Prolazi Ljeto

Evo me nakratko u Sarajevu. Ispratila Franu i prijatelje iz Rakova sela i nakon dva mjeseca i pet dana pozelismo se Vice i ja Sarajeva.

Paklene vrucine svugdje, ali stara kamena dalmatinska kuca ima zdrav klima uredjaj. Temperatura ne prelazi vise od 26 stepeni. Dobro zatvorene grilje cjeli dan pomazu boravak ugodnijim.

Sarajevo je puno turista a obzirom da je tri dana bio Ramazan do Bajrama u gradu je bilo potaman. Domaci odmaraju i spavaju a turisti uzivaju. Cevapcinice pune a kad je dobra klopa i vrucine se zaborave.

Ja sam dole bila redovan citaoc mojih blogova, ali inspiracija nije isla, jer su aktivnosti bile ogromne.

Bazen je ponovo postavljen a unuk Dorijan bi mogao cjeli dan provesti u vodi.

Divan je Dubravkin prilog. Opis je bio tako zivotan da mi se cinilo kao da sam u tom trenutku gledala slike uzivo tog njenog dana i stanja. Draga Dubravka, mislim da ce se znajuci tebe kao osobu, sve promjeniti od trenutka kad dodjes u zasluzenu penziju. To ti od srca zelim.

Odjednom se sve promjeni.

Kad se radi onda si stalno u frci, uzimas si stotine raznih obaveza i mislis da je to normalno. Angazujes se oko svega i svacega i ne osjecas nikakav teret. I to traje sve dok u jednom trenutku ne postanes svjestan sebe, pocnes se voliti i umiriti svoj zivot.
Ciniti samo ono sto ti predstavlja zadovoljstvo i uzivas.
Onda te odjednom vise niko ne zove, jer das do znanja da nisi vise isti.

U nedelju se vracamo u Rakovo selo jer nam dolazi Zlatko sa porodicom i snahin brat sa porodicom.

Slike su jedna prosle godine sa Tomasom i jedna ove sa Dorianom.

Pozdrav Saima