Gornja Radgona - Bad Radkersburg

Biciklist - prospekt

5.12. 2013., posljednji izlet u ovoj godini.

Drago mi je da je tako, turistička putovanja zimi nisu ugodna, hladno je, neugodno za upoznavanje znamenitosti, dan je kratak, pa se dosta vremena provede u zatvorenom prostoru, drveće je golo, nema cvijeća po ulicama, trgovima, na prozorima i terasama kuća; boje su se izgubile.

Put od Zagreba do Radkersburga traje oko 2,5 h, išli smo preko Macelja do Maribora, zatim skrenuli za Lenart, pa lokalnom cestom za Gornju Radgonu. Cijelo vrijeme nas je pratila bjelina mraza i rumenilo izlazećeg zimskog sunca. Lokalna cesta prolazi Slovenskim goricama, brežuljkastim krajem, poznatim po vinogradima i dobrim vinima. To je i voćarski kraj, proizvode i vrlo cijenjen med i druge pčelarske prozvode. 

Ulazi se u Gornju Radgonu, koja je na 210m n.v, i spušta se do Mure. Mura dijeli Gornju Radgonu u Sloveniji i Bad Radkersburg u Austriji. Granica dviju država prolazi sredinom Mure i sredinom mosta. Za Austro-Ugarske je to bilo mjesto s pretežno slovenskim življem u današnjoj Radgoni, a Austrijancima u Radkersburgu. Nakon propasti Austro-Ugarske grad je podijeljen između dvije države. Most koji je spajao, razdvojio ih je. Bilo je sukoba i posezanja za teritorijem i u 2.sv.ratu. Nakon ulaska Slovenije u EU, most ih opet spaja, nema više graničnog prijelaza, policije i carine.

Trg - adventski vijenac

Grad ima veoma zanimljivu povijest, pronađeni su upotrebni predmeti iz bakrenog i željeznog doba, te iz rimskog vremena. Grad je bio na «Jantarnoj cesti», koja je išla od Baltika do Rijeke, bio je veliko trgovište, čuven po dobrim vinima. Vinovu lozu su donijeli Rimljani. Znatno je stradavao kroz povijest. Prvi put se u 6.st. spominje slavensko pleme, koje su nazivali Vendi ili Vindi,  koje se tu nastanjuje, nemaju svoje pisane zapise i o njemu se vrlo malo zna. Dolaskom Mađara počinju sukobi Austrijanaca i Slavena s njima i gradnja prvih obrambenih utvrda. S nadiranjem Turaka na tim prostorima, gradi se obrambeni zid sa šest bastiona, od kojih je pet sačuvano. Gradio ga je čuveni graditelj Domenico dell¢Allio, koji je gradio fortifikacijske utvrde u Grazu, Varaždinu, Zagrebu, ..

Turci nisu nikad prodrli u grad, niti su ikad srušili zidine u gradovima u kojima ih je gradio. Okolo zidina je bio jarak s vodom, a na južnoj strani i Mura.

Kugin stub

Nakon što su Turci poraženi i više nisu nadirali dublje u Evropu, grad je poharala kuga. Na glavnom Trgu podignut je «kugin» stub. Grad je doživio i veliku poplavu Mure u 16st. Zadnje stradavanje grada i njegovih stanovnika dogodilo se 1945.g ulaskom Crvene Armije, koja je razrušila stari grad gotovo do temelja, ostale su sačuvane jedino crkve, a ono što je najgore stradali su mnogi muškarci, a kažu nije bilo žene koja nije bila silovana. Na Trgu je bio podignut spomenik Crvenoj Armiji, koji su mještani poslije izmjestili i postavili na izlazu iz grada prije mosta na Muri. Važno je istaknuti njihov odnos prema spomenicima; nisu ga srušili, spomenici su spomen na određeno vrijeme i bez obzira na zlo koje ih je snašlo, ostavili su ga, upravo kao spomen na jedan bolan period njihovog grada.

Spomenik Crvenoj armiji

Vodičica nam je ispričala kako je došla do te informacije, koje nema u knjigama. Prolazeći mostom iz Radgone u Radkersbug naišla je na stariju gospođu koja se pored spomenika pomolila i tri puta s bolom na licu rekla – moj Bože, moj Bože, moj Bože. Bilo joj je to neobično, pa se raspitivala kod starijih mještana i kustosa o čemu se radi. Tako je doznala za tragediju koju su preživjele žene Radkersbuga.

Građani su od kraja pedesetih do sredine 70-tih podizali svoj stari grad, podigli su ga iz pepela, svaku kuću, svaku ulicu, zidine, identične starima. Šetajući danas starim gradom nitko ne bi rekao da ne šeta starim srednjovjekovnim gradom, teško bi povjerovali da je grad nanovo izgrađen sredinom 20.st. Za taj pothvat bili su prvi stanovnici koji su dobili evropsku povelju i novčanu pomoć.

Ne podsjeća li to na našu sudbinu, na mostarski novi stari most?

Za one koje zanima pogledajte turističku kartu staroga grada i pojašnjenje:

Langgasse, Duga ulica, dugačka je, po mojoj procjeni oko 800m, ide od sjevernih do južnih vrata grada, odnosno do Mure.

1 – Hauptplatz – najšira, središnja ulica, koju zovu Trg, i dvije uže ulice paralelne njoj, tipična je srednjovjekovna gradnja grada. Na trgu je Gradska kuća s tornjem i reljefima neznanim junacima poginulim u svim ratovima. Tu je i kugin stub, te u 21. stoljeću izgrađen zdenac s vodoskokom, po mom mišljenju promašeno rješenje, u kojem je trenutno interesantan adventski vijenac.

2 – Najljepša i najbogatija palača plemićke obitelji Herberstorff iz 16.st, na koju se naslanja kula, jedini ostatak najstarijih zidina, koje su građene prije dell¢Allio-ovih zidina.

3 – Crkva sv. Ivana Krstitelja iz 18.st, na temeljima stare trobrodne srednjovjekovne crkve. U njoj su pohranjeni srednjovjekovni nadgrobnici s tog lokaliteta.

4 – Muzej grada - stara palača, 16.st , koji je na našu žalost zatvoren u decembru i januaru

5 – Pistorkaserne – vojni objekt, gdje su na zidovima, pretpostavlja se da je tu bila kapelica, otkrivene freske čuvenog slikara Johannesa Aquile, rođenog u Radkersburgu.

6 - Crkva Majke Božje, na istoimenom trgu, sagrađena je na temeljima Sinagoge.

U tom dijelu grada živjeli su Židovi, koje je Dekreteom u 15.st Maksimilijan I protjerao iz Austrije. Gospin trg uskim prolazima izlazi na Trg - Hauptplatz, te u Murgasse, ulicu s rezidencijskim kućama. Prvih 50-tak metara Murgasse je popločana na način kako su sve ulice u gradu od srednjeg  vijeka bile poplačane. Zvali su ih «murske noklice», radi se o oblutcima veličine ženske šake iz Mure. U Bosni bi ih nazvali kaldrma. Interesantno je da je Radkersburg bio dugo vremena jedini grad u Austriji s popločanim ulicama.

7 – Kapucinska crkva, koja je nakon zabrane njihovog reda za Josipa II postala kazališna kuća, pa ju je kasnije zakupio neki privatnik, trgovac i danas je jedina nerestaurirana crkva i propada. Šteta, vrlo je lijepa.

8 – Grazertorplatz iz 19. st, kitnjasta palača, male umjetničke vrijednosti u kojoj je porezna uprava, preko puta nje je interesantna Puchova kuća, u kojoj je živio čuveni Puch, koji se preselio u Graz i tamo osnovao tvornicu bicikla, poslije i motora. Kuću je prije desetak godina oslikala ukrajinska umjetnica. Bicikl, najdraže prevozno sredstvo u gradu, na Hauptplatz-u je i spomen na stari bicikl. Tu je sniljena moja jedina fotografija, kao potvrda da sam tamo bila.

Langgasse zavija prema mostu i na desnoj strani uz poveliko stablo postavljen je već spomenuti spomenik Crvenoj Armiji.

Uz Muru na suprotnoj strani Puchove kuće ide pješačka staza za čuvene toplice. Kad su otkriveni termalni izvori, grad je krenuo u značajnije turističke vode, uz predivne vinograde, voćnjake, biciklističke staze, šetališta i uz kulinarstvo.

G. Radgona - dvorac

S ove strane Mure u Radgoni nalazi se veliki srednjovjekovni dvorac s dva unutarnja dvorišta, danas zakupljen na 50 godina od bogatog Švicarca, vjerojatno domaćih korijena, koji je zatvoren u zimskom periodu, ali smo zahvaljujući unutarnjim radovima imali sreću da nas puste i da uživamo u njegovoj ljepoti.

Radgona je lijepo mjesto na brežuljku s oko 4000 stanovnika, za razliku od Radkersburga koji ih ima upola manje, ali je neusporedivo življi i zanimljiviji.

Langgasse je ulica s dućanima i ponekim kafićem, okićene jelke su ispred vrata, ulice su također okićene, a Trg posebno. Vrijeme je Adventa. Tu je postavljeno i klizalište za djecu, otvoren ali natkriven šator u kojem se nudi kuhano vino i drugo piće, i obavezne kobasice. Na Trgu se skupljaju mještani oba grada i uživaju u dječjim maskama krampusa i vragolijama, druženju s poznanicima i prijateljima uz kuhano vino.

Simpatično, opušteno malo mjesto.

Ručali smo u restoranu hotela -  Austrijski car. Kad god sam u Austriji, gdje god ručala, hrana im je vrhunska.

Lijep izlet za dušu i tijelo.

Obradovala sam se programu izleta za iduću godinu, prvi izlet ( renesansni gradići Furlanije) planira se s prvim danom proljeća.

Nataša 

Biciklist - s druge strane

Crkva sv Ivana Krstitelja

G. Radgona - unutar dvorca

Pistorkaserne stare freske