Konkurs
Jedno pismo od prije par dana me potaklo da malo pretrazim internet trazeci podatke o cajaveckoj Mikroelektronici (ME), pogonu nekadasnje Profesionale, gdje sam radila sve dok nisam dobila otkaz jer se suprug nije javio u vojsku (mozes misliti?!)
Razalog za traganje su bile dionice Mikroelektronike. Cesto sam od svojih prijatelja i poznanika slusala kako je ME najuspjesnija kompanija u BL i jedino sto je ostalo od ‘Rudi Cajaveca’. Istina u tim suskanjima se pricalo i kako se bivsi, sadasnji a izgleda i buduci, uvijek jedan te isti, direktor, naglo obogatio kroz privatizaciju i kako je napravio kucu sa visokom ogradom, sa kamerama (cega li se samo boji?) itd itd.
Sad, medjutim, stizu suskanja da ce uskoro proglasiti bankrot. Vjerovatno je to opet biti neka ujdurma kojom ce se sacuvati kapital u rukama postovanog i uvijek sebi vjernog direktora.
Na misli o igri me je naveo konkurs
na koji sam naisla tragajuci. Trazi se popuna nekoliko radnih mjesta, izmedju ostalog i finansijskog direktora.
Nista posebno, kad ne znas suskanja. Cak i kad znas. Medjutim, mene je zaintrigalo (kako bi to mi dalmatinci rekli) ono na kraju konkursa – prijava plus slika?!
Nista posebno, kad ne znas suskanja. Cak i kad znas. Medjutim, mene je zaintrigalo (kako bi to mi dalmatinci rekli) ono na kraju konkursa – prijava plus slika?!
Od kad se to za radna mjesta trazi slika? Je li to neka nova fora ili je to nova vrsta diskriminacije? Kao da je nema dovoljno.
Emira
Labels: cajevcani
posted by co | 12:05 AM
4 Comments:
Na poslu sam, k’o za inat zauzet pa se ne uspjevam ukljuciti u ‘male blogerske razgovore’ iako je tu nekoliko priloga za koje sam htio reci par rijeci, ali ne mogoh da se ne oglasim na ovaj koji je poslala Emira. Valjda je to zato sto mi svako spominjanje Cajaveca i nasih bivsih radnih kolega dize tlak, i to s razlogom.
‘Mladog’, nadobudnog direktora o kojem Emira govori sam bolje upoznao u onim predratnim vremenima, kada je pun sebe, vec tih dana znao kako se treba postaviti. Bosna se jos nije bila potpuno pocijepala po savovima a on je jos tih predratnih godina odlazio na sajmove elektronike da predstavlja tadasnju kvazitvorevinu (o cemu mi je licno s odusevljenjem pricao, valjda misleci da sam ‘njegov’) koja je imala malo drugaciji naziv: cini mi se, republika srpska krajina, ili tako nesto (to je u ono doba kada su se pravili veliki planovi sa krajinom iz Hrvatske, za koju znamo kako je zavrsila). Mene su tipovi kao on uvijek fascinirali. Uvjek sam se pitao kako su kod ljudi moguce takve transformacije. On, rodom iz Lusci Palanke, ili tako negdje (mozda Majkic Japre?), koji se skolovao u duhu bratstva i jedinstva (ma sta se pod tim podrzumijevalo) na racun svih nas (svi znamo ko je placao skolovanje oficira bivse J(N)A), u vrlo kratkom vremenu se obreo u krugovima nacionalista dok vecina od nas jos nije shvacala o cemu se radi. Svi znamo ko je u ono doba mogao biti direktor preduzeca u Banjaluci (Cajavec je, posebno Profesionalna elektronika, bila ‘jako’ preduzece), a situacija se od tog dana nije ni malo promijenila. Dakle, taj mladi oficir, komunista, tajno se prikljucuje nacionalstima a kao rezultat te transformacije je njegov danasni polozaj u drustvu: bogatasa, ratnog profitera, vlasnika vile opasane visokom ogradom i ‘pokrivenom kamerama’ kako Emira pise, koji se obogatio na racun svih nas koji smo godinama radili u tom istom preduzecu.
Hajde da nekako i shvatim takve kao on, koji su sve radili za licnu korist, i kojima svasta moze stati u obraz, ali nikako ne mogu da shvatim nas, koji smo kao ovce pristali na sisanje. i to na suvo. i nikoga to od nas ne muci i niko ne pokusava da nesta uradi. Pri tom ne govorim o ratnim vremenima kada se nije moglo nista uraditi vec mislim na sadasnjost, kada postoje pravni mehanizmi koji se mogu koristiti da se nepravda ispravi. Cak i danas, kada neki razmisljaju o penziji, i kada nas zakoni koje su ondasnje vlasti donijele da nam onemoguce da posteno zaradjeno dobijemo natrag, mi ne reagiramo. A danas, citam, kako se kompletna ‘vrhuska ‘ digla na noge kao reakcija na odluke viskog predstavnika, o kojima, moram priznati, bas i ne znam puno. Citiram pasus iz danasnjih Nezavisnih Novina”
- Kako se ocjenjuje, ponovo zloupotrebljavajući svoja ovlaštenja visoki predstavnik izvršio je udar ne samo na Dejtonski mirovni sporazum i Ustav, već i na vlasničke odnose u kompaniji "Elektroprenos", ugrozivši imovinu RS i njenih građana.
Pitam se sta se desilo 92., 93., 94….i narocito kasnije, poslije rata, u Banjaluci, kada su nas oni na vlasti pokrali, ukljucujuci i navedenog ‘mladog i sposobnog direktora’ ? Sta je s imovinom gradjana Banjaluke koji su protjerani a da rata u gradu nije bilo? Koji ustav i zakon je stitio njihova prava?
Znam da ce ovo sto pisem opet iritirati neke koji bi da samo pricamo o lijepim stvarima. Ali ja moram ovako, nekako mi je lakse. Mozda ce se jednog dana situacija promijeniti pa cemo shvatiti da ne trebamo olako prelaziti preko svega onoga sto nam je ucinjeno. Malo nade mi daje i danasnji clanak na e-novinama (http://www.e-novine.com/kultura/kultura-sa-lica-mesta/30217-Roman-paklu-Bonjaka-Prijedoru.html) o romanu Radmile Karlas “Cetvorolisna djetelina” u kojem ova hrabra bivsa novinarka pise o stradanju muslimana u Prijedoru. Ipak se tu i tamo pojave neki koji ne dozvoljavaju da se zlocini, lopovluk i pljacka potpuno zaborave.
A nasem bivsem radnom kolegi, Radovanu Prastalu, tom nadubudnom oficiru bivse nam armije, ratnom profiteru i danasnjem bogatasu (jer nema onog ko se ovih zadnjih godina obogatio a da za to nije iskoristio rat i stradanje neduznih) toplo preporucujem da bar ponekad razmisli o ovim zadnjim godinama i svojoj ulozi u onome sto se na nasim prostorima dogadjalo i sudbinama svojih bivsih radnih kolega na cijoj se grbaci obogatio. Trebace mu to kada dodje bogu na ispovijest, jer sam siguran da i on pripada ogromnoj vecini onih koji su boga nasli ovih zadnjih godina.
A o slici u prijavi na konkurs ne bih ovaj put.
Ooops, greska, ne znam sta mi bi pa napisah Radovan(!), umjesto Dragan!!!! Mozda tu ima neke slicnosti?
Dragi Co
Ovo "dragi" sam jutros mogla i izostaviti jer mi zorom sipas sol na ranu. Devetnaest godina se borim s paklom augustovskih dana. Isto toliko godina prikupljam jos malo snage za prezivjeti upravo ove septembarske dane. Kako Ti imas "svoga" Prastala, tako ja imam "svoje" Todorovice, Radose, Dragojle, Kajkute i jos mnoge druge. Ovi gore se mogu i ovako opisati: direktor "dobar covjek" po rijecima mog naivnog muza, mali tehnicar a veliki pjanac, pa jos k'tomu i "vidovit" covjek. Znao on da mi je muz u ZNG_e. Pravnica, skupljacica ceptera od ljudi zahvalnih sto im je omogucila da se rijese tako teskog balasta zvanog stan, nije u redu ni da odnesu srpsko posudje. Jado Kajkut, "povjesnicar" (Tiitoo je kriv sto on nema stan, j... me mrtvi Tiitoo...)nije vrijedan ni spomena. Uostalom on svoje vec kusa. Bilo je tu jos kriminalaca, "cistaca" Kotor Varosa, zlocinaca. Sve se to angaziralo da 25.9.'92 izbaci jednu tvrdoglavu iz stana. Jedan civil, jedan u uniformi JNA s puskom do zemlje. Ne podje im za rukom rijesiti me se , pa pozvase u pomoc jos trojicu u maskirnim uniformama, s carapama na glavama, valjda mislili nece se saznati. Devet sati navecer, petak. Oni iz Stanice milicije Mejdan, nakon provjere spiska (tko me tamo smjesti zna se), hrabro s druge strane zice porucuju:Izlazi van ustasice. I "izasla" sam uz "malu" pomoc sake u glavu, prikladno obucena u slape, uz lijepi pozdrav: Govno ustasko ne vracaj se. Rado bih ja to odmah poslusala, al' ne daju ni izaci. Pise tamo na kiosku "Muslimanima i Hrvatima zabranjeno putovanje Koridorom". A kud se moze? Mozda preko Vlasica pa u provaliju? Dok oni s druge s strane granice preko Madjarske i Srbije dolaze i odlaze, pregledavju stanove, hoce, nece..., ja trazim nacin za izlazak. Srecom rodjak (po zakonu)i srpski oficir me nakon dva mjeseca izvedose. O cijeni koju je moj rodjak morao platiti oficiru ne smijem ni misliti, samo sam nacula...E jos mi tu nesto ostade nejasno. Kad sam vec debelo bila u Zagrebu, u februaru '93 upala dvojica u moju bivsu firmu. Opet traze ustasicu, kazu pronasli materijale. Isak i Eso isprepadani objasnjavaju da se ne krijem u BL, da sam davno otisla na godisnji odmor Zagreb i nisam se vratila. Odlaze s porukom da bi me RASCERECILI da su me pronasli. E ova dvojica me interesiraju. Moji suradnici od straha nisu smjeli nista pitati. Htjela bih im znati imena i zasto bi me rascerecili? Pa nek se jave, nije valjda da se boje.
Zlatom da me mami ova BL...
Evo Ti Co umjesto malih blogerskih razgovora koje Ti tako mrzis. Ja mrzim ove.
Oprosti Emira, htjela sam napisati komentar o raznim vrstama diskriminacije, npr:Ti lijepa, visoka, plava. Ja 152, prirodno brineta, umjetno raznorazna...
Vjeko neces me valjda opet spotati.
Nada Š.D.
Post a Comment
<< Home