Još jedan plus za blog od mene

Vratili smo se iz Sibenika u utorak, a vec u cetvrtak smo saznali da su Gita i Oskar iz Beca u kampu "Oaza" na Ilidzi i da nas traze.
Otisli smo po njih i proveli prelijepa dva i po dana obilazeci Sarajevo i okolinu. Atmosfera u gradu je inace prelijepa. Uz prekrasno vrijeme i puno turista imalo se sta i vidjeti.

Oskar i ja smo se upoznali u Banjaluci preko moje sestre i Jocka Granica, poznatog banjaluckog slikara.
Moja sestra, Lojzo, Staljo, Bekir i Jocko, su sa jos nekom rajom zivjeli i druzili se u svom umjetnickom svijetu, kojem ja nikad nisam pripadala.
Porodica Granic je jedna posebna banjalucka obitelj u kojoj je sve bilo posebno i svi iz te obitelji su bili poznati u gradu.
Mislim da je Nino Granic bio zgodniji od svih tadasnjih holivudskih glumaca, a sestra Vesna (supruga rahmetli Fuada Balica), prava  ljepotica.

Oskarova mama je bila iz te porodice udata za njemackog doktora koji je krajem rata nestao u tragicnim okolnostima.
Dolazio je u Banjaluku na skolske praznike pa su nas Meliha i Jocko upoznali jer ni on nije imao umjetnickih ambicija niti zelje za takvim druzenjima. Setali smo korzom, isli u kino a preko godine se dopisivali. On je jako zelio nauciti nas jezik a ja sam u skoli ucila njemacki.
Tako da je on pisao na nasem a ja mu ispravljala greske, a ja njemu na njemackom, a on meni ispravljao greske.
Ja sam na Olimpijadi 84 radila u pres centru zbog znanja jezika a on danas perfektno govori nas. Sigurno je za mali dio toga zasluzna i ova varijanta ucenja.

Ja sam se udala otisla iz Banjaluke i nismo se vise ni vidjeli ni culi.

Prije par godina se javio na blog s pitanjem jesam li ja Saima Rak ista osoba kao Saima Husedjinovic.
Tako smo uspostavili kontakt.

Frane i Zana su prije dvije godine isli u Prag i Oskar ih je pozvao da se usput zadrze u Becu dva dana. Bilo im je divno a mi smo sada to isto uzvratili njima.

Upoznala sam suprugu Gitu, dobro smo komunicirale na Njemackom.

Ne bih zeljela da me se pogresno shvati, ali spadaju u onu sretnu vrstu ljudi koji nemaju djecu, (jer ovde ima strasnih primjera losih odnosa djece prema roditeljima). Posveceni su jedno drugom i proputovali su mnoge zemlje.
Sad su bili 49 dana po Rumuniji, Albaniji, Makedoniji, Kosovu i Bosni u kombiju u kojem sve imaju. Lezaji, frizider, sporet, kamp oprema, sve u svemu to me odusevilo.
Jer ipak su generacija sedamdesetogodisnjaka i sezdesetogodisnjakinje.

U prilogu vam saljem nekoliko slika sa naseg druzenja.

Imala sam mnogo tema ali ova je najsvjezija pa mi je lako islo od ruke.

Pozdrav Saima