Ajvatovica
Mirsad Zilic je u posjeti starom kraju pa sam ga zamolio da mi se javi kad stigne. Evo drugog priloga sa njegovog puta:
Ne znam koliko ti je poznato ...ima izmedju D.Vakufa i Bugojna brdima jedno muslimansko "svetiste" koje je za vrijeme komunista bilo malo zataskano i nije se spominjalo a sada kako je "demokracija" Muslimani toga kraja su maksimalno povratili stare obicaje...
Da te ne tusim pricom o "Ajvaz Dedi" koji je danima odlazio u sumu visoko u brda i molio boga da voda iz brda procuri kroz jednu ogromnu stijenu, eto dragi mu je Allah uslisio i jedno jutro razvalio stijenu i selo je dobilo vodu ....
Prica je: http://en.wikipedia.org/wiki/Ajvatovica
Tu je sad obicaj da "vidjeniji " ljudi iz raznih krajeva dodju na svojim najljepsim konjima... I ja nisam zapoceo ovu pricu zbog religioznog svetista, nego zbog toga sto sam ugledao konja koji je bio okicen i na kojem je pisalo Banja Luka... Pozdravih se sa covjekom, ko si velim neznani junace... a on veoma lijep covjek u staroj narodnoj nosnji nasmija se i veli: Bojic ... ja sam veli posljednji iz poznate loze Bojica mesara...
Dosao je ovamo iz Sane gdje sada zivi, ali se Banja Luke ni ovaj put nije odrekao.... Inace je to covjek poznat u ovom kraju kao "sila" ... dolazi uvijek sa vise konja po kojima jednostavno "hoda" dok su oni u galopu... Ovaj put to nije bilo moguce "zbog vise sile". Naime ovaj put je poveo i unuka, koji je za tu priliku imao montirano sjediste na jednom od konja.... Ovaj put kao i svake godine na hodocasce dodjose konjanici iz Sarajeva, Tuzle , Zenice nisam brojao ali kolona je bila impozantna, po mojoj pretpostavci nekoliko stotina konjanika od kojih je najmladji bio 5 godina star a najstariji cini mi se blizu 90....
Mislim da se mnogi banjalucani i danas sjecaju male mesare u blizini Safikadinog groba u ulicici izmedu Ferhadije i Kastela.
Pozdrav - Mirso
Ne znam koliko ti je poznato ...ima izmedju D.Vakufa i Bugojna brdima jedno muslimansko "svetiste" koje je za vrijeme komunista bilo malo zataskano i nije se spominjalo a sada kako je "demokracija" Muslimani toga kraja su maksimalno povratili stare obicaje...
Da te ne tusim pricom o "Ajvaz Dedi" koji je danima odlazio u sumu visoko u brda i molio boga da voda iz brda procuri kroz jednu ogromnu stijenu, eto dragi mu je Allah uslisio i jedno jutro razvalio stijenu i selo je dobilo vodu ....
Prica je: http://en.wikipedia.org/wiki/Ajvatovica
Tu je sad obicaj da "vidjeniji " ljudi iz raznih krajeva dodju na svojim najljepsim konjima... I ja nisam zapoceo ovu pricu zbog religioznog svetista, nego zbog toga sto sam ugledao konja koji je bio okicen i na kojem je pisalo Banja Luka... Pozdravih se sa covjekom, ko si velim neznani junace... a on veoma lijep covjek u staroj narodnoj nosnji nasmija se i veli: Bojic ... ja sam veli posljednji iz poznate loze Bojica mesara...
Dosao je ovamo iz Sane gdje sada zivi, ali se Banja Luke ni ovaj put nije odrekao.... Inace je to covjek poznat u ovom kraju kao "sila" ... dolazi uvijek sa vise konja po kojima jednostavno "hoda" dok su oni u galopu... Ovaj put to nije bilo moguce "zbog vise sile". Naime ovaj put je poveo i unuka, koji je za tu priliku imao montirano sjediste na jednom od konja.... Ovaj put kao i svake godine na hodocasce dodjose konjanici iz Sarajeva, Tuzle , Zenice nisam brojao ali kolona je bila impozantna, po mojoj pretpostavci nekoliko stotina konjanika od kojih je najmladji bio 5 godina star a najstariji cini mi se blizu 90....
Mislim da se mnogi banjalucani i danas sjecaju male mesare u blizini Safikadinog groba u ulicici izmedu Ferhadije i Kastela.
Pozdrav - Mirso
1 Comments:
Za gosp. Mirsu
Ocekivala sam komentare ovih koji Vas znaju, pa kako nista nebi od toga, ja se javljam da se ne propusti pohvaliti ove prekrasne fotografije.
Pozdrav od Nade Š.D.
Post a Comment
<< Home