Samo za Nadu
... ”PS: Ako netko slucajno pozeli ovo komentirati, lijepo i usrdno ga molim da se suzdrzi.” rece Nada...
Postujem. Nisam ja kao Saima.
Lafo, nisam.
Ako se u necemu slazem sa Saimom to je ovdje, sigurno.
Dakle, Nada ne rece nista za priloge.
Jest da je na kvarno. Al’ idemo.
Stigle fotke Andreja, one muzejske. Film kamera technology, treba joj vremena. Pa rekoh mu, da ih prosljedimo na blog. Plus poneka iz mladjih dana da cure Banjalucke primjete da su okice i osmijeh uvijek tu. Dodah pravi trenutak, jer teta Nada ode u publiku. Kako je bila krenula na svim kontinentima zagledat’ cure Banjalucke za svoje unuke, nista ne ostade za sina mi.
A sto u publiku...on ce
A sta ja znam. Valjda joj do-blogijalo...odgovorih
Nije fer. Ko ce mi sad puse slati...Andrej ce
Prilog kratak, al’ muzicka kulisa pogolema, meni omiljena sa onih nasih prostora. Valjda ce je urednik upakovati nekako.
Znam Nado da ni ovo nije fer, al’ ti sad vidi.
Andrej i vjeko
Postujem. Nisam ja kao Saima.
Lafo, nisam.
Ako se u necemu slazem sa Saimom to je ovdje, sigurno.
Dakle, Nada ne rece nista za priloge.
Jest da je na kvarno. Al’ idemo.
Stigle fotke Andreja, one muzejske. Film kamera technology, treba joj vremena. Pa rekoh mu, da ih prosljedimo na blog. Plus poneka iz mladjih dana da cure Banjalucke primjete da su okice i osmijeh uvijek tu. Dodah pravi trenutak, jer teta Nada ode u publiku. Kako je bila krenula na svim kontinentima zagledat’ cure Banjalucke za svoje unuke, nista ne ostade za sina mi.
A sto u publiku...on ce
A sta ja znam. Valjda joj do-blogijalo...odgovorih
Nije fer. Ko ce mi sad puse slati...Andrej ce
Prilog kratak, al’ muzicka kulisa pogolema, meni omiljena sa onih nasih prostora. Valjda ce je urednik upakovati nekako.
Znam Nado da ni ovo nije fer, al’ ti sad vidi.
Andrej i vjeko
posted by co | 12:30 AM
2 Comments:
Dragi moj Andrej
Za Tebe ja uvijek imam milion pusa. Samo da jos smislim kako cu Ti doturiti one "najbolje praline". Ni za cure nema problema, gledaj ove nase male blogerice, cvijetic do cvjetica, ne znas koji je ljepsi.
Voli Te teta Nada
Dragi Vjeko
Ovo je bilo "nisko". Prvo sto me baca na pod je muzika (s vinom ili votkom, moze i bez), pa voda , pa sunce, pa putovanja, Abuova sjecanja...ima u stvari puno toga, pa sam valjda zato cesto "na podu". Ipak prije svega je djeciji osmjeh...rasturi me. Znas Ti to ili naslucujes.
Mlinarec (220)...daaa, grupa Mi, isto daaa, pa malo kasnije Beti Djordjevic, Leo Martin (njih mozda i ne znas, nisu bili komercijani, ali su izvrsni), pa Indeksi, Bijelo dugme, Bisera Veletanlic...sto se tice onog vremena i nasih prostora. Jednom cu Ti ispricati pricu o Biseri i meni. Ma sta jenom, odmah cu. Tko zna sta ce poslije biti.
Moj muz je cesto s sastavom u kojem je svirao pratio najpoznatija jugoslavenska estradna imena kad bi nastupali u BL. Uvijek me nagovarao da me upozna s Gabi, Arsenom, Kemom,Josipom, Oliverom Markovic... Ja sam to izbjegavala, jer sam znala da se sutra sretnemo oni ne bi znali da smo se upoznali. Jedino kad smo bili za istim stolom to se nije moglo izbjeci. Vjeruj mi da mi se smucilo od pojedinaca. Krajem devedesetih, kad je turbo tresao nase dvorane i stadion, a na koncert Dunje Vejzovic natjeravali djake muzicke skole samo da dvorana Doma kulture ne bude nekulturna, odlucise nasi muzicari nesto promijeniti, pa su se u tom Domu organizirali koncerti Indeksa, Dragana Stojnica, Gabi, Arsena, Keme i Bisere Veletanlic. Indeksi su bili najbolji, ali me Bisera "bacila na pod". Prvi put kazem muzu da joj moram cestitati. Pridjem joj, ispricavam se, kazem joj da to inace ne radim, ali je tako sjajna da ne mogu odoliti. Od Neke vibre proradise. Zagrli me Bisera, skupi se drustvo i sidjosmo u podrum Doma kulture. Mislim da su to tad bile prostorije jazz kluba. Odmah je netko otisao kuci po mezu, cuge je bilo fala bogu. Malo se sviralo, malo pjevalo, najvise smijalo i cugalo. Rijetko dozivljena tako dobra atmosvera. Nas dvije smo zoru docekale s nogama na stolicu ( kaubojski), dobrano pod gasom, hraneci jedna drugu preostalim mezetlucima. Kad god sam poslije gledala spot Roberta Palmera i Ub40 s pjesmom I I'll Be Jour Baby Tonight sjetila bih se Bisere i naseg druzenja.
Pozdrav Nada Š. D.
I molim vas nemojte vise o meni, zbilja mi je neugodno.
Draga Nado
...isti podrum Doma kulture, tamo neke osamdeset i neke, pojma nemam, dve veceri, mislim jedine solisticke u Bluci, Drago i ja. Bilo je tu i nekih drugih... sta cu im ja. Meni blizo, samo se spustim iz restorana i tu smo. Prvo vece sam dosao cini mi se iz Play off-a sa povecim drustvom, opet zaboravio otici kuci sa posla. Drago, gitara i usna harmonika protiv mene rasplesanog dirigenta (ples sa protivnikom). On zavrsi jednu, ja mu kazem slijedecu, znam da zna gradivo, samo ga iniciram da se lakse iskaze. Jednu i neznade (Srebri se mraz). Do mene je, nisam se mogao sjetiti naslova, a to je do vina, a on naucio napamet pa se zbunio. Na pauzi sjedi on na stepeniku male DJ prostorije, normalno ja ‘vakav kakav sam , nekomunikativan, uletim u spiku. Ono dugo nista novo, gdje je inspiracija...naidje moj prijatelj...daj ne davi covjeka...lijepo je to, al’ ajde donesi mi pice...sta ces ti; pitam Dragu...nista, ne pijem vise. Gledam onu koka-kolu pred njim i shvatim da nije zdrava. Mislim za umjetnike.
Svratim ja i drugo vece, nema guzve, porodicna atmosfera, da ga malo pazljivije odslusam, mislim uzivo. Kad novi dirigent. Zazalio je Drago te veceri za mnom. Parkiro se tip na sank stolicu kraj Drage, kako koji song ode, tip ce pen-zi-o-ne-ri. Zazalio je Drago te veceri i sto je popunio prazan prostor tom pjesmom na “Sve je u redu” , sve sem te pjesme. I na kraju je i odradi, sa tipom u duetu, na insistiranje Banjaluckih baraba, a i zadovoljstvo. Uz opasku na kraju prisutnih; Pa niste se poljubili. E tad i Dragi bi dosta, napusti sa Osmijehom pozornicu. Za tipa znam jedino da je dos’o odozgo. Normalno u podrum se uvijek stize odozgo, al’ koliko odozgo. To je vec pitanje. A i sto bas to vece.
Inace Mlinarec je stigao sa mnom i u Australiju. Ploce. Kupih nov gramafon samo zbog tih ploca, kad ga vise niko nije kupovao, sem ovakih k’o ja. Tad nije bilo njegovih reizdanja na CD-u, a ne znam za sad. Ustvari imam nesto kao Sabrano na CD.
A sto se Osmijeha tice, obecah jednom prilog, kad se nadje vremena. A ciji je najljepsi, znamo.
pozdravi
PS. Samo da znas da je, za nevjerovati http://www.youtube.com/watch?v=zPye31r48Tc Bisera – Ja i Bobby McGee bila u kombinaciji za zvucnu kulisu, al’ mi se racunar uzjogunio. Onaj program za marisanje sa youtuba. Odvajanje akustike od videa. Do njega je. Ne mogu ja bas za sve biti kriv. Al’ mi nekako zao.
Post a Comment
<< Home