije nevina jer sve te prevare ne bi bile moguce da i oni na vlasti nisu u sve to upetljani. Ali, vazno je, da im ne mogu suditi oni ‘drugi’, ako stvar ikada dodje do suda, u sta je tesko vjerovati.

Citam tako ovaj clanak i pitam se kako to da evo vec petnaestu godinu ovdje u ovoj jebenoj Americi svake dvije nedelje dobijam placu, redovito, bez zakasnjenja, a ‘mojih’ ni od korijena: ni u firmi, ni u vlasti. Istina je, ni boraca iz rova nemam, pa je to mozda razlog. Ostaje mi da naseg prevarenog ‘junaka’ samo podsjetim na onu nekad poznatu, koju je vjerojatno nekad davno s ponosom pjevao zajedno sa onima koje vise ne vidja:

“Ovo nam je nasa borba dala…”

Mozda ce mu ipak iz guzice nesto konacno stici do mozga.

P.S. Stalnim posjetiocima bloga, posebno onim lijepo vaspitanim, se izvinjavam zbog rjecnika. Iako sam nastojao svim silama da nadjem odgovarajuce rijeci, nije mi islo od ruke. Nekad se stvari moraju nazvati svojim pravim imenom pa i pod cjenu da nekima bude neprijatno.