U Jerevanu, drugi put
Polako se uklapamo u sarajevsku atmosferu jer su nam proslog vikenda opet bili gosti iz Sibenika. Kcerka i zet od Vicine tetke. Postali smo pravi turisticki vodici. Izgleda da je u Hrvatskoj i Sloveniji postao "brend" otici u Sarajevu. Ali i turista sa svih strana svijeta je svaki put sve vise. Ni godisnja doba nemaju promjene u tom pogledu.
Puno je mladog svijeta. Vice ima puno rodbine i prije rata nasih generacija ali skoro nikad niko nije dolazio niti igdje putovao. Meni je drago sto su mladje generacije promjenile te navike.
Puno je mladog svijeta. Vice ima puno rodbine i prije rata nasih generacija ali skoro nikad niko nije dolazio niti igdje putovao. Meni je drago sto su mladje generacije promjenile te navike.
Sad bi malo o svojim utiscima u Jerevanu. Svako putovanje donosi nove dozivljaje i nova saznanja.
Mi smo isli preko Istambula do Tbilisija (Gruzija), jer Tursko - Armenski odnosi vec 100 godina nisu nikad diplomatski obnovljeni. Razlog je bio genocid nad Armencima prije 100 godina.
O tome su nam najvise pricale ove kolege i Frane koji su stranci u Armeniji.
Bili smo pozvani opet kod onog istog kolege koji nas je i prosli put pozvao njegovoj kuci. Jako su gostoprimljivi, a pogotovo prema strancima jer su dugo bili zatvorena zemlja. Ovaj put su bili i njegovi roditelji. I majka i otac 70-to godisnjaci. Imaju obicaj neprestanog nazdravljanja uz pice i stalno novo izrazavanje dobrodoslice.
Stalno se mora piti a svi gosti se nadmecu u smisljanju zdravica. Vrlo im je bitno biti najbolji. Ali od svega je najzanimljivije to sto se skoro svi napiju.
Danas je sve sto potrosacko drustvo trazi u posljednjih 15 godina stiglo i kod njih. Svi moguci proizvodi, elektronika , namjestaj, svjetske firme obuce i odjece itd.
U sobi je bio i novi TV. Bio je ukljucen i bez tona. U jednom trenutku sam bacila pogled na ekran i vidjela neki lik koji mi je licio na nekog turskog glumca mislim iz serije "Kad lisce pada". Frane je sjedio preko puta mene i ja mu kazem da je to neka turska serija. On rece odsjecno "ma, jok, kakvi!!,,,. To je razumjela zena do mene jer govori ruski. Rece da je to turska serija "Fatmagul", da gleda i "Sulejmana Velicanstvenog. "Onda se javi i djed i rece "da nije sve uvijek onako kako se prica".
Onda sam saznala i da se preko Gruzije uvozi mnogo turske robe i da im je jeftina i kvalitetna.
O tome su nam najvise pricale ove kolege i Frane koji su stranci u Armeniji.
Bili smo pozvani opet kod onog istog kolege koji nas je i prosli put pozvao njegovoj kuci. Jako su gostoprimljivi, a pogotovo prema strancima jer su dugo bili zatvorena zemlja. Ovaj put su bili i njegovi roditelji. I majka i otac 70-to godisnjaci. Imaju obicaj neprestanog nazdravljanja uz pice i stalno novo izrazavanje dobrodoslice.
Stalno se mora piti a svi gosti se nadmecu u smisljanju zdravica. Vrlo im je bitno biti najbolji. Ali od svega je najzanimljivije to sto se skoro svi napiju.
Danas je sve sto potrosacko drustvo trazi u posljednjih 15 godina stiglo i kod njih. Svi moguci proizvodi, elektronika , namjestaj, svjetske firme obuce i odjece itd.
U sobi je bio i novi TV. Bio je ukljucen i bez tona. U jednom trenutku sam bacila pogled na ekran i vidjela neki lik koji mi je licio na nekog turskog glumca mislim iz serije "Kad lisce pada". Frane je sjedio preko puta mene i ja mu kazem da je to neka turska serija. On rece odsjecno "ma, jok, kakvi!!,,,. To je razumjela zena do mene jer govori ruski. Rece da je to turska serija "Fatmagul", da gleda i "Sulejmana Velicanstvenog. "Onda se javi i djed i rece "da nije sve uvijek onako kako se prica".
Onda sam saznala i da se preko Gruzije uvozi mnogo turske robe i da im je jeftina i kvalitetna.
Razmisljala sam da i danas pored ove silne mogucnosti komunikacija i mogucnosti saznavanja istine o svemu vazi i dalje ono "da nije sve kako se prica" odnosno kako se pise.
Mozda gore nego ikada. A mladi su optereceni ipodima, ifonima, mobitelima, kompjuterima i imaju samo svoje sfere interesa i nista ih vise ne zanima. Rijetki su oni koji traze istinu svuda oko sebe. Ne znam cemu to vodi i kako ce se zavrsavati. Hoce li to biti neki bolji ili gori svijet.
Mozda gore nego ikada. A mladi su optereceni ipodima, ifonima, mobitelima, kompjuterima i imaju samo svoje sfere interesa i nista ih vise ne zanima. Rijetki su oni koji traze istinu svuda oko sebe. Ne znam cemu to vodi i kako ce se zavrsavati. Hoce li to biti neki bolji ili gori svijet.
Samo znam da ce borba za profit ostati ista.
U prilogu nekoliko slika boravka kod izuzetno dobrih i ljubaznih domacina.
Pozdrav Saima
Saima za Nadu
A sada za Nadu. Ocekivala sam da se javis i upitas za tajenstveni proizvod,
jer Milan nije potpisao. Volim sve nase male bosanske "poguzije" ko sto sam
i sama. Uzivamo u malim stvarima. Ovo je ribana cvekla kao salata, posuta
finim crvenim zrncima nara iliti morskog sipka. Volim kiselo pa mi je bilo
super.
Saima za Nadu
A sada za Nadu. Ocekivala sam da se javis i upitas za tajenstveni proizvod,
jer Milan nije potpisao. Volim sve nase male bosanske "poguzije" ko sto sam
i sama. Uzivamo u malim stvarima. Ovo je ribana cvekla kao salata, posuta
finim crvenim zrncima nara iliti morskog sipka. Volim kiselo pa mi je bilo
super.
posted by co | 2:56 PM
4 Comments:
Zanimljive su ove slike iz jednog doma u Erevanu. Znas da ja uvijek zavirujem u tanjure i sad me ubi radoznalost. Sta je ovo na zadnjoj slici ? Prvo sam pomislila da je govedji biftek, a onda mi se ucinilo da je tanjur ipak desertni, pa pomialih na kitnkez ( sir od dunja ). Ipak forma mi je cudna. Sigurno je zanimljivo objasnjenje dok si ti to uslikala.
Lijepi pozdrav.
Zanimljivo je koliko je puno poznatih ljudi porijeklom iz male Armenije : Hacaturijan, Aznavur, Ser, Agasi, Kasparov, Petrosjan...
Evo da ja odgovorim na Nadino pitanje jer nisam ubacio tekst ispod slike koji mi je Saima poslala.
Radi se o karamelliziranom patlidžanu, koji je jako ukusan prema Saiminom kazivanju.
Nas Bosnjake iz Bosne u mom mjestu u SAD_u-pod utjecajem velikosrpske propagande-jermeni ili Armeni(ili Hajastanci)smatraju Turcima.Jedan Jermen iz komsiluka nece da razgovara sa mnom jer kaze da sam ja Turcin iz Bosne,a drugi je sa mnom dugo vremena polemisao o S.Milosevicu.Smatrao ga je velikim srpskim vodjom i borcem protiv Turaka u Bosniali poslije sudjenja S.Milosevicu u Hagu dozna je pravu istini i ja on(Boris)sada cesti i dugo pricamo ,a ja idem i u trgovacku prodavnicu bez problema
heretikciji je vlasnik njegov brat Igor.
Post a Comment
<< Home