Ma bolan, mi smo ti Bosanci cudo!
Juce sam bila u kuci, jer je zahladilo i kisilo, pa sam malo vise gledala TV nego uobicajeno. Nije mi bilo zao. Prvo je bila na HTV 1 jedna dobra emisija koja se zove "Prizma" i posvecena je nacionalnim manjinama. Ovih dana je dosta jevrejskih praznika i susreta Jevreja iz cijelog svijeta. Intervjuisali su gosp. Jagodu (prezime nisam upamtila), 80-to godisnjakinju. Rodjena Sarajka, spasile je komsije od sigurne smrti. Prebacila se u Italiju, tamo upoznala americkog vojnika i udala se. Zivi s njim u Americi ima potomke. Nije zaboravila nas jezik a ni pjesme na sefardskom jeziku, koje ju je majka naucila. Napisala je pjesmu djeci Sarajeva. Koliko topline je u njoj ostalo za ovo podneblje i vrijeme kad su komsije bile ljudi.
Pred utakmicu Armenija BIH, prvi put uzivo na TV Hajat Ivica Osim. Poslije mozdanog udara u Japanu. Gospodin, legenda, Bosanac. Novinar Josip Vricko je jednom napisao "Iz daljine sve izgleda drugacije. A narocito kad se izmaknes iz Bosne napacene". O tome je pricao Osim. O onima koje ce se radovati ako Bosna izgubi, a ne mogu nigdje pobjeci ako kazu mjesto rodjena. Zauvijek su obiljezeni kao Bosanci. Govorio je o nasoj zavisti i potrebi da sve sto vrijedi sami unistavamo. To me je navelo da bas danas prepisem ovaj clanak, poslije pobjede BiH nad Armenijom od 2 : 0.
Drzim ga jos od 30 marta. Napisao ga Djemal Dragolj u "Oslobodjenju."
" Nasoj drzavi definitivno treba vodja. Da, bas vodja. Miroslav Ciro Blazevic, to je dokazao nasoj i svjetskoj fudbalskoj javnosti. Pouzdan vodja sa svojim ratnicima, kako Ciro zove svoje fudbalere. Usred Genfa napuni mrezu belgiskoj reprezentaciji i dokaza da se sve moze kad se hoce. Gledam nase navijace i citam njihove transparente: Kozarac, BL, Cazin i ostala mjesta u BiH. Kako na tribinama tako i na terenu, svi su na neki nacin protjerani sa svojih ognjista. Ali nikad se ne zna sta ima dobroga u tome. Slusam komentar prenosa, veoma mi dragog covjeka Marjana Miailovica, pa i on je na neki nacin protjeran, samo zato sto voli svoju domovinu BiH. Ta mu se ljubav isplatila. Pobijedila je nasa reprezentacija, a Marjan je promukao vec nakon prvog gola. To je, bolan, ljubav. Vidi jos i ovo. Bas je taj Marjan nedavno falio Vedada Ibisevica i to previse, kad je dao gol slavnom minhenskom Bajernu, a u subotu su zajedno komentarisali utakmicu. Obojica su protjerani. I Marjan i Vedad. Nemanja Supic je bio na golu nase reprezentacije i nije nas izdao. Svi su vjerovali Nemanji. Na terenu, svih jedanaest je nosilo dres sa grbom BiH i stajali mirno sa rukom na srcu.Volim te Bosno orilo se usred Genka. Sta znaci dobar vodja kad povede svoje "sinove". Tako bi trebali i nasi politicari kad krenu na put u inozemstvo da zajednicki nastupaju u ostvarivanju naseg cilja. Nemaju oni tu svijest. Njihov lokalpatriotizam je u gepeku a dnavnice u djepu. Tako nam je na svim nivoima vlasti. Tri predsjednika, tri vozaca, tri savjetnika, tri sekretarice i jos po tri puta toga, a da zaboravio sam da imamo i tri kuhara u Predsjednistvu.Vidi nam se rezultat. Mozete li zamisliti da je Ciro pored sebe imao jos dva savjetnika, pa onda ubaci sad malo Srbina , pa onda malo Hrvata, izbaci tri Bosnjaka. Nas Ciro ubacio je one koji su zdravi, jaki, pametni i zele pobjedu. I eto cilj je postignut.
Imao sam priliku da sjedim sa Cirom u kafani. U jednom trenutku zatrazio je od nekog da zapali cigaru i popije kafu. Hocu sine da ceifim. Mi smo ti, bolan, Bosanci cudan narod. Tesko nas je ujediniti. I smeta nam kad je neko uspjesan. To je bolest. A veoma smo jaki kad nas neko dira i potcjenjuje. E, tu vidim kljuc naseg uspjeha. Ovi moji momci su divni, nemaju u sebi ni trun pakosti, mrznje.Vidim da jedan drugog postuju. To bogaatstvo ima malo koja reprezentacija."
Uz ovaj prilog saljem sliku sa fudbalske utakmice jedne druge BH reprezentacije sa SFOROM. I tu je svoje prste umjesao Ciro. O tome cu pisati za koji dan.Treci s lijeva (visoki) je nas mladji sin Frane.
Pozdrav od danas depresivne Saime, izgubljene nade da cemo ikad biti pametniji i zivjeti sretnije.
Pred utakmicu Armenija BIH, prvi put uzivo na TV Hajat Ivica Osim. Poslije mozdanog udara u Japanu. Gospodin, legenda, Bosanac. Novinar Josip Vricko je jednom napisao "Iz daljine sve izgleda drugacije. A narocito kad se izmaknes iz Bosne napacene". O tome je pricao Osim. O onima koje ce se radovati ako Bosna izgubi, a ne mogu nigdje pobjeci ako kazu mjesto rodjena. Zauvijek su obiljezeni kao Bosanci. Govorio je o nasoj zavisti i potrebi da sve sto vrijedi sami unistavamo. To me je navelo da bas danas prepisem ovaj clanak, poslije pobjede BiH nad Armenijom od 2 : 0.
Drzim ga jos od 30 marta. Napisao ga Djemal Dragolj u "Oslobodjenju."
" Nasoj drzavi definitivno treba vodja. Da, bas vodja. Miroslav Ciro Blazevic, to je dokazao nasoj i svjetskoj fudbalskoj javnosti. Pouzdan vodja sa svojim ratnicima, kako Ciro zove svoje fudbalere. Usred Genfa napuni mrezu belgiskoj reprezentaciji i dokaza da se sve moze kad se hoce. Gledam nase navijace i citam njihove transparente: Kozarac, BL, Cazin i ostala mjesta u BiH. Kako na tribinama tako i na terenu, svi su na neki nacin protjerani sa svojih ognjista. Ali nikad se ne zna sta ima dobroga u tome. Slusam komentar prenosa, veoma mi dragog covjeka Marjana Miailovica, pa i on je na neki nacin protjeran, samo zato sto voli svoju domovinu BiH. Ta mu se ljubav isplatila. Pobijedila je nasa reprezentacija, a Marjan je promukao vec nakon prvog gola. To je, bolan, ljubav. Vidi jos i ovo. Bas je taj Marjan nedavno falio Vedada Ibisevica i to previse, kad je dao gol slavnom minhenskom Bajernu, a u subotu su zajedno komentarisali utakmicu. Obojica su protjerani. I Marjan i Vedad. Nemanja Supic je bio na golu nase reprezentacije i nije nas izdao. Svi su vjerovali Nemanji. Na terenu, svih jedanaest je nosilo dres sa grbom BiH i stajali mirno sa rukom na srcu.Volim te Bosno orilo se usred Genka. Sta znaci dobar vodja kad povede svoje "sinove". Tako bi trebali i nasi politicari kad krenu na put u inozemstvo da zajednicki nastupaju u ostvarivanju naseg cilja. Nemaju oni tu svijest. Njihov lokalpatriotizam je u gepeku a dnavnice u djepu. Tako nam je na svim nivoima vlasti. Tri predsjednika, tri vozaca, tri savjetnika, tri sekretarice i jos po tri puta toga, a da zaboravio sam da imamo i tri kuhara u Predsjednistvu.Vidi nam se rezultat. Mozete li zamisliti da je Ciro pored sebe imao jos dva savjetnika, pa onda ubaci sad malo Srbina , pa onda malo Hrvata, izbaci tri Bosnjaka. Nas Ciro ubacio je one koji su zdravi, jaki, pametni i zele pobjedu. I eto cilj je postignut.
Imao sam priliku da sjedim sa Cirom u kafani. U jednom trenutku zatrazio je od nekog da zapali cigaru i popije kafu. Hocu sine da ceifim. Mi smo ti, bolan, Bosanci cudan narod. Tesko nas je ujediniti. I smeta nam kad je neko uspjesan. To je bolest. A veoma smo jaki kad nas neko dira i potcjenjuje. E, tu vidim kljuc naseg uspjeha. Ovi moji momci su divni, nemaju u sebi ni trun pakosti, mrznje.Vidim da jedan drugog postuju. To bogaatstvo ima malo koja reprezentacija."
Uz ovaj prilog saljem sliku sa fudbalske utakmice jedne druge BH reprezentacije sa SFOROM. I tu je svoje prste umjesao Ciro. O tome cu pisati za koji dan.Treci s lijeva (visoki) je nas mladji sin Frane.
Pozdrav od danas depresivne Saime, izgubljene nade da cemo ikad biti pametniji i zivjeti sretnije.
posted by co | 5:56 AM
2 Comments:
Draga Saima,
u zdravom tijelu zdrav duh, kako su nas ucili nekad davno. Hvala za ovu lijepu pricu. I tvoj Frane upravo tako izgleda, zdrav i spreman da se uhvati u kostac sa svim i svacim sto ga ceka u zivotu.
Kao i obicno starijim ljudima uvijek dodju na pamet neka sjecanja. Kad sam studirala u Sarajevu cesto sam putovala autobusom preko Jajca , Komara , Travnika..... Jedno su u autobus usli u Seheru jedna stara nena i njen muz uredjeni za daleki put u Srajevo. Sjedili su iza mene, a preko puta njih je sjedio jedan mladic. Kad je bilo vrijeme odmora negdje u Jajcu ili na Komaru, taj mladic je sjedio s njima u restoranu i razgovarao dok su pili kaficu. Kad smo ponovo krenuli cula sam iza mene nenin komentar:"Neka lipog svita...."
U prevodu bi bilo da je zadovoljna sa susretom i da je potvrdila svoje vjerovanje da svugdje i uvijek ima finih ljudi.
pozdrav od dubravke
Draga Dubravka
Hvala ti za tvoj lijepi komentar, i zaista, tacno da se od 30.11.1993 god. morao uhvatiti u kostac sa svim i svacim.
Kao 16-to godisnji djecak bio je ranjen u obe noge u zgradi u kojoj stanujemo kao civilna zrtva rata.Operacije, izmjestanje na Hvar sa gipsom na obe noge, zavrsetak cetvrtog razreda i maturiranje na Hvaru.Odlazak u Njemacku kod mog brata i povratak u Sarajevo juna 1995 god. kad se nmalo ko vracao. Zaposljavanje u americkoj firmi "Parsons".Osam godina kvalitetnog i postenog rada i napredovanja u toj firmi.Poziv za rad za istu firmu u Rusiji i tri i pol godine najboljih ocjena od strane njihovih kontrola, cini me sretnom.Ali ipak "na pravdi boga bez ikakve krivice" ipak je invalid.
Sretna sam sto ne mrzi, ni on ni mi, a iz dana u dan svi koji su cinili zlocine, polako zavrsavaju onako kako ih i sljeduje.
Toplina tvojih priloga i osjecaja meni jako gode.Znam da svi mi, ma gdje bili, nasih generacija imamo svoje krize, svoje tuge i nezadovoljstva, ali snaga je u tome da postignemo da sto krace traju.
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home