Decembar u novembru
Cvijeća u našem
dvorištu ima raznolokog i uvijek nešto cvjeta, od ranog proljeća do kasne
jeseni. Valjda smo tu ljubav prema cvijeću donijeli sa sobom jer ga je i u
našim dvorištima u Banjaluci bilo u izobilju. Moja mati je sadila cvijeće u
svakom čošku i uživala je u njemu. Ja sam bio zadužen za travnjak koji sam s
ljubavlju održavao.
I ovdje u Americi
je slično. Nera je šef za cvijeće a ja sam preuzeo „travnati“ resor. Uređenje dvorišta nam uzima dosta vremena ali
je to za nas zapravo rekreacija i ne pada nam teško. Dok većina komšija na brzaka
pokosi travu i podšiša ukrasno šiblje, pa se zabije u kuće pred televizorima, mi
za lijepog vremena u kuću gotovo ni ne ulazimo.
Bliži se zima i
vanjske radove polako provodimo kraju. Ovih dana je i kućno cvijeće „ušlo“ u
kuću i prilagođavase se novom okruženju. Tako je i decembar prije nekoliko dana
zauzeo svoje mjesto na vitrini, u društvu Ferhadije, Martićeve i stečka. I
rascvjetao se u novembru, čini mi se, kao nikada do sada.
0 Comments:
Post a Comment
<< Home