Banjalučki susreti - St. Louis 2013.

Kraj maja. St. Louis. Sinonim za druzenje banjalucana i njihovih prijatelja u ovim americkim sirinama i duzinama. Desilo se druzenje i ovaj put.

Banjalucki susreti St. Louis 2013. 

Nije bilo puno reklame ni promocije bilo koje vrste. Pokoja slika na FB  i rubrika na ‘Kajaku’. Nije bilo ni puno posjetilaca, cak i mnogi stalni nisu dosli. Svako ima svoje prioritete. Ja znam da mi je posebno zao sto Sehici iz Detroita nisu dosli jer evo, vec drugu godinu izostaju zbog zdravstvenih problema, a cak i karte kupljene budu.

Prvi susreti neke davne godine  su poceli tako sto je organizovano vece u restoranu jedne subote uz praznik Memorial Day tako da sto vise ljudi moze stici, a da ne uzimaju dodatne dane. Vremenom, prerastose susreti u dve veceri u restoranu , pa se dodalo dnevno druzenje u parku, a sad je to vec tri veceri. Prvo, petak navecer u kafic Vivid, pa onda ti sto su bili u kaficu, budu pozvani da sutradan popodne navrate kod Cerica na rucak uz obavezne cevape i sarmu,  onda ide navecer zabava u restoranu Grbic, pa nedeljom u  park, onda drugo vece opet u retoran Grbic i na kraju, u ponedeljak,  jutarnja kafa i dorucak kod ‘Sume‘ prije odlaska. Naravno, sve je individualno pa mnogi koriste dolazak za upoznavanje grada i znamenitosti, drugi obilaze familiju, a treci odmaraju ili idu u kupovinu. Oni sto dolaze prvi put, ponekad ostanu razocarani jer ne bude sve kako ocekuju . Ti se onda obicno vise ne vracaju, drugi, koji uspiju osjetiti taj neki specifican fluid pocnu dolaziti kad god mogu.

Sve je do nas samih. 

Mnogi gosti vec godinama dolaze u isti hotel, jedan od Hilton-a. BL gosti se smjeste, zahvaljujuci Nerki, u jednom aneksu kraj hotelskog bazena. E, taj bazen i banjalucki gosti su posebna prica. Oni, poslije zabave u restoranu Grbic,  nastave sve do sitnih sati zabavu na hotelskom bazenu. Prije povratka u hotel obavezno svrate u neku od nasih pekara, kupe vruce pite i vruc kruh a onda se sve lijepo poreda na papir, uz bazen, donesu se kolaci i pice iz soba i teferici onako polagano, da se ne bude drugi gosti, oni s malom djecom i oni stariji koji ne mogu izdrzati tempo.

Mi obicno stizemo subotom kod  Cerica, tako izostavljamo Vivid. Sad vec jedva izdrzimo i dvije veceri ‘harlanja’ pa ne mozemo sebi priustiti i trecu noc. Godine. 

Da ne bih ponavljala svake godine isto, samo cu opisati nekoliko ovogodisnjih detalja koji, predpostavljam, mogu opisati atmosferu.

 Za vrijeme dok smo mi bili na izletu u parku, jedna grupa se ‘iskrala‘ i otisla da posjeti Pibu Delica. Ime mu, vjerujte mi ne znam. Uvjek samo nadimak. Imao je Pibe mozdani udar u aprilu, a za jednog sedamdeset i plus godisnjaka oporavljao se odlicno.  Medjutim, nije dosao sa svojom Zinkom na zabavu kod Grbica. Nedostajali su nam svima. Zato se jedna grupa odvojila, bolje reci iskrala i otisla da ih posjeti i da im kaze da mislimo na njih, da nam ne dostaju. Ne trebam pricati kako su se domacini obradovali. Kad su posjetioci vidjeli da je Pibe bolje, uspjeli su ga nagovoriti da dodje navecer barem malo u restoran, zbog drugih.

 Kako Zinka vec odavno nije dobrog zdravlja, ona nije mogla, ali je Pibe, onako sa walkerom ispred sebe stigao. i odpjevao nam par divnih sevdalinki. Kucalo je tad samo jedno srce u cijeloj sali. Bilo je naravno i suza.

Prije, ili mozda poslije, ne sjecam se vise,  pozeljelo se Esadu Cericu-Zaji, vrijednom i cestitom domacinu i ucesniku u organizaciji svih susreta,  sretan odlazak u penziju sa velikom slikom – kolazom fotografija napravljenih tokom ovogodisnjih susreta (opet Baisina zasluga) , zatim je bilo i cvijece za specijalne goste mostarce, Enisu i Izu Droce, prijatelje Ceric familiy a sad vec prijatelje svih banjalucana koji dolaze u SL, jer vec deset godina dolaze na susrete, zatim za Enesa Sljivu za rodjendan, pa onda je Sule krenuo sa knjigama (na nasem jeziku) da se zahvali Maifu za pomoc kod pecenja cevapa, EMSA firmi  jer nas svake godine hrane…   nazalost, ne mogu se sjetiti ni ko je sve dobio te male ali zlata vrijedne knjige, a ne mogu  se sjetiti ni kojim povodom, bilo je nekako previse uzbudjenja  a stara glava. Bilo je i jedno veliko hvala gazdi tj. Sulji Grbicu, vlasniku restorana sto nas trpi ovake kakvi jesmo, sto nam svake godine pruza gostoprimstvo u svom restoranu i izlazi u suret nasim musicama. Bilo je tu i recitovanja i pjevanja , svega sto cini surete posebnim.

Vjerovatno sam puno toga zaboravila spomenuti. Ipak jedno necu,  a to je da su sureti i ove godine ucinili ono po meni, najvaznije. Zblizavanje banjaluckih bisera rasutih po svijetu. Ovaj put srele su se nasa komsinica Zejna  i njena drugarica iz djetinjstva pa su u parku njih dvije sjedile same, odvojene od sve frke oko njih i pricale….pricale…  susreti kao njihov  su njajdragocjeniji dragulji u niski lijepih dogadjaja na St. Louis druzenjima.

U zadnje vrijeme je oko SL susreta bilo mnogo nekakvih ruznih ‘igara’ oko organizacije, ali su susreti svaki put uspjeli pa cesto, mi sto dolazimo, jedva da smo ikad sta primjetili. Ove godine je izgleda bilo nesuglasica i vise nego inace. Ipak, susreti su prosli kako se samo pozeljeti moze. Mozda je najvise ‘gurala’ tu neku dobru fibru Baisa Talic-Domazet. Uz nju, ja bih jos spomenula Zaju, koji je, iako najstariji medju organizatorima i penzioner za koji dan, bio svagdje gdje su ga trebali i u trenutku kad su ga trebali. Prije izleta u parku, on i Skic su otisli i na groblje da stave cvijece na grobove onih kojih vise nema medju nama, a nekad su bili redovni posjetioci susreta.

Ostale vriijedne organizatore koji su svojim angazmanom doprinjeli da susreti prodju onako lijepo i bez problema necu pominjati, ali im kazem svima jedno veliko hvala za jos jedne divne susrete.

 Posebno mi je drago sto mi se cini da su  SL susreti banjalucana vec pustili duboke korijene  i da se nece tako lako ugasiti. Bez obzira na sve probleme koji se pojave, naci ce se neko ko ce ‘pogurati’, animirati sledeceg nekog, taj drugi nekog drugog …  i eto opet novih susreta na radost svih onih koji zele doci i koji dolaze.

'Ljubav  pobjedjuje' bi trebao ubuduce biti moto SL susreta jer se samo zahvaljucjuci ljubavi odrzavaju i traju.

Emira

P.S. Prema Emirinoj preporuci, pokrao sam slike sa facebook-a u nadi da se vlasnici neće naljutiti.