U Tbilisiju

Ovaj put smo do Jerevana dosli preko Tbilisija, glavnog grada Gruzije.
Put do Istambula je traja oko sat i cetrdeset minuta, a od Istambula do Tbilisija tri sata.

Frane nas je docekao u Tbilisiju autom, jer Turska i Armenija zbog genocida od prije 100 godina, nemaju sa Turcima nikakve diplomatske odnose.  

Taj vikend smo odsjeli u hotelu, da malo upoznamo taj grad. Nevjerovatan je. Grad muzej.

Izgleda da su oduvijek tu zivjeli neki unmi vladari a takav i narod. Izgleda da su docekivali i prijatelje i osvajace sa istim osjecajem. Bitno je bilo, izgleda da grade i uljepsavaju taj prostor, a oni ga i danas cuvaju. Grad ima milion i 600.000 hiljada stanovnika i u njemu postoje sve vrste vjerskih objekata. Mi imamo obicaj reci za Sarajevo "ovo nema nigdje". Zaista nema nigdje tako blizu udaljene jedna od druge i crkva i katedrala i dzamija i sinagoga. Ali u odnosu na Tbilisi Sarajevo je mali grad i u vrijeme nastajanja ovih objekata bio je jos manji.

Zakljucila sam da je znanje u putovanjima i obilascima, jer jako je lako reci

"ovo nema nigdje" kad nista ne znas i nista nisi vidio.

Iz Osmanskog carstva su ostale banje ili hamami. To je ogroman prostor u kojem se nalaze kupatila a ispred su prostorije dnevnog boravka uredjene u tom stilu sa mnostvom divana na kojim su nevjerovatni rukom radjeni jastuci.

Zena koja je zaduzena za posjetioce, je bila jako ljubazna i zanimalo je odakle smo. Kad smo joj rekli za  Bosnu pitala je ko tamo zivi. Mi smo rekli kao i kod vas pravoslavci, katolici, muslimani, jevreji i mnogi drugi.
Ona je rekla "Bog dao mira i nama i vama". Mi smo joj se zahvalili i vidjevsi da ne zna za Bosnu, skontali da nam ga bas i nije dao stotinama godina a ni danas.

Inace zemlja je bogata, poljoprivreda raskosna. Vracali smo se u Jerevan dugo, jer smo potrefili vrijeme kad se krave vracaju sa ispase. U zivotu nisam vidjela toliko krava. Vina su im prvorazredna, a to je ujedno i zemlja rodjenja Staljina. 

Jako su ljubazni kao narod, vole strance, jer im je to novina. Sve moguce svjetske firme su usle u Gruziju od automobila, garderobe, kozmetike. namjestaja itd. Jedino su im hrana i banke njihove. Obzirom da toga ima jos za vidjeti odlucili smo se i vikend povratka provesti u Tbilisiju i otici na masazu u nevjerovatne banje. Za nase tj Franine uslove (plata u dolarima) i nije skupo.
U prilogu su slike. 

Unuk sa sipercicem Zmajeva (Reprezentacija B IH). Zatim banje u kojima su iskoristene sumporne vode ugodne temperature. Na ulazu pise izjava Puskina "U zivotu nisam vidio nista raskosnije od Tbilisiskih banja" 
Okolina banja je sva u cvijecu, tu smo se ugodno odmarali na klupi i uzivali u sunco na temperaturi od 25 stepeni.
Specijaliteti gruzijske kuhinje su veoma ukusni i mnoge nisam prije nigdje vidjela.

Pozdrav Saima