Keminim stazama

Za praznik (4. juli) smo se malo vucali po novoj domovini sve u duhu one naše „upoznaj domovinu da bi je više volio“. Za vucanje smo odabrali državu New York, tačnije, nekoliko state parkova u sjevero-zapadnom dijelu države u kojoj se nalaze Finger Lakes. Ideju za vucanje nam je dao naš banjalučki „avanturista“ Kemo Bajagilović koji je ove krajeve pohodio nekoliko puta i čije su prekrasne fotografije mogli vidjeti mnogi posjetioci facebook-a.

Kada smo kao izbjeglice stigli u Ameriku činilo nam se da ništa nije tako dobro ni toliko lijepo kao u rodnom kraju. Silni betonski, metalni, stakleni neboderi nas nisu impresionirali. Čak ni trgovine prepune hrane u kojima smo se u početku znali izgubiti nisu mogle zamijeniti one naše male radnjice u komšiluku. Našeg kruha nije bilo nigdje, voće i povrće je bilo bez ukusa, ni suhomenati proizvodi nam se nisu dopadali. Namještaj je bio preglomazan a daljine prevelike.

Smetalo nam je mnogo toga a nedostajalo puno.

A onda, malo po malo, pronalazili smo ono što smo tražili. Pronašli smo kruh isti kao onaj naš kod Insanića, otkrivali smo farmers markete gdje se mogu kupiti ukusne jabuke, naše „lijevčanske“ paprike, odličan američki "glamočki" krompir, otkrili specijalizirane dućane gdje se prodaje bosanski i albanski sudžuk, odlične sušene kobasice, pršut, kraški vrat. Pronašli smo i namještaj po našem ukusu. Navikli smo se da svuda idemo autom a oni koji koriste gradski prijevoz ili idu pješice nam sada izgledaju čudno.

A onda su neki od nas počeli otkrivati prirodne ljepote ove velike zemlje.

Svaka država u USA ima veliki broj parkova u kojima su skrivene mnoge ljepote koje nam prije samo nekoliko godina nisu bile poznate. Ti state parkovi se dobro održavaju, uredni su, imaju sve sadržaje neophodne da se čovjek osjeća ugodno i prijatno. Običan svijet vikendom i praznicima ih posjećuje da odmori dušu, pobjegne od vreve grada, sakrije se od betona i stakla i uživa u ljepoti netaknute prirode.

Parkovi koje smo na našem putu posjetili su nas oduševil,i svaki na svoj način. Leetchworth State Park je privlačio svojom urednošću, prekrasnom šumom i proplancima, vodopadima i visokim zidovima klisure koje je rijeka Genesee hiljadama godina kopala. Stony Brook park, prepun malih vodopada, je opet bio prepun plivača koji su se kupali u mnogobrojnim bazenčićima koje je napravi potok koji kroz njega vijugai. Watkins Glen State park je čudo prirode o kojem nikada u životu nisam čuo. Kreacije koje je napravila priroda su ravne kreacijama najslavnijih umjetnika.  Park je bio pun znatiželjnika kao što smo i sami a kamere i fotoaparati su snimali svaki detalj.

Taughannoock park je bio zadnji na našoj listi koju smo morali skratiti kako bi na vrijeme stigli u posjetu prijateljima u New Milfordu. U njemu se nalazi vodopad koji je, kako kažu, po visini viši od Nijagarinih vodopada. Kada smo ušli u park nismo mogli ni zamisliti da on krije tako visoki vodopad jer okolina  ne daje utisak da se iznenada uzdiže visoka stijena sa koje voda pada.

Fotoaparat  sam koristio koliko sam mogao a dosta sam toga zabilježio i na video kameri samo nikako uhvatim vremena da sve to uklopim u kratki video klip.

Ljepota viđenog i želja da vidim i ono što sam propustio će me natjerati da se u ove krajeve ponovo zaputim. Uz to, ovi kratki izleti u prirodu me odvuku od Interneta i vijesti koje mi kvare raspoloženje pa je to još jedan razlog da ovu svoju namjeru i ostvarim. A možda nam se slijedeći put pridruži još neko pa bi izlet mogao biti još zanimljiviji.