SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Wednesday, November 20, 2013

Punta Cana 2013.

Kako nam je Jadran predaleko a dana odmora premalo, Karibi nam nekako dođu kao dobro rješenje. Direktan let iz Pittsburgh-a traje nešto manje od četiri sata i hladni novembarski dani se časkom zamijene toplim ljetnim danima Kariba. A i jeftinije je. Za dvije avionske karte do starog kraja može se dobiti sedam dana ljetovanja u lijepim hotelima Punta Cane, all inclusive, što prevedeno na naš jezik znači, avionski prevoz, prevoz do hotela, soba, hrana i piće. Nama ostaje samo da spakujemo i raspakujemo garderobu. I pustimo mozak na pašu.

Pored lijepog vremena, dočekao nas je i lijepi hotel Now Larimar, s prekrasno uređenom i održavanom  okolinom, lijepom plažom, toplim morem, restoranima i barovima, mnogobrojnim bazenima, i izuzetno ljubaznim osobljem.

Vrijeme svih sedam dana je bilo prekrasno, bez kiše, voda Karibskog mora topla, a večeri prijatne, uz odličan zabavni program koji je organizirala grupa mladih domaćina. Osoblje hotela zaduženo za zabavu je organiziralo mnogobrojne aktivnosti tokom cijelog dana, a sve bi kulminiralo uveče kada se na trgu hotela održavao zabavni program koji je morao zadovoljiti i najzahtjevnije goste. Ove godine smo Nera i ja  po prvi puta odlučili da, osim kupanja, izležavanja u hladovini uz pivo i dobru knjigu, učestvujemo u nekim od aktivnostima. Nera je izabrala jogu, aerobik i učenje lokalnih plesova a ja sam nekoliko puta iskušao svoje sposobnosti u odbojci i nogometu na plaži. Razultat toga je povrijeđeni palac desne noge i bolovi u cijelom tijelu, što i nije neobično kada se jedan penzioner odluči na takmičenje sa momcima tri puta mlađim od njega. I Nera je jednom pokušala da se okuša u odbojci ali je njena prva „akcija“ završila povredom zgloba šake ruke koju još uvijek sanira 
.
I pored ovih malih nezgoda, drago nam je da smo se podsjetili na dane mladosti. Zarekao sam se da ću, kada dođem kući, svaki dan trenirati kako bih slijedeće godine bio u boljoj kondiciji. Jer, tamo sam, među brojnim gostima iz cijelog svijeta, predstavljao Bosnu, a to nije mala stvar.

Hrana je bila odlična i u ovih par dana sam uspio nabaciti koju kilo što u mom slučaju nije ni loše. Iako zbog mojih problema sa stomakom ne bih trebao piti alkohol, niti jedan dan nije mogao proći bez nekoliko piva. Teško bi mi bilo lješkariti se na plaži gledajući svu ljepotu oko mene, ili uveče sjediti na trgu hotela slušajući odličnu živu muziku (momci su uglavnom svirali pjesme iz našeg doba) a da nešto ne cugnem. Za sada mi se čini da je sve u redu a šta će se pokazati kasnije, vidjet ćemo.

U hotelu smo zapazili veliki broj gostiju iz Rusije. Za razliku od Arube, na kojoj su većina gostiju bili Amerikanci, ovdje je pored Rusa bilo gostiju iz Kanade, Njemačke, Francuske, Engleske, Škotske… Dok su u Arubi gosti većinom bili naših godina pa prizor na plaži nije bio posebno zanimljiv, ovdje sam mogao odmarati oči gledajući lijepe Ruskinje, što me je podsjetilo na naš Jadran. Istina je da to za moje godine nije baš najzdravije (u mojim godinama treba pripaziti na srce) ali sam si taj rizik mogao dopustiti znajući da u hotelu dežura doktor.


Posmatrajući sav taj svijet iz Rusije, nisam mogao da ne uporedim njhovu sudbinu sa našom. Dok smo mi nekada bili građani svijeta, oni su živjeli u bijedi, bez mogućnosti da se ikuda maknu iz svoje zemlje. Evo, dvadesdetak godina od tih dana, naša raja u Bosni jedva preživljava a Rusi osvajaju svijet. Ne vjerujem da da je itko od nas to mogao predvidjeti.

Kada sam objavio slike na facebook-u, jedan moj facebook prijatelj prokomentarisa da trebam zahvaliti Karadžiću za sve ovo, na što se ja složih, uz jednu opasku. Uradit ću to, svakako, ali kad izađe iz zatvora. A to znači, nikada!

Nešto od slika sam ubacio u prilog a nadam se da ću imati vremena da napravim i kratki video klip jer po svom običaju sve što napišem nastojim potkrijepiti dokazima.

Labels:

4 Comments:

Anonymous Nada said...

Floskula je da je Jadransko naj ljepse more na svijetu. Ja sam doduse prokrstarila morima Grcke i Turske, zavirila na Mediteran i Atlantik, i u odnosu na njih plusevi idu Jadranu. Gledala sam medjutim emisije nasih moreplovaca cije snimke i komentari pobijaju tu tezu. Uostalom i afiniteti tu igraju neku ulogu. Meni je zao sto nam malo ne priblizis sliku tih za nas ipak egzoticnih zemalja, ali pretpostavljam da iz tih oaza i nemas neki uvid. Mene ovakvi postovi ponukaju da odem na Google Earth i virtualno prosvrljam destinacijom. Uvijek sam volila zemljopis.
Saima me u svom zadnjem prilogu do suza nasmijala pricom o nepobranim jabukama. Samo sto nje uzela sibu i istukla lijene domacine, ali takvi detalji dosta govore o zemlji u kojoj je bila.
Lijepo vas je vidjeti sretne i opustene.
Lijepi pozdrav
Nada

Wednesday, 20 November, 2013  
Blogger Mirjana Stancic said...

Dragi Co i Nero,
samo da vas utjesim sto se tice vasih povreda. U "nasim godinama" i ja sam se odlucila da prvi put u zivotu stanem na skije za skijasko trcanje. Tri dana to mi je dobro islo i mogu reci svidjelo mi se. Cetvrti dan sam se jedva "dovukla" do auta da skinem cipele i obucem teniske. Istu vecer sam dobila temperaturu. Ukratko zavrsila sam sa 3 mjeseca mirovanja i otecenim zglobovima. Rezultat: jaka upala bubrega, a ljecnici nikada nisu otkrili sta je bio uzrok otecenih gleznjeva. Ove zime se nadam da cu ponovo stati na skije i trcati, ali za svaki slucaj u vecim cipelama.
Vas izbor za odmor je moj dugogodisnji san.
Pozdrav iz dezele
Mirjana

Wednesday, 20 November, 2013  
Blogger co said...

Sedam dana odmora je premalo da bi se moglo odvojiti vrijeme za obilazak okoline. Vrijeme se koristi za odmor i samo odmor. U slučaju Punta Cane, hoteli su načičkani jedan do drugog i van njih nema se šta vidjeti niti je moguće otići u šetnju do slijedećeg mjestašca kao to je slučaj na Jadranu. To je, vjerojatno, komponenta koja nam nedostaje ali čovjek mora biti zadovoljan onim što dobija. Hoteli su lijepi, sobe prostrane, sve je besprekorno čisto a osoblje hotela zaista ljubazno. Iako deal uključuje sve, uvijek se poneše novčanica po dolar za napojnice jer ti ljudi to zaista zaslužuju.

Mi smo u ovom hotelu bili zaista prijatno iznenađeni zabavom i aktivnostima koje organizira grupa koja pripada hotelu. Neki od programa su bili vrhunski i u njih je trebalo uložiti izuzetno mnogo truda. Bili smo iznenađeni kada smo iz razgovora sa nekim od članova grupe saznali da sve pripremaju samostalno, bez ikakve profesionalne pomoći.

Kako imamo namjeru još koji put posjetiti Punta Canu, nadam se da ću imati priliku da se upoznam sa životom izvan resorta. Samo da nas zdravlje posluži.

Wednesday, 20 November, 2013  
Anonymous Anonymous said...

Ovaj prilog me je razveselio, jer sam saznala iz prve ruke o ovom dijelu svijeta i osjecala zadovoljstvo sto su to dozivjeli moji dragi prijatelji.ovo izgleda kao raj. Potvrdila sam usput da se dokazalo nesto sto ja cesto koristim a to je da "pametan zivi tamo gdje mu je dobro, a budala gdje se rodio.".
Ali i dugo zivotno iskustvo me naucilo kad se stari da se pojavljuje neki gen, koji nas tjera da se rado vracamo svojim korjenima i mjestima svojih predaka. Ko god ima te materijalne mogucnosti iskoristi to.
Jedino s cim se ne slazem je izjavom tvog facebook kolege , da trebas zahvaliti Karadzicu za ovaj lijepi odmor.
Situaciju koja vas je otjerala iz BL je nametnuta, a sve sto ste ti i Nera postigli je rezultat vaseg rada, pameti, odgoja, sloge tj. roditeljskog odgoja i naslijedja.
Prosli ste tezak put ali ste i vi i djeca, nasli novi . Zelim vam sto duze dobrog zdravlja da uzivate u svemu tome.
Pozdrav Saima

Saturday, 23 November, 2013  

Post a Comment

<< Home