 |
| Jelačić plac |
Ni jedne godine, pa ni ove, nismo propustili priliku naći se u centru grada u vrijeme Adventa. S Filipom i Dominikom to postaje sve teža i teža misija jer ih je jako teško držati na oku u neopisivoj gužvi, a bez njih to nije to. I oni vole s nama, znaju da su dida i baka za njih široke ruke. Uz obaveznu picu, fritule, toplu čokoladu, tu je još puno želja za kojekakvim drangulijama. I ako se sve to prodaje na puno mjesta redovi čekanja su ogromni. Izrazili su i želju da ih slikamo na ponijima, ali nam ćerka to nije dozvolila. Kaže da je to jako stresno i naporno za te jadne životinje. Složila sam se s njom, o tome prije nisam razmišljala. Naše odustajanje im nije baš puno pomoglo, ali je bar nama savjest bila mirna.
 |
| Filip i Dominik |
Jelačić plac je stvarno pretrpan; ogromna pozornica sa prigodnim programom, ogroman šator pun ljudi, klizalište, adventskom vijencu smo jedva prišli. U Bogovićevoj pravi slalom. Sva sam se zalila kuhanim vinom trčeći za djecom i izbjegavajući posjetitelje sajma. Naj više me se dojmio Zrinjevac. Prekrasno svijetli okićen sa bezbroj sitnih lampica, male bijele drvene kučice, dodatno dekorirano starim biciklima i sankama. Zbilja maštovito i vrlo ugodno za oko. Napravila sam hrpu fotografija ali zbog gužve nisam baš uspjela dočarati atmosveru adventske noći u Zagrebu.
Lijepi pozdrav iz hladnog Zagreba.
Nada
 |
| Bicikl |
 |
| Bogovićeva ulica |
 |
| Digitalne igre i na ulici |
 |
| Drangulije |
 |
| Fontana na Zrinjevcu |
 |
| Mali bicikl |
 |
| Paviljon na Zrinjevcu |
Labels: hrvatska, nada, praznici
6 Comments:
Baš mi je drago Nado za ovaj prilog. Mogu zamisliti kako su unuci uživali u blagdanski okićenom Zagrebu bogatom prigodnim sadržajem.
Ljudi su se pokazali vrlo kreativnima, ponuda je velika i u tom šarenilu boja pa i kiča uživaju sve generacije.
Može li se zamisliti Božić bez kiča? Nikako, on mu da je specifičan šarm.
Grad je zaista lijep, živ, na pozornici se izmjenjuju zabavljači, centar je pun ljudi, dječje cike, ali i brojnim turistima, koji jednako Zagrepčanima uživaju i puni su komplimenata.
Nisam odolila, pa iako to ne konzumiram godinama priključila sam se ostalima na kobasici i kuhanom vinu. Vino ću ponoviti, ali kobasicu, ne vjerujem da ću više ikada.
Pozdrav, Nataša
Sjecam se decembra 91 god. Isla sam u Berlin kod brata, da probam vratiti Zlatka kuci, da nastavi fakultet. Otisao je preko ferija kod njega, da malo zaradi u njegovoj diskoteci.
Brat ga nije htjeo vratiti u oktobru sa obrazlozenjem da ce kod nas biti rata. Nama naivnima je to bilo nezamislivo.
Otisla sam u decembru, prvi put dozivjevsi tako uredjen grad. U Bozicnom ozracju. Ove male lampice, na hiljadu mjesta u gradu su mi bile nesto najljepse sto sam do tada
vidjela. Pozeljela sam ih kupiti ali su mi bile jako skupe .
Nova 1992 god je bila puna rasprskavajucih granata, pamova, patova, svjetlecih raketa kojima su osvjetljavali nebo, da i nocu vide ciljeve. Sav arsenal bivse JNA bio je bio je namjenjen Sarajevu. Prezivjelo se i to.
Danas sam uzivala u slikama koje je Nada poslala. Zagreb je prava metropola, a ove lampice me i danas ponovo fasciniraju
I sarajevo ih ima, ali ovakvih ideja i kolicine kao u Zagrebu nema.
Uzivajte i za mene. Pozdrav Saima
Kalendar je krcat do Bozica, neke susrete cu morati izostaviti ma kako mi zao bilo. Onaj s mojom prijateljicom Zvjezdanom necu. Planiramo otici u becku slasticarnu " Aida ", otvorenu ljetos na Jelacic placu. Istina, umjesto minjona ja bih radije pojela dobru baklavu, ali trenutno takvih, dobrih, nema u Zagrebu. Nas dvije imamo jos jednu lijepu tradiciju. Ona meni na Badnjak posalje zdjelu bakalara na bijelo za Miru i Davora ( ja cu jesti draze mi przene lignje u tartar umaku ), a ja cu za nju spremiti fini kolac. Kongo kocke su u planu.
Sve ovo covjeka okupira, pa na trenutak zaboravi katastrofalno losu gospodarsko-politicku situaciju u zemlji. Smrznem se pri pomisli sta nas jos ceka iduce godine.
Sretan Bozic svima koji ga slave, zagreb predivno izgleda, gotovo kao moj Lund, haha. Nado grijesis, probao baklavu (ne samo baklavu, svata finog sam nasao) u restoranu Sofra u Radnickoj ulici, preporucujem. I tufahije nisu lose ali su pretjerali sa slagom, te sam se morao boriti da dodjem do jabuke, haha.
Sretna Nova koja dolazi, neka bude i bolja i ljepsa i zdravija i veselija, za sve vas i koji pisete i koji citate i koji samo virmete ovamo.
Voli vas Made
@ Made
Bozic je jos ljepsi kad se ti javis.
Bila sam u onoj Sofri kod dzamije, ali u ovoj u Radnickoj jos ne. Sity Center One na zapadu ima bosanski restoran, a imali su i fantasticnog slasticara. Na zalost napustio ih, a baklave je radio skoro kao moja mama, one starinske. Kajzer u Skalinskoj je imao solidne, ali zatvorili ducan.
Lijepi pozdrav
Sretan Bozic!
Sretna Nova godina!
grof
Post a Comment
<< Home