Sloboda...
Godine neumitno
prolaze i slažu se jedna na drugu sve brže i brže da se ponekad i sami
iznenadimo kada o tome počnemo razmišljati. Čini mi se da su mi dani dok sam
bio djete bili beskonačni a zadnjih godina dok trepnem, eto večeri. Možda je
tome razlog mnogo više obaveza koje traže vrijeme i život koji je ovdje u
Americi mnogo kompliciraniji nego što je bio u „Titinoj“ Jugi.
Upravo zbog tih
obaveza mi je drago kada čujem da je neko od nas uplovio u mirnije vode kao što
je to danas sa mojom školskom Emirom. Danas joj je zadnji radbni dan, a od
sutra, sloboda... Nema više ustajanja u rano jutra, nema dugih vožnji bez
obzira da li je prolom oblaka ili je upeklo popodnevno sunce, nema strahovanja
od otkaza.
Od sutra počinje
novi život.
Za one koji to ne
znaju, Džindići će se skrasiti na Floridi, u mjestu Boka Raton na atlantskoj
obali. Vjerujem da će nam se Emira javiti pokojim prilogom kako bi nam dočarala
penzionerske dane a potajno se nadam da ću jednog dana imati priliku da se i
sam uvjerim kako moji prijatelji provode dane kada je glavni problem kako
potrošiti slobodno vrijeme.
Emiri upućujem
iskrene čestitke povodom ovog značajnog događaja a Džindićima želim da dobro
isprazne američku penzionu kasu.
posted by co | 7:37 AM
11 Comments:
Evo, zavrsilo se. Nisam izdrzala do kraja I 'pobjegla' kuci ranije.Da ne zplacem. Ipak je tuzno kad ostavljas nesto sto ti je drago. A meni je zaista bilo lijepo ovih zadnjih deset godina na poslu s kolegama s kojima sam radila. Bilo je , naravno, ponekad I sitnih problema ali je sve to beznacajno u odnosu na sve lijepe trenutke koje sam provela u istoj firmi - 10 godina .
Predpostavljam da nece biti tesko naviknuti se da ne vodis previse racuna o vremenu, nece biti tesko navinuti se na toplu klimu na FL. Sve ostalo ce vjerovatno doci samo od sebe, vazno je biti dovoljno zdrav, ostalo ce sve biti OK. Vidim na tvom primjeru , a I ostalih nasih drugara da se na dobro lako naviknuti. Pozdrav, Emira
Jedna je knjiga završena. Sada započinješ drugu. Evo meni ova zadnja godina i pol (skoro) prođoše a da to nisam ni osjetio. Ponovo zauzet, ali sada stvarima za koje ranije nisam imao dovoljno vremena.
Dobro smo mi to izgurali, u tuđem svijetu. Bolje nego mnogi Amerikanci. Treba nam čestitati. I mnogima nije bilo loše, iako je svijet tuđi. Eto, i meni je bilo lijepo, da ne može biti ljepše, ali ni ovo nije loše. Samo da je zdravlja.
Uživajte i javi se pokoji put s novostima iz Sunshine State, naročito kada kod nas zatrpa snijeg.
Sretno!
Draga Emira,
Naka je sa srecom, Sasa je trebao drustvo kod kuce. Nazalost, ja moram dalje da riljam dok me noge nose. Nije ni Njemacka sto je nekad bila.Samo da je zdravlja a za ostalo cemo se pobrinuti!
Mnogo pozdrava Tebi i Sasi
Draga Grofice
Namjerno koristim ovaj nadimak, jer si ga dobila jos u skoli prije 46 godina. Ono je odrazavalo tebe kao licnost i zato ti je svugdje bilo lijepo,, jer si ti svojim odnosom prema roditeljima, porodici , prijateljima , radnim kolegama to sebi obezbjedila.
Najvise mi se svidjelo kad je na 45god. Mature profesor Petar Hinic odmah pitao " je li dosla grofica" . Izvini Sasa ali to je normalnije da je pitao za nju , nego za tebe. Ha,ha,ha.
Nadam se da i vama sada dolazi najbezbrizmije doba i iskoristite to.
Ja sad stalno govorim " Od koljevke pa do groba, najljepse je penzionersko doba". . Oboje super izgledate, cuvajte zdravlje i uzivajte u nazivu tvog priloga " SLOBODI".
Pozdrav svima sa zeljom blogerima koji ocekuju ovu vrstu slobode da budu strpljivi i docekaju je.
Saima
Draga Emira,
dobrodosla u nas penzionerski klub. Tebi i Sasi zelim lijep i miran zivot, u novim uvijetima i novoj sredini.
Ja sam upravo napunila 10 god. u penziji, a jos uvijek nemam dovoljno vremena.
Pozdrav iz kisne i hladne "dezelice"
Mirjana
Draga Emira,
od srca ti želim sretan ulazak u umirovljeničke dane. Znam kako se osjećaš ovih dana, prilično je stresan taj prijelaz, ali ćeš vrlo brzo uvidjeti kako je sloboda koju dobivaš neprocjenjivo i nezamjenjivo blago. Kako će ti biti ovisi samo o tebi, a poznavajući te ne sumnjam da ćeš ispuniti mnoge svoje želje i potrebe za koje za radnog vijeka nisi imala vremena.
Spominjale smo te jučer Baisa i ja uživo, za vrijeme moje posjete Linköpingu.
Dvije umirovljenice, dvije prijateljice, bivše radne kolegice u državi koja nam nikad nije bila u primisli kao dom jednoj od nas.
Švedska na 26C, sunca svakodnevno, sva u beharu, najviše jorgovana, ali i bagrema, bazge, jasmina, prepuna cvijeća.
U Zagrebu, kažu, neobično hladno, 12-15C, kišovito i tmurno.
Vjerujem da ćeš nas obradovati tekstovima o dagađanjima i fotografijama iz sunčane Floride.
Pozdrav i sretno,
Nataša
Dragi moji, svima se zahvaljujem na dobrim zeljama, bilo ovdje, bilo na moj e-mail.
Vjerovatno, oni koji su vec u penziji , znaju kako izgledaju prvi dani. Meni , za sada, samo kao odmor.
Kad se malo naviknem ,mozda cu biti vrijednija pa ce biti I koji turisticki izvjestaj.
Pozdrav svima, Emira
Nije se lijepo javljati poslije javljnja slavljenice ali ipak za one koji nisu znali da kazem da sam sa Emirom proveo 16 godina zajedno randeci u RC gotovo sto do stola. Zajednicke proslave Nove godine, 8. Marta, radjanje djece e, kafendisanje, vicevi i mnogo toga drugog nemoze se i nece zaboraviti. A i nastavilo se sve ovdje u Americi. Ne na tim tempom ali nam daljina ipak nije bila prepreka da se i ovde druzimo. Mojoj kolegici, velikoj frendici i prijatelju kao i Sasi zelim sretne penzionerske dane u njihovom novom domu na Floridi. Znamo dace vam tamo biti lijepo jer smo ja i Jasna imali srecu da se u to i licno uvjerimo prije dvije godine boraveci nakratko kod vas.
Sretno ti kolegice i znaj da ces nama koji cemo uskoro za tobom biti izvor penzionerskih iskustava.
Izet
Zar vec penzija?! Kao da je jucer bilo, ucionica na prvom spratu (koja je kasnije pretvorena u kafanu), Emira, Mina, Petrona, Zude, Bucko, moja malenkost i jos nekoliko (zaboravih imena), spremanje magnetike, teorije kola, veza, prijemnika i predajnika, samo zabiljeske sa predavanja, knjiga ni za lijeka. I sad ides u penziju, kud prije!?
Sretno kolegice, neka bude uz dobro zdravlje, veselo i dugovjecno.
Made
Made, zaboravio si da sam i ja jednom navratio u ucionicu da nesto
vidim...
Pozdrav svima!
Sejo
Draga Emira,drago mi je da se pridružuješ nama penzionerima.Lijepo je kad ne moraš gledati na sat,žuriti se da obaviš uobićajene domaćinske poslove i sl.Uživaj u svemu što nisi prije stizala itd..itdPuno pozdrava i od Slavice.Pozdrav Niskana
Post a Comment
<< Home