SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Tuesday, September 24, 2013

Ah, taj Japan (drugi dio)

Kuca Saimine nane u Gornjem Seheru
Slikovito opisan dozivljaj Japana u Izetovom prilogu, vratio me u neka davna, davna vremena. Ne znam od kada pocinju sjecanja iz djetinjstva, ali ja se sjecam dogadjaja nekako od prvog razreda osnovne skole. Sjecam se Bajrama kod majke (nana, bake po majci) u Gornjem Seheru. Iako sam ranije poslala sliku njene kuce, ova je od prosle godine snimljena iz neposredne blizine.

Kuca ima mozda 200 m2 sa silnim sobama i raznim prostorijama.

Majka se udala za covjeka kojem je prva zena umrla na porodu a ostala je mala djevojcica. Majka je rodila jos dva sina i jednu djevojcicu ( moju majku). Djed je umro relativno rano a majka je sa velikom ljubavlju izvela na put djecu. Zensku udala a sinove odskolovala. Sva njena djeca sa svojim porodicama su se skupljala kod nje. Svi su bili situirani a sloga i ljubav su bile glavno obiljezje,

Kuca je bila cista, sa lijepim secijama plisanim jastucima, cilimima i seharama na kojima su bili naslikani paunovi raznih boja i oko njih puno cvijeca.

Na sred sobe je bila velika okrugla sofra. Cipele su se obavezno skidale u hodniku. Jelo se rukama! Pite i  meso, a  bosanski lonac, bamije, patlidjani, filovane paprike itd, umakale su se s hljebom. Sjecam se kad bi se u jednom trenutku sve ruke nasle u tepsiji uvijek bi neko od nas djece rakao " joj sta je ruku". To je bila atmosfera u vecini banjaluckih bosanskih porodica kojima je religija bila islam. Vremenom se to pocelo ismijavati, smatrati primitivnim. Bogatiji su poceli koristiti pribor za jelo, a siromasniji su duze ostajali bez toga. Sjecam se jedne drugarice koja je bila pozvana na veceru u jednu bogatiju kucu i nije otisla jer je bilo strah od noza i viljuske. Djeca su pocela odlaziti na fakultete po Zagrebu, Beogradu, uklapati se u sredine u koje su dolazili, ostajali tamo, zenili se, udavali se. Skolovani, uspjesni polako su do pocetka rata postali "evropski muslimani".

Adekvatno ostalim narodima i narodnostima, licno du se pojedinci usavrsavali, koristeci sistem " kljuca" podjednako se postavljali na visoke duznosti i tako je Bosna pocinjala biti prosperitetna i bogata zemlja.

Sad kad citam Izetove dozivljaje Japana, osjeti se ta ljepota tradicije, koja je nova i normalnom covjeku drukcija i zanimljivija, a napredak u svakom pogledu zadivljujuci, odnosno vidjeti sve to i dozivjeti zaista je nesto sto malo ko dozivi zahvaljujuci svom radu, kulturi i sposobnostima. Cestitke u svakom pogledu.

Ali onda nazalost mi smo na Balkanu i pohlepa, gramzivost i zavist susjeda nedadose Bosni da opstane. Veliki broj Bosanaca - pravoslavaca i Bosanaca - katolika se odrekose svoje Bosne..

Bosanski Hrvati nisu omiljeni u Hrvatskoj a Bosanskim Srbima prebacise svu krivnju za sva zlodjela i postadose anatemisan i velikom dijelu svijeta.

Tako nam je kako nam je, sto bi rekla jedna nena "pjevo, plako bit ce tako." Duboka narodna filozofija.

Pozdrav Saima

Labels:

3 Comments:

Anonymous Posmatrac said...

Volio bi da ispravim Saimu u njenoj pomalo lakonskoj (da ne kazem naucenoj) tvrdnji da ' pohlepa, gramzivost i zavist susjeda nedadose Bosni da opstane. Veliki broj Bosanaca - pravoslavaca i Bosanaca - katolika se odrekose svoje Bosne..'

Nazalost Bosna je platila ne zbog gramzivosti Hrvatske koja je i sama stradala i primila hiljade BIH izbjeglica, vec zbog vlastite nesposobnosti da se odbrani od neljudi, pretezno u vlastitim redovima ( potpomognuto ekspanzionizmom iz Beograda). Kada je Hrvatska vec gorjela, iz Sarajeva je dosla izjava 'To nije nas rat'.

Takodjer nekorektno je reci da se velik dio BIH Hrvata odrekao Bosne jer su jednako protjerani kao i muslimani (sem Zap. Hercegovine). Mozemo na isti nekorektan nacin reci i da se i velik dio muslimana odrekao Bosne jer su 'otisli' bez borbe i nikad se nisu vratili. Nisu se vratili ni jedni ni drugi jer znaju da je vrlo tesko zivjeti u ovakvoj Bosni.

Malo vise proucavanja stvarnih dogadjaja ne bi stetilo. Krivo tumacenje historije omogucava ponavljanje istih gresaka. Hvala na razumijevanju i bez uvrede.

Tuesday, 24 September, 2013  
Anonymous Anonymous said...

Nikad se ne vrijedjam na licni stav svakog pojedinca vec naprotiv uvijek mi je drago cuti svako misljenje.
Mi koji smo prezivjeli rat u Sarajevi i svi drugi u svim djelovima bivse domovine u kojoj se rat desio uzivo koliko god se trudili necemo moci misliti isto.
Posebno oni koji ga nisu ni u cemu osjetili a takvih je dijelova u bivsoj domovini koliko hoceta. Samo oni gradovi i teritorije koje su trebali na karti podjela biti plijen susjednih gospodara rata, dozivjeli su istu sudbinu.
Svi smo imali razne subjektivne motive za odlazak ili ostanak tamo gdje smo se zatekli. Nigdje nisu svi otisli ni svi ostali.
Danasnja situacija ovog uzasa koji traje 20 god u Bosni i ne krece s mrtve tacke, pokazuje da su nase sudbine bile i jos uvijek u rukama kriminalaca, profitera i politicara koji se bore za vlast i vlastiti narodi im znace vise nego lanjski snijeg.
Ja uvazavam tvoje misljenje ali ne odustajem od svog. To ne znaci da imamo ikakvog razloga da nemamo normalan suzivot ma ko bili. Da zivimo i pustimo druge da zive.
Pozdrav Saima

Tuesday, 24 September, 2013  
Anonymous Posmatrac said...

Postovana Saima, potpuno dijelim sa Vama zelju za normalnim suzivotom. Ipak posto vi ne odustajete od vase teze 'svi su krivi samo mi ne', dozvolite ipak da vam repliciram, ali u duhu ovoga civiliziranog bloga.

Takvi ukalupljeni stavovi pomalo lice na mitove poznate u istocnom dijelu Balkana, sa svim opasnostima da stvore nove nesporazume bazirane na pogresnim interpretacijama proslosti.

Vase Sarajevo se herojski drzalo, no da je medju stotinama hiljada BIH izbjeglica u RH bilo manje muskaraca, mozda bi sve bolje zavrsilo. Takodjer, da u Sarajevu nije izreceno 'Ovo nije nas rat' kada je susjedu/komsiji vec gorjela kuca (npr selo Ravno), mozda ne bi trebalo muciti se sa opravdanjima zasto nam ne ide dobro.

Ovako nam ostaje da dijelimo svako svoju muku. Ali nas buducnost obvezuje da u zajednickom interesu nase djece istrazimo sta se zapravo desilo umjesto da svoju djecu ucimo 'mitovima' koji mogu stvoriti nova nerazumijevanja.

Hvala na razumijevanju i pozdravljam vas

Wednesday, 25 September, 2013  

Post a Comment

<< Home