Ah, taj Japan (drugi dio)

Kuca Saimine nane u Gornjem Seheru

Slikovito opisan dozivljaj Japana u Izetovom prilogu, vratio me u neka davna, davna vremena. Ne znam od kada pocinju sjecanja iz djetinjstva, ali ja se sjecam dogadjaja nekako od prvog razreda osnovne skole. Sjecam se Bajrama kod majke (nana, bake po majci) u Gornjem Seheru. Iako sam ranije poslala sliku njene kuce, ova je od prosle godine snimljena iz neposredne blizine.

Kuca ima mozda 200 m2 sa silnim sobama i raznim prostorijama.

Majka se udala za covjeka kojem je prva zena umrla na porodu a ostala je mala djevojcica. Majka je rodila jos dva sina i jednu djevojcicu ( moju majku). Djed je umro relativno rano a majka je sa velikom ljubavlju izvela na put djecu. Zensku udala a sinove odskolovala. Sva njena djeca sa svojim porodicama su se skupljala kod nje. Svi su bili situirani a sloga i ljubav su bile glavno obiljezje,

Kuca je bila cista, sa lijepim secijama plisanim jastucima, cilimima i seharama na kojima su bili naslikani paunovi raznih boja i oko njih puno cvijeca.

Na sred sobe je bila velika okrugla sofra. Cipele su se obavezno skidale u hodniku. Jelo se rukama! Pite i  meso, a  bosanski lonac, bamije, patlidjani, filovane paprike itd, umakale su se s hljebom. Sjecam se kad bi se u jednom trenutku sve ruke nasle u tepsiji uvijek bi neko od nas djece rakao " joj sta je ruku". To je bila atmosfera u vecini banjaluckih bosanskih porodica kojima je religija bila islam. Vremenom se to pocelo ismijavati, smatrati primitivnim. Bogatiji su poceli koristiti pribor za jelo, a siromasniji su duze ostajali bez toga. Sjecam se jedne drugarice koja je bila pozvana na veceru u jednu bogatiju kucu i nije otisla jer je bilo strah od noza i viljuske. Djeca su pocela odlaziti na fakultete po Zagrebu, Beogradu, uklapati se u sredine u koje su dolazili, ostajali tamo, zenili se, udavali se. Skolovani, uspjesni polako su do pocetka rata postali "evropski muslimani".

Adekvatno ostalim narodima i narodnostima, licno du se pojedinci usavrsavali, koristeci sistem " kljuca" podjednako se postavljali na visoke duznosti i tako je Bosna pocinjala biti prosperitetna i bogata zemlja.

Sad kad citam Izetove dozivljaje Japana, osjeti se ta ljepota tradicije, koja je nova i normalnom covjeku drukcija i zanimljivija, a napredak u svakom pogledu zadivljujuci, odnosno vidjeti sve to i dozivjeti zaista je nesto sto malo ko dozivi zahvaljujuci svom radu, kulturi i sposobnostima. Cestitke u svakom pogledu.

Ali onda nazalost mi smo na Balkanu i pohlepa, gramzivost i zavist susjeda nedadose Bosni da opstane. Veliki broj Bosanaca - pravoslavaca i Bosanaca - katolika se odrekose svoje Bosne..

Bosanski Hrvati nisu omiljeni u Hrvatskoj a Bosanskim Srbima prebacise svu krivnju za sva zlodjela i postadose anatemisan i velikom dijelu svijeta.

Tako nam je kako nam je, sto bi rekla jedna nena "pjevo, plako bit ce tako." Duboka narodna filozofija.

Pozdrav Saima