Japan - finale

Temple

Imao sam namjeru da nastavim javljanje jos u Japana ali vrijeme mi to nije dozvoljavalo. Popodne smo obicno zavrsavali nas program kasno. Poslije toga smo odlazili u grad Fukuoku i najcesce isli na veceru u neki od njihovih restorana. Voznja podzemnom je trajala oko pola sata pa se dolazilo u hotel dosta kasno i tada bas nisam imao snage da pisem.

Tom nam je pokazao najznacajnije stvari u gradu. Kako je Japan prenaseljen, shoping centri se otvaraju pod zemljom. Sve je povezano podzemnom zeljeznicom tako da oni sa posla svrate u te centre, pokupuju i opet na voz. Sve je prilagodjeno tome da se sto manje vremena gubi.

A ti centri su ustvari mali gradovi, sa prodavnicama hrane, garderobe, malih banaka i drugo.

Sve je besprekorno cisto i fino aranzirano sa puno ukusa.

Naravno ribe svih vrsta ima najvise ali sam vidio i prodavnicu kruha i peciva koja ni malo ne zaostaje sa ponudom kao neke evropske ili americke pekare. Na jednom mjestu se pekla riba a vidjecete i na slici da ti kuhari obuceni u uniforme po izgledu ni malo ne zaostaju za hirurzima.Sa rukavicama do lakta, maskama na licu, kapama i bijelim mantilima vise su licili na hirurge nego na kuhare. Ne daj Boze da neka dlaka padne u hranu...

U muzeju - Japanac usovio

Moje Americke kolege su se zasitili ribe pa su trazili da jedu stejk. Tom, kao dobar poznavalac nas odvede u mali restorancic na kako on kaze Japanski rostilj. Na stolu se nalazi rostilj a po vasoj zelji konobar donosi frisko pripremljene stvari za rostilj. Zabavljali smo se pekuci stvari na rostilju od junetine do povrca raznoraznih vrsta. Zanimljiva vecera, nema sta.

Nas domacin firma Mitsubishi nas je odvela na veceru u klasicni Japanski restoran. U sobi nista nije bilo osim niskog stola i jastuka za sjedenje. Predhodno smo skinuli obuci i dobili papuce. Sjeli smo na jastuke a onda su dvije konobarice u kimonima sluzile hranu. Pricao sam do sada dosta o toj hrani ali to sto su one donosile je bilo svaki put novo iznenadnjenje. Sve su to bile male porcije u zdjelicama koje se brzo pojedu, cim jednu pojedes ona donosi drugu sa drugacijom hranom. Bilo je tu i friske ribe i pecenog povrca, raznoraznih trava, umaka i nezanam cega vise nije. Sve je bilo izvrsno a ta friska riba kada se jede sa tim umacima ima bas dobar okus.

Japanski restoran

Jedenje stapicima je posebno bilo zanimljivo. Otisli smo kasno iz restorana u kome nema ni muzike niti ista na zidu od slika visi. Vidio sa samo jednu vjesalicu. Mora da je i nju neko greskom stavio.

Kimono

Japanci drze do svoje tradicije i kulture. Vidjeli smo zene na ulici obucene u kimono iako su temperature bile za to dosta visoke, zadnjih dana i preko 35C.

Ispred Mitsubishia

U firmi Mitsubishi smo bili izvrsno primljeni. Svaki sastanak je bio besprekorno organiziran.

Nas Tom je radio u toj firmi 30 godina i onda dosao u Ameriku. Kaze da je radio po cijeli dan i po 16 sati. Kada je napravio jednu inovaciju na kojoj je firma dobro zaradila, predsjednik firme je posadio drvo u njegovu cast. Trazio sam da ga uslikam pored njegovog drveta posadjenog 1997. Japanci slabo govore engleski, razumiju puno toga ali im je izgovor tezak pa nam je Tom sa poznavanjem japanskog bio desna ruka. Moja firma je 50% u vlasnistvu Mitsubisjija a 50% u vlasnistvu General Electrica pa smo i s toga imali odlican prijem. Oni takodjer dolaze i kod nas na izmjenu tehnickih informacija. Moracemo se dobro potruditi da im uzvratimo dobrodoslicu.

Tomovo drvo

Vec sam rekao da je odlika njihovog zivljenja cistoca na svakom mjestu. Na izlasku iz restorana poslije vecere dobijemo zvakacu gumu kao osvjezenje. Jedno vrijeme sam je zvakao a onda odlucio da bacim. Cijeli shoping centar sam trazio kantu za smece a onda iduci ulicom do hotela nekih 20 minuta nisam uspio naci kantu za smece. Tada sam shvatio da one njima i netrebaju jer ga oni ni ne prave za razliku od Amerike gdje se one nalaze nas svakom mjestu bilo u gradu ili zgradi. Tamo gdje ih ima kao aerodrom sve se razvrstava do najsitnijih detalja. Znam da se to sada razvrstava svugdje ali ovako detaljno kao u Japanu ja nisam do sada vodio.

Grad Fukuoka

Povratak je bio istom rutom Fukuoka-Tokyo-Chikago-Pittsburgh. Od Tokija do Chikaga smo ovaj put isli Japanskom kompanijom i vec sam pisao o ljubaznosti njihovih stjuardesa. Ovaj put je to i potvrdjeno. Usluga besprekorna sa izvsnom hranom i picem a na njihovim licima i poslije 12 sati leta je bio isti onaj osmijeh sa kojim su nas i docekale.

Kuci me mnogi zovu da cuju iskustva a ja im kazem da imam osjecaj da ta zemlja funkcionira kao jedna velika slozna porodica.

Evo par slika koje sam skinuo sa koleginih foroaparata.

Pozdrav svima.

Izet

Dorucak u hotelu

Izet, Tom, Eric, Tony

Japanska kuca

Japanaska riba

Kuhar ili hirurg

Mitsubishi rucak

Mitsubishi vecera

Rostilj

Shoping centar