In memoriam - Reuf Kovačević

Postovani Milane,

prije nekoliko trenutaka dobio sam od Reufove kcerke i od par prijatelja tuznu vijest da je Reuf Kovacevic, nakon razarajuceg mozdanog udara, danas podlegao i pridruzio se mnogim nasim Cajevcanima koji pod stresom koji su dozivjeli u nasem gradu, skratise svoj boravak na ovome svijetu.

O Reufu dosta toga mogu reci od prvoga susreta sa njim kada je radio zajednicku ponudu za avio programe do buduceg zajednickog rada u Novakovicima gdje je on bio jedan od vodecih inzinjera na SUV M84 za tenk koji se proizvodio u bivsoj domovini. Ostao mi je u sjecanju kao jedan briljantan inzinjer i usto dobar sin svojim roditeljima a kasnije uzoran suprug i roditelj kcerki i sinu.

Kontakti sa njim su se pretvorili u porodicno druzenje koje narusi raspad bivse domovine i moj odlazak iz Banja Luke. Tragican kraj njegove supruge, gubitak roditelja i sve tegobe sa kojima se suceljavao u naporima da podigne svoju djecu, u sredini gdje njegovo ime nije bilo dobrodoslo, zahvaljujuci znanju uspjeva da prebrodi kriticne trenutke i ostane u Banja Luci kroz citav period ruznih promjena koje su se desile.

Siguran sam da je to sve ostavilo traga na njega skrativsi mu zivot sprjecavajuci ga da uziva u svojoj djeci i eventeualno unucadima.

Otisao je jos jedan R. Cajevcanin koji je svojim radom gradio i sigurno doprinjeo renomeu te kompanije i svih radnika koji radise sa njim i u drugim OUR-ima na zajednickim zadacima. Zelio bih da svi mi koji smo ga poznavali da mu pozelimo laku bosansku zemlju. Njegovoj kcerki Dzeneti i sinu Dzenanu izrazavam svoje saucesce isticuci da su imali oca kojega sa ljubavlju i postovanjem ce se sjecati i kao i mi koji smo ga poznavali.

Aljosa Mujagic

Čini se da je stiglo vrijeme kada će ovakve tužne vijesti biti sve češće. Naši najmiliji, prijatelji i poznanici odlaze na put bez povratka, jedno po jedno, a nama ostaje da ih ispraćamo ovako preko Interneta jer su nas sudbine razasule na sve strane svijeta.

Refu sam poznavao s posla, kao i mnoge druge koje ne viđam godinama. Još tamo davne osamdesete smo se našli u Engleskoj na obuci za računarski sistem Interdata, kada je snimljena i ova fotografija. Refa je bio omiljen i cijenjen u društvu i svugdje je bio rado prihvaćen. O njegovoj sudbini nakon odlaska iz Banjaluke nisam ništa čuo do prije nekog vremena kada se na blog javio jedan od njegovih bivših radnih kolega koji je također ostao u Banjaluci. A danas, stiže ova  tužna vijest.  

Teško je nešto dodati nakon lijepih Aljošinih riječi? Reufovoj familiji, a posebno njegovoj djeci,  upućujem svoje iskreno saučešće.