Alkap

Nedavno mi u ruke dođe ova knjiga, jedna od mnogih o Banja Luci. Jako mi se dopala pa želim sa vama blogeri da podjelim lijepa sjećanja o našen  gradu. Ovo je priča ALKAP iz poglavlja GALERIJA.


Enisa

Vrbas je već oplićao ko nikad prije. Namačem se koliko vrijeme dopušta, a između se družim sa ono malo njih koji ostadoše.

Laprdam kao i za onog vakta kada je Bog hodo po Banja Luci. Joco Bojović, Lojzo Ćurić, Dževdo Jakupović i raja sa Studenca i danas se pozdravljaju sa Jocinim  "Zdravere!" Ovi novi naučili voziti dajak - ama nekako nazor.

Jučer sam prošao Abacijom. Bijaše blizu ponić. Ispod Oraha, pa prema Zelenom mostu - oblaci dima "trave" koju duva skupina mlađarije. Sat kasnije skupi se nas pet-šest. Sa roštiljom i gitarom.

Jest da će skoro zora, no ćeif je ćeif, I - da ne duljim - nadvladasmo "travu". Roštiljem i tihom pjesmom. Uz meku rakiju i u Vrbasu hlađeno pivo. Kad je od Rebrovca sunce zasvijetlilo obrazi onih koji su pozaspali u travi bijahu išarani busenjem... Prave, banjalučke, sparušene trave..

Sjećanja rasplićem oko Oraha, Alije i Abacije...

Iz knjige "Izlet u Banjaluku" Slavka Podgorelca