SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, July 02, 2013

Mirjanino priznanje


Evo još jedne lijepe vijesti o nama starijima.

Mirjana i Boris Stančić su već godinama u Sloveniji. Otišli su tamo čini mi se prije rata i već su “stari” Slovenci kao što smo i mi već “stari” Amerikanci, Norvežani, Šveđani, Holanđani, Kanađani, Nijemci, Australci…

Neki dan mom kolegi Izetu stiže jedna lijepa vijest a on je proslijedi meni da je podijelim sa blogerima.

Mirjana Stančić (Đarmati) je dobila priznanje za svoj humanitarni rad i u tu čast je bila primljena od strane predsjednika Slovenije. Moramo priznati da je malo nas imalo prilike da doživi takvo nešto te jedan ovakav događaj zaslužuje našu pažnju i čestitke.

Evo i kratkog Mirjaninog teksta u kojem piše o čemu se radi:

"Već 6-7 god radim za jednu humanitarnu organizaciju za invalide sa posebnim potrebama, naravno održavam im računare, programe i brinem za sve formate dokumenata od ministarstva i vlade sa kojima oni rade, da mogu pisati i unositi podatke u njih. Slaven i ja smo im napravili internetnu stranu, koju ja "rifresham" svaki mjesec i za svaki događaj. Direktorica me je ove godine predlozila za to priznanje."

Tekst je veoma skroman, upravo onakav kakva je i Mirjana koja cijeli svoj život vrijedno radi ne očekujući za to nikakva posebna priznanja. Izuzetno mi je drago kada se rad skromnih ljudi prepozna jer u našim okruženjima priznanja obično dobijaju oni koji su najagresivniji i koji se uvijek guraju u prvi plan a oni skromni, koji se ne nameću, već predano rade svoj posao, ostaju po strani.

Zbog toga Mirjani upućujem moje iskrene čestitke.

11 Comments:

Anonymous Nataša said...

Draga Mirjana čestitam, to je zaista lijepo i plemenito od tebe.
Žao mi je što mi to nisi javila, skromnost nije uvijek vrlina.

Kad smo već kod čestitanja, pomalo sam iznenađena što na blogu nema ni priloga, ni komentara, ni čestitki povodom ulaska Hrvatske u EU.
Svakakvih smo se tekstova na tu temu načitali, no bitno je imati vlastito mišljenje i dozvoliti sebi slobodu da ga otvoreno, javno iznesemo.

Unatoč svemu kroz što smo prolazili, ja sam ponosna, i uvjerena da je Hrvatska na pravom putu, da će ovu krizu iskoristiti za korjenite promjene, koje se jedino i mogu provesti u teškim, kriznim vremenima, za oporavak društvenih odnosa i gospodarstva, kao što će to učiniti i Evropa.
Isto tako sam sigurna da će potaknuti na promjene i susjedne države.
Nataša

Tuesday, 02 July, 2013  
Blogger co said...

Samo da odgovorim na Natašino pitanje. Ja sam očekivao da će neko od protjeranih Banjalučana sada na “privremenom radu” u Hrvatskoj nešto napisati o tom značajnom događaju iz tog ugla jer je za mene to interesantna tema. Međutim, niko se ne javlja a ja sam prilično daleko da mogu prenijeti utiske i razmišljanja koje bi nas mogla zanimati. Ako ništa, očekivao sam par fotosa sa proslave ali moj jedini izvještač iz Zagreba se, čini mi se, umorio.

Tuesday, 02 July, 2013  
Anonymous Anonymous said...

Ha, ha, ha....slatki ste mi vas dvoje. Ocekivali ste to od mene, priznajte, ili od Enise. Imam opravdanje, prezaposlena sam zadnjih mjeseci. Mislila sam poslati bar slikovnicu, ali nisam stigla na trg premda sam planirala. Sutra planiram izlazak, pa, ako se opet ne izjalovi, mozda bude nesto.
Natasa, nisam ponosna, jer ja ni luk jela, ni luk mirisala, ali mi je jako drago biti s ove strane granice, pa kaj bu, bu.
Mirjana, Vama moje divljenje i postovanje. Otkrijte mi tajnu, je li Pahor zbilja tako simpatican kako se cini ?
Pozdrav, Nada

Tuesday, 02 July, 2013  
Anonymous Aljosa said...

Cestitam Mirjani. Ona je dobar radnik kao I njen tata kojega je moj otac izuzetno cjenio, a obojica su radili u Narodnoj banci kod Doma culture. Jos jednom cestitam I zelim Mirjani I njenoj porodici sve najbolje. Aljosa Mujagic

Tuesday, 02 July, 2013  
Anonymous Anonymous said...

Dragi blogeri,
prije svega hvala vam na cestitkama. Nisam mislila da ce ova prica izaci na blogu. Kad sam cestitala Jasni na priznanju za najboljeg radnika, usput sam rekla Izetu za moje priznanje. Izet me je zamolio sliku i tako je to stiglo na blog.

Prvo da odgovorim Natasi. Cestitke Hrvatskoj za ulazak u EU. Program za ulazak je bio zaista lijep i kulturan. Zeljela bih samo da kazem da je Slovenija poslije tih par godina u EU na istom nivou kao i Grcka, sto ni u kom slucaju nije za pohvaliti se. Padaju nam vlade a mi tonemo u sve vecu krizu. Ova zadnja vlada "obecava" tezak put ali izlazak iz krize, a ja sve vise gubim nadu, a nikad nisam bila pesimista. Natasa javiti cu se uskoro, jer sam upravo prebolila boreliju.

Gospodjo Nado, odgovoriti cu na pitanje o predsjedniku Pahoru koliko je simpatican, kad stignem na zakazan razgovor kod njega. Prijavila sam se za razgovor i ocekujem da cu biti primljena.

Aljosa nisam znala da ste vi sin mom ocu tako dragog prijatelja Mujagica. Moj otac je umro prije 20 god. ali ja se sijecam svih ljudi sa kojima se druzio. Hvala na cestitci.

Puno pozdrava svim blogerima sirom svijeta. Mirjana

Tuesday, 02 July, 2013  
Anonymous Karmen said...

Draga Mirjana
Cestitam ti od srca. Trebalo mi je malo duze da skuzim kako poslati komentar jer se vec godinama ne javljam, nadam se da ce proci.

Karmen

Wednesday, 03 July, 2013  
Anonymous Emira said...

Draga Mirjana,
cestitke I jedan buket ruza (zamisli ih) od stare raje. Raditi osam godina dobrovoljno I uvjek biti na raspolaganju kad te trebaju to zaista nije lako,svaka cast. Zaista si zasluzila jedno tako visoko priznanje.
Puno pozdrava tebi I tvojima, Emira I Sasa

Wednesday, 03 July, 2013  
Anonymous sega said...

Postovana Mirjana,
iskrene cestitke za priznanje koje si dobila. Skidam ti kapu, svaka cast.
A ja moram da spomenem i Banjalucki savez distroficara za koji sam ja radio volonterski 12 godina a u dva mandata 8 godina i kao prdsjednik saveza. Na kraju (u jesen 1992) su mi rekli da vise ne dolazim u udruzenje iz poznatih razloga. Zivot je veoma interesantan, nosi sa sobom sve lijepe a i ruzne stvari a ovih ruznih se ponekad sjetim.
Mnogo pozdrava za tebe i tvoju porodicu.
Sega (Mirsad Slijepcevic)

Wednesday, 03 July, 2013  
Anonymous Anonymous said...

Koliko god je malo onih koji pisu komentare na ovom blogu, uvijek se za dobre osobe nadje i vremena i rijeci, da ljudska dobrota i plemenitost izidju na svjetlo dana.
Nije lako u slovenackim uslovima naci vremena za ove aktivnosti, ali kad covjek ima dusu onda je sve lako.
Iskrene cestitke.( moja prof. Istorije se prezivala Djermatipamtim je po strogosti ali i pravdi i postenju. Ne znam je li u rodu.)
Pozdrav Saima

Friday, 05 July, 2013  
Blogger Mirjana Stancic said...

Postovana Saima,
od srca hvala na cestitki koja me je vratila u dane kad smo svi bezbrizno zivjeli u nasem gradu. Moja mama je predavala istoriju na tehnickoj skoli. Takvu kakvu ste je opisali bila je i kod kuce prema bratu, sestri i meni.

U jesen slijedi jos jedan projekt koji se zove "medjugeneracijska solidarnost". Mladji uce starije prve korake na racunaru, internetu i tablicnom racunaru. Prosle god. sam vodila taj tecaj na nasoj osnovnoj skoli, pa sam se i ove god. prijavila za mentora. Lijepo je gledati stare ljude kad im zasijaju oci pri svakom uspijesnom koraku.

Hvala jos jednom svim blogerima na cestitkama, a posebno mi je drago da mi se je javila Karmen iz Australije.

Mirjana

Saturday, 06 July, 2013  
Anonymous Anonymous said...

Jutros koristim ovaj mir i tisinu da se javim i na ovaj prilog
Jako me obradovalo da si (prelazim na ti ) kcerka moje drage profesorice
Ja sam u Tehniku slicajno zalutala a uvijek sam bila sklona drustvenim naukama
Istorija i srpsko-hrvatski su mi bili najdrazi i profesorice.
Te godine su primali samo odlikase u Tehniku, pa smo ja i moja pokojna skolska drugarica Jasmina Dedic predlagale sve moguce skole i svakoj nalazile mane.
Kad sam ja lupila ""hajmo u tenicku" ona je rekla " joj, hajmo ima tamo jedan Miso(sakvacicom)', moja simpatija".
Tako ja zavrsi u Tehnickoj skoli nikad se nisam pokajala radi poslovnog puta.
4', 5godina u R Cajevcu i do kraja zivota u ranije PTT Sarajevo a poslije Telegraf i Telefon.
Citav radni vijek provela samo sa muskarcima i nikad nisam imala imala nikakvih problema. Nosim najljepse uspomene iz tih perioda i rado se sjecam u ovim penzionerskim danima.
Pozdrav Saima ( aktivnija cu biti u po zavrsetku turisticke sezone ).1316

Monday, 22 July, 2013  

Post a Comment

<< Home