Japan - drugi dan

Evo drugi dan nastavak:

Sada je kod mene 9:30 uvece, ponedjeljak. Vi jos trljate oci a neki se nisu jos ni probudili.

Ovde je sunce davno izaslo, ne zovu je bez veze zemljom izlazeceg sunca. A danas je sunce przilo. Bilo je jako vruce i sa velikom vlagom. Japan je vec danima pod toplotnim udarom.

Ja i Eric smo bili slobodni a Tom i Tony su imali program u Mitsubishiju. Mi smo krenuli u obilazak grada. Fukuoka mi nikad nije predstavljala neki grad, cak se u geografiji malo i spominjala ali sada vidim da je to jako veliki grad. Prenakrcan je ljudima kao i ostali Japanski gradovi. Ima formu kao i svi Evropski gradovi. U gradu se zivi a industrija je na periferiji. Imaju besprekoran prevoz, sto busom a najvise subway-om koji je Japanski tacan.

Nas hotel je u gradu pa smo pjesice isli u obilazak. Obisli smo par njihovih istorijskih mjesta. Nama je tesko razumjeti svu tu njihovu istoriju. Vidjeli smo da se klanjaju i mole mnogim kipovima sto mi nismo razumjeli zasto. Trebalo bi vise vremena da se to shvati. Cistoca je besprekorna. Nikoga nisam vidio da ulicom ide i jede ili pije iako je bilo vruce. Na semaforu, cak i onim zabacenim niko nece preci na crvenom i strpljivo cekaju na zvizganu dok se ne upali zeleno. Ja i Eric smo po americkom nosili vodu u ruci. Kada smo usli u njihov muzej, zena nam pridje i uljudno se nakloni. Dade nam kesu da u nju stavimo vodu, jer nije bas ugodno hodati po muzeju i piti. Naravno da smo se postidjeli. Fali nam kulture i ovdje je pravo mjesto da se zivot cijeni po drugim kvalitetama.

Muzej zanimljiv sa prekrasnim slikama i skulpturama. Napravili smo dosta slika ali ih moram uzeti od Erica. U kafeu muzeja popijemo izvrsnu ice coffee. Oni uglavnom prave esspreso kafu. Nera ne bi imala primjedbe na kvalitet i okus. Trgovine su na svakom mjestu. Primijetio sam da je hrana skupa ali ostalo je kao i u Americi. Usli smo u jednu ogromnu robnu kucu samo sa elektronikom. Nevjerovatno je sta tu sve ima. Najnoviji TV ekrani su par metara veliki a slika je posebna prica. Trodimenzionalna slika je takva da je to tesko opisati. Jednostavno kao da si ucesnik toga sto se prikazuje. Gledao sam kako se pravi kruh u 3D. Kad je bio gotov izvadili su ga i onda postavili u prvi plan. To je toliko izgledalo stvarno da samo miris njegov nisam osjetio. Vrhunska tehnologija. Japance tu jos mnogi nece dugo dostici.

Nase hodanje smo zavrsili oko 3 sata jer je postalo prevruce. Dobro nam je dosao odmor u sobi. Oko 7 su dosli Tom i Tony pa smo isli na veceru. Tom (to je njegovo americko ime) nas odvede u restoran odmah do naseg hotela. Jelovnik je sav bio na Japanskom pa nam je Tom prevodio i predlagao sta da jedemo. Izabrali smo dosta toga, ja sam uzeo red snapera a tu je bilo i tunjevine, oktopada, plave ribe, skoljki, onih njihovih morskih tava i mnogo toga jos. Sva riba je bila friska ali njen okus je puno bolji od onih nasih. Primijetio sam da oni uglavnom skidaju cipele u pravim restoranima i onda sjedaju za sto. Tom kaze da oni dosta piju i da je on dolaskom u Ameriku poceo da zdravije zivi na sta smo se mi svi nasmijali. Posto koriste podzemnu nema opasnosti da ce ih polocija uloviti. Proveli smo fino vrijeme i saznali dosta o tim njihovim obicajima i kako se koja hrana jede. A hrane se zdravo i to se vidi na svakom mjestu. Da je Jasna posla samnom vjerovatno bi i mi presli na jedenje friske hrane bez kuhanja. Vec vidim kako se zadovoljno smije. Kruha nema nigdje i ako Co krene u Japan Nero spremi mu jednu strucu da ponese sa sobom.

Eto toliko, sutra pocinje nas program, javicu se kad stignem.

Pozdrav svima iz vruceg Japana

Izet