U Saraj'vu...
U novoj "Azri" sarajevskom nedeljniku mladi novinar Kenan Beslija daje preporuku:
"Od knjiga ne bole oci kao od monitora, ne bole prsti od beskonacnog kucanja po tastaturi i ne ide nam na zivce kao Facebook. Knjiga nema rok trajanja i nikad nece izaci iz mode. Prosetajte do prve knjizare i kupite sebi ili svojim najdrazim, bar jednu. Shvatite to kao tabletu protiv svakodnevnice
Ako ste u prilici da dodjete do knjige "Kad umrem, da se smijem" od Fadile Nure Haver, vjerujte da ce vam dan biti ispunjen. Bilo je nekoliko izdanja i za nju kazu da je kao vruca kifla. Plane odmah i sa uzivanjem se cita.
Ovaj prilog pisem sa zeljom da kazem, koliko je sve postalo neobicno u ovom svijetu i vremenu.
Snimila sam ovaj cvijet u Sarajevu ispred Robne kuce BBI u Sarajevu. Preko puta spomenika djeci poginuloj u ratu u Sarajevu.
Ovaj cvijet kojem ne znam ime, nikad nije cvjetao u Sarajevu. Bilo ga je u Hercegovini i cjeloj Jadranskoj obali. Klima se drasticno promijenila a cvijet je uljepsao prostor oko klupa za odmor.
Na drugoj slici je ljetna basta ispred iste robne kuce okruzena maslinama u velikim zicanim zardinjerama. Rastu od proljeca do sada a zime se odnesu na neko toplije mjesto. Nasi gosti iz Sibenika su bili odusevljeni idejom.
Na trecoj slici je bocna strana sa ljetnom bastom u kojoj su efektno postavljene saksije sa pelagonijama (prirodnim) , u nekoliko boja.
Lijepo je biti u ovom okruzenju svakom ko voli cvijece i zelenilo.
Pozdrav Saima
 |
| slika 1 |
"Od knjiga ne bole oci kao od monitora, ne bole prsti od beskonacnog kucanja po tastaturi i ne ide nam na zivce kao Facebook. Knjiga nema rok trajanja i nikad nece izaci iz mode. Prosetajte do prve knjizare i kupite sebi ili svojim najdrazim, bar jednu. Shvatite to kao tabletu protiv svakodnevnice
Ako ste u prilici da dodjete do knjige "Kad umrem, da se smijem" od Fadile Nure Haver, vjerujte da ce vam dan biti ispunjen. Bilo je nekoliko izdanja i za nju kazu da je kao vruca kifla. Plane odmah i sa uzivanjem se cita.
Ovaj prilog pisem sa zeljom da kazem, koliko je sve postalo neobicno u ovom svijetu i vremenu.
Snimila sam ovaj cvijet u Sarajevu ispred Robne kuce BBI u Sarajevu. Preko puta spomenika djeci poginuloj u ratu u Sarajevu.
 |
| Slika sa maslinama je na njihovom aparatu. Ja taj dan nisam slikala. Saljem novu sa Ilidze, a oni ce naknadno poslati sliku sa maslinama.tion |
Ovaj cvijet kojem ne znam ime, nikad nije cvjetao u Sarajevu. Bilo ga je u Hercegovini i cjeloj Jadranskoj obali. Klima se drasticno promijenila a cvijet je uljepsao prostor oko klupa za odmor.
 |
| slika 3 |
Na trecoj slici je bocna strana sa ljetnom bastom u kojoj su efektno postavljene saksije sa pelagonijama (prirodnim) , u nekoliko boja.
Lijepo je biti u ovom okruzenju svakom ko voli cvijece i zelenilo.
Pozdrav Saima
posted by co | 8:39 AM
1 Comments:
Tekoma se zove cvijet i stvarno je vrlo atraktivan kao brajda ili ziva ograda. U dijelu grada gdje zivim ima ga skoro svaki vrt. Kad se jednom ukorijeni tesko ga se rijesiti. Susjeda se svim silama trudila da ga iscupa iz korijena, ali on se podzemno usunjao u druge vrtove, tako da i ja sad uzgajam jedan njegov ogranak. Ne veselim se previse toj ' multikulturalnosti ' sto se cvijeca i opcenito bilja tice, jer time se gubi ona posebnost pojedinih podrucja. Jasmin sigurno ljepse mirisi u Bosni, a maslina svojim kvrgavim stablom svjedoci o muci izrastanja na kamenu. Miris lavande se siri placom u Dubravi i potire miris dunja i vrganja. Evo sad, u ovo vrijeme u vrtovima rastu neki ogromni bijeli i zuti cvijetovi zvonolikog oblika, vjerovatno preneseni iz tropskog pojasa. Stvarno su krasni, ali neprirodno djeluju u malim gradskim okucnicama. Isto tako ovdje susrecem kamenjar, kao vid vrtne arhitekture. Meni to krasno i logicno izgleda u Dalmaciji, ali u Zagrebu je to nelogicno. Eto vidis kako obicne pelargonije mogu izgledati atraktivno.
Nisam ja protiv toga da se cvijece seta tamo-amo, samo mi je zao sto se u tome pretjeruje, a s druge strane ne cini se nista, ili vrlo malo, da se sacuva ono autohtono.
Ovdje se sad vodi bitka da se sacuvaju stare sorte jabuka, krusaka i ostalog domaceg voca, ali za mnoge vrste je vec prekasno.
Lijepi ti pozdrav.
Nada
Post a Comment
<< Home