Umro je Bruja
BRUJINA PJESMA
Ljetujem ovdje,
nisam kubanac
ja sam ti moj prijatelju
zadrti bosanac.
Uvjek u krivom
i suprotnom kodu,
prkosim sebi i svome rodu.
Slano more, plavo nebo
pa top je Kubaaaa bog te hebo.
Kolibric leti,
od cvjeta ka cvjetu
ovdje ga niko nece
pokupi u letu.
Na stolovima, suveniri,
figurice i znacke,
ovdje ga niko
ne gadja iz pracke.
Ljupke su tice
sto brzo lete,
smjesim se njima
ko malo djete.
Aparat hvatam,
sliku bi zapiso,
hebo mater
i ovaj mi zbriso.
Ponovo hvatam
u tacki irisa,
hebo mater
i ovaj mi zbrisa
Ja nisam prostak
sto psuje cesto,
u pitanju je strofa
i posebno mjesto.
Neki ce reci,
ovaj prolupo.
Sklepava pjesmice,
sto zvuce glupo.
Odgovor moj je,
i ja cu im reci.
Niste ni vi
pjesnici veci.
Nikog ne vrjedjam,
i nemoj mi prici,
jer ce te moja
desnica stici.
Nebo je plavo,
more se pjeni
ja sam na godisnjem
hebe se meni.
kolibri mali lsu tice
sto brzo lete,
smjesim se njima
ko malo djete.
Stihove slazem,
misli mi lete.
Premecem rjeci,
ko malo djete.
Pokusavam sa stihom,
pokusavam u prozi.
Kreativnost prizivam.
Ma daj pomozi.
Ulicom setam,
oko mene graja,
osmjehe mi salje,
kubanska raja.
Osmjesi siroki,
a lica im cista
sva omladina svjeta
svuda je ista.
Sa svima pricam,
spominjem Tita.
Za zdravlje njegovo
svaki me pita.
Informisani nisu,
al znaju za Tita
za zdravlje njegovo
i ovaj me zapita.
O boksu im pricam
smiju se i cude,
pa ovaj poznaje
sve nase ljude.
Sve je rilaks,
sve je pod kontrolom,
ma sluzim se i ja
bosanskim folom.
Rusija zna se
zemlja im mila,
al moja je Yuga
nesvrstana bila.
Ja ljetujem ovdje
i nisam kubanac.
Ja sam vam raja
nesvrstani bosanac.
Neki ce reci
ovaj prolupo.
Sklepava pjesmice,
sto zvuce glupo.
Samo se smijem,
prkosim i kazem,
ja samo svoju
pjesmicu slazem.
Hrana je prava
i svakom sto voli,
popijes Kristal
i glava ne boli.
Pisati pjesmicu
stvarno mi prija,
malena olovka
i zuta hartija.
Ljetujem ovdje,
a nisam kubanac.
Ja sam vam ljudi
nesvrstani bosanac
Zbogom Bruja
Nada Stefanac
Ljetujem ovdje,
nisam kubanac
ja sam ti moj prijatelju
zadrti bosanac.
Uvjek u krivom
i suprotnom kodu,
prkosim sebi i svome rodu.
Slano more, plavo nebo
pa top je Kubaaaa bog te hebo.
Kolibric leti,
od cvjeta ka cvjetu
ovdje ga niko nece
pokupi u letu.
Na stolovima, suveniri,
figurice i znacke,
ovdje ga niko
ne gadja iz pracke.
Ljupke su tice
sto brzo lete,
smjesim se njima
ko malo djete.
Aparat hvatam,
sliku bi zapiso,
hebo mater
i ovaj mi zbriso.
Ponovo hvatam
u tacki irisa,
hebo mater
i ovaj mi zbrisa
Ja nisam prostak
sto psuje cesto,
u pitanju je strofa
i posebno mjesto.
Neki ce reci,
ovaj prolupo.
Sklepava pjesmice,
sto zvuce glupo.
Odgovor moj je,
i ja cu im reci.
Niste ni vi
pjesnici veci.
Nikog ne vrjedjam,
i nemoj mi prici,
jer ce te moja
desnica stici.
Nebo je plavo,
more se pjeni
ja sam na godisnjem
hebe se meni.
kolibri mali lsu tice
sto brzo lete,
smjesim se njima
ko malo djete.
Stihove slazem,
misli mi lete.
Premecem rjeci,
ko malo djete.
Pokusavam sa stihom,
pokusavam u prozi.
Kreativnost prizivam.
Ma daj pomozi.
Ulicom setam,
oko mene graja,
osmjehe mi salje,
kubanska raja.
Osmjesi siroki,
a lica im cista
sva omladina svjeta
svuda je ista.
Sa svima pricam,
spominjem Tita.
Za zdravlje njegovo
svaki me pita.
Informisani nisu,
al znaju za Tita
za zdravlje njegovo
i ovaj me zapita.
O boksu im pricam
smiju se i cude,
pa ovaj poznaje
sve nase ljude.
Sve je rilaks,
sve je pod kontrolom,
ma sluzim se i ja
bosanskim folom.
Rusija zna se
zemlja im mila,
al moja je Yuga
nesvrstana bila.
Ja ljetujem ovdje
i nisam kubanac.
Ja sam vam raja
nesvrstani bosanac.
Neki ce reci
ovaj prolupo.
Sklepava pjesmice,
sto zvuce glupo.
Samo se smijem,
prkosim i kazem,
ja samo svoju
pjesmicu slazem.
Hrana je prava
i svakom sto voli,
popijes Kristal
i glava ne boli.
Pisati pjesmicu
stvarno mi prija,
malena olovka
i zuta hartija.
Ljetujem ovdje,
a nisam kubanac.
Ja sam vam ljudi
nesvrstani bosanac
Zbogom Bruja
Nada Stefanac
Labels: in memoriam
posted by co | 11:28 AM
3 Comments:
Blago se tebi dragi Bruja
Sto nisam tamo " fata" me huja
Za Tita pita neki Kubanac
A ovi ovde stavise na njega lanac
Uzivaj Bruja, zapali kubu,
I budi sretan sto nisi sa nama na rubu
Pjesma ti je, da nemam rijeci
I srce i dusu smijehom lijeci
Kad te god neki , pita Kubanac ko si
Reci i ludi i ponosni i nesretni i sretni Bosanac.
Pozdrav od Saime
Nekad davno, Bruja se javljao I na ovaj blog, onda poceo svoj pa otisao dalje. Pisao divne price, po tome sam ga pamtila.
Na FB vidjela da smo imali puno zajednickih prijatelja.. njega se nazalost nisam mogla sjetiti...
Nekako prerano I naglo odlaze raja.
Price ce ostati da pricaju o Bruji.
Iskreno saucesce njegovim najbilzim, porodici I prijateljima.
Nisam se odavno gluplje osjecala, nego 02.07 kad sam na Parkicu procitala da je zaista umro Bruja.
Mislila sam da je ovo naslov njegove pjesme, jer sam voljela njegove priloge i komentare na oba bloga
Imao je smisla za satir.,Zapamtila sam ga iako nisam nista o njemu znala osim da se potpisivao sa Bruja. Od Emirinog komentara stalno mislim o tome i nemam ideje kako da iznesem ta osjecanja koja me progone.
Zelim zatraziti oprost od porodice, ako je neko ovo procitao, izraziti saucesce . Ovo je i moj nekrolog jednom ponosnom Bosancu
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home