 |
| Momo je malo pleaso na priredbi |
Bilo je dosta hladnije nego nekoliko prethodnih godina. Za mene ugodno.
Pocetkom augusta,isli smo na priredbu koju su pripremili ucitelji sa djecom. Djeca su isla dvije sedmice u neku vrstu muzicke radionice, pripremali kostime od papira i vjezbali pjevanje, sviranje i ples. Starija djeca su svirala i pjevala a mladji su plesali i lupali po bubnjevima. Tu je bio i Mauricio u mladjoj grupi.
 |
| Maja i ja izlazimo iz slamnatog dvorca |
Krajem augusta smo isli brati borovnice na farmi Quinn Ille Perrot. Raj za djecu sa raznoraznim toboganima i kucicama . Tu je i stala sa gicama, kozama , kokoskama. Uvukla sam se se s Majom u kulu od slame sa niskim « «plafonom », ali sam imala problema da izadjem.
Dio velikog vodenog sliva St-Laurent koji zovu jezero St-Louis je blizu nase kuce. Lijepe su veceri krajem augusta. Zalazak sunca, je caroban u ovo doba godine. Tu cesto dodju i zaljubljenici jedrenja sa zmajem, kad je vjetar dovoljno jak.
 |
| Zalazak sunca u našem komšiluku |
Maja je bila kod nas na spavanju za Labor day, pa smo ujutro imali dorucak s palacinkama. Jutro je bilo ugodno, vedro nebo, lan je procvjetao u saksiji. Maja se izjasnila da ne voli palacinke. Kako moze neko da ne voli palacinke ?
Tog vikenda smose prosetali po gradu. Zeljela sam pogledati izlozbu fotografija napolju, u McGill College Avenue. Slike vrijede hiljadu rijeci, govore o kanadskim skolama za indijansku djecu. Veoma tuzno. O tome zelim da nesto napisem, onako iz mog srca. Cesto razmisljam o toj djeci. Bili su odvedeni daleko od svojih najmilijih, prisiljeni da se sluze tudjim jezikom……
 |
| Palačinke za doručak |
Prosetali smo kroz grad i uslikali interesantno gradiliste na malom prostoru izmedju visokih zgrada. Prosli kroz poslovni dio grada. Visoke velelepne zgrade, asfalt, sve je cisto i na svom mjestu. Fali mu topline, malo prljavih beskucnika, malih radnjica, ulicnih prodavaca i zabavljaca. Sve je prilicno sterilno. Interesnatana statua sa Taichi pozom i ulaz u métro stanicu donesen iz Pariza.
Poslije izlozbe smo prosetali uz Montrealsku luku i vecerali palacinke u mom omiljenom restoranu Jardin Nelson. Opet ja. Ko o cemu baka o palacinkama. Jako lijepo mjesto, smjesteno na prostoru neke srusene zgrade. Okolo su zidovi sa ciglama od susjednih zgrada. Na jednom od balkona svako vece neka grupa svira jazz.
 |
| Ju Ming Taichi Single Whip |
U septembru smo pripremili piknik iza kuce za familiju, prijatelje i komsije. Morali smo obuci jakne, u sjeni je bilo hladno. Cevapi i pljeskavice su dobro dosli, ugrijali i one najmanje.
Lisce je pocelo mijenjati boju, moje tkalacko drustvo je imalo prvi sastanak u novoj sezoni, djeca idu u skolu, putevi su ponovo zakrceni sa autima. Organizuju se razne trke i hodanja za doobrotvorne svrhe, to je isto znak da je stigla jesen. Moja komsinica, 98 stara dama, kaze da, najvise voli kad se svi vrate na posao i u skolu. Onda se i ona smiri znajuci da su djeca i unuci tu negdje blizu.
 |
| Kopija metro stanice iz Pariza |
 |
| Zidanje zgrade u strogom centru |
 |
| Zgrade se zidaju na malom prostoru |
 |
| Ispred Taichi statue |
 |
| Lan procvjetao kasnije |
 |
| Momo u kanti koju su pojeli rakuni |
 |
| Maja u bađti |
 |
| Roštilj sa familijom i komšijama |
 |
| Maja |
Topli pozdrav svima od Dubravke
Uz Saimin komentar
Labels: cajevcani, kanada
3 Comments:
Draga Dubravka
Ne znam sta je ljepse ili tekst ili slike.
Divno je da ste svi blizu i da ti od prvog dana imas unuke pored sebe a i oni vas.
Mjesto u kojem zivite pruza divne mogucnosti a izgleda da ti od svega napravis praznik. Nikad do sada nisam vidjela stabljiku i cvijet lana. Prelijep je.
Skoro 20 god. Je proslo od dolaska novog sistema u Hrvatskoj a u Rakovom selu se izuzev novih ili dogradjenih kuca nista nije promijenilo
Djeca nemaju nikakvih mogucnosti za bilo kakve aktivnosti. Skolski autobus ih vozi i vraca u skolu. Ni stariji nisu u boljoj situaciji. A samo 5 km od Sibenika.
Kad sam ja dosla prije 40 god. Nije bilo ni cvjetka u dvoristima.
Ja i danas imam cvjetno dvoriste, i drugi su poceli uredjivati i od mene uzimali neke cvijetove. Ako Co moze na komentar staviti ovu sliku bilo bi mi drago
To je cvijetkoji je bio obavezan u bastama nasih baka i majki.i. Mi smo ih zvali "sabahhajrula i " aksam hajrula" jer su se otvarali samo ujutro i uvece. Ima ih dosta u komsiluku jer su zahvalni sto ne traze puno zalijevanja.
Sad cesto govere da ne gledaju turske serije ali meni znaju reci " kod vas na svakom mjesto ima sto kao u turskim serijama" . Mi smo razne stare stolove postavili u potrazi za hladom. U svakom dijelu dana negdje je hladovina, jer svako ljeto postaje sve vruce i duze.
Ovako kako vi uzivate u raznim aktivnostima i raznim lijepim trenutcima, mi to isto imamo u Sarajevu.
Uvijek mi je drago procitati na blogu o svakom od nasih koji su znali od svog zivote napraviti raj, zahvaljujuci samo sebi i svojim izrazenim radnim navikama.
Puno srece i uzivanja dugo, dugo godina zelim svim nasim Banjalucanima, ma gdje bili.
Pozdrav Saima
Kada sam govorio o talentu za pisanje onda sam mislio na Dubravku. I ne samo nju. Ako bi jednog dana ona, Emira, Natasa, Nada a da dodam Maria njegovu Ljilju te uz pomoc urednika izdali knjigu vjerujem da bi to bio mali bestseler. Zanimljiv prilog sa prelijepim slikama. Na jednoj vidim i dedu Zlaju pa neka mu baka Dubravka prenese pozdrave od skolskog druga. Izet
Izete, pravi si gentlmen, ali imali smo mi ovdje i sjajnu musku ekipu u koju svakako spada i Marijo. Jeste, lijepo je kad netko taj tekst zna i uobliciti, ali je, po meni, naj vaznije da se ljudi javljaju, iskazu svoju radost ili tugu, pruze neku informaciju. Sjecas se kako smo veseljem docekali tvoj tekst. Ne mora uvijek biti neki veliki povod kao sto je Japan, i obicna setnja kroz kvart, kavica s prijateljem, neka misao koja nas opsjeda... sve su to teme, zato nemoj ostati na Japanu. Mi smo ovdje mahom tehnicke struke i pero nam lakse ide pod rajsinu, cak i ovo kompjutorsko, ali vjeruj mi, kad jednom krenes i sam ces osjetti zadovoljstvo pisanja, a posebno komunikacije na blogu.
Ja sam cijeli blog snimila u PDF formatu, snimam i dalje. Dovoljno je isprintati, uvezati i eto knjige. U pocetku sam snimala priloge po nekom kriteriju, a onda sam shvatila da su mi svi dragi, pa vise nista ne izostavljam.
Poz, Nada
Pozdrav takodje Saimi i Dubravki. Kao i obicno vesele me vasi prilozi.
Djeca i cvijece, ima li ljepse kombinacije ?!
Post a Comment
<< Home