Borceve Nade
U zadnjih desetak dana sam dobio nekoliko interesantnih e-mailova vezanih za Blog, svi pozitivni i dragi. Izdvojio bih jedan, koji smatram poseban, mozda zato sto je imao u prilogu sliku koja me je podsjetila na period kada sam imao deset godina i isao u cetvrti razred osnovne; Perid kada smo svi mastali da postanemo fudbaleri i zaigramo za Borac.
Poslije ispadanja iz Prve lige 1962 godine i nakon loseg iskustva sa dovodjenjem igraca iz drugiv klubova Borac je odlucio da se osloni na vlastiti kadar. Tako su 1963 oformljena pionirska i juniorska skola.Na opsti poziv se javilo hiljade banjalucke djece, generacije 1948-1955, koja su ucestvovali u izboru. Kandidati su podijeljeni u timove i utakmice koje su trajale dvadesetak minuta i igrale na Borcevom stadionu. Samo se mali broj sretnika nasao na listi odabranika. Mnogi, medju kojima sam bio i ja, nisu ni dosli u dodir sa loptom.
Aleja je imala vise talentovanih pionira i juniora, koji su izborom postali “Borceve Nade”. Spomenucu neke, iz moje generacije, kojih se sjecam: Celo Mesic, Raba, Sreja, Zoka Radic, Dzevdo Kreso.
Momak na slici je jedan od sretnika, talentovani desetogodisnjak, moj vrsnjak. Clanska karta sa registarskim brojem 1, potpisana od tadasnjeg trenera pionira Cindrica, Bivsa “Borceva Nada” sada zivi u Svedskoj i ja mu zelim sve najbolje.
Abu
Poslije ispadanja iz Prve lige 1962 godine i nakon loseg iskustva sa dovodjenjem igraca iz drugiv klubova Borac je odlucio da se osloni na vlastiti kadar. Tako su 1963 oformljena pionirska i juniorska skola.Na opsti poziv se javilo hiljade banjalucke djece, generacije 1948-1955, koja su ucestvovali u izboru. Kandidati su podijeljeni u timove i utakmice koje su trajale dvadesetak minuta i igrale na Borcevom stadionu. Samo se mali broj sretnika nasao na listi odabranika. Mnogi, medju kojima sam bio i ja, nisu ni dosli u dodir sa loptom.
Aleja je imala vise talentovanih pionira i juniora, koji su izborom postali “Borceve Nade”. Spomenucu neke, iz moje generacije, kojih se sjecam: Celo Mesic, Raba, Sreja, Zoka Radic, Dzevdo Kreso.
Momak na slici je jedan od sretnika, talentovani desetogodisnjak, moj vrsnjak. Clanska karta sa registarskim brojem 1, potpisana od tadasnjeg trenera pionira Cindrica, Bivsa “Borceva Nada” sada zivi u Svedskoj i ja mu zelim sve najbolje.
Abu
Labels: sjecanja
posted by co | 12:01 AM
10 Comments:
Dragi Abu
Bas me briga svidja li se nekom ta prapovijest ili ne... meni se svidja. Posebno je dojmljivo kako oko nekog sitnog detalja znas isplesti toplu pricu.
Oprosti iskoristicu ovu ovu priliku
pa priupitati Vjeku sta se on gura u tu kategoriju (prapovjesnicara). Il' se mozda zabrinuo sto vise nema keca u rukavu. Ne znam ni zasto Co sebe amnestira, pa i sam ima povelik spisak priloga iz prapovijesti. Isto tako ne kuzim zasto prilozi kao Reise,Izvjestaj iz Rakova Sela, Ajvatovica, Vremeplov i dr. ne spadaju u kategoriju onih s god. odmora...vidjeti blog.
S nadom da cu procitati jos puno Tvojih priloga pozdravljam srdacno.
Nada Š. D..
Izvini Abu, znam koliko volis sport.
Dragi Co,
Vidis li ti ovu nasu Nadu, samo bi se ‘svadjala’. Neki dan me izbocala, uzvratio odmah nisam, rekoh da se malo ‘ladne odgovor, a ona opet. Uhvatila furseta, jel’ se tako kaze nisam siguran. Pa javlja da je probala i po tebi, al’ je pres’o racunar, prvi put. Kriv joj MIro sto je ustao. Ukljucio TV. Sta ce za kompjuter ne moze i da hoce. A pocinjem da se pitam jel’ on to stvarno nece ili uvijek zauzeto.
Elem, zao mi one Halime, fina neka teta.
PS. Nado, Nadice ima nesto za tebe kod Tri konjanika, nemam izbora.
E bas si ti Nado zlocesta, ne das nam za pravo, hvatas nas za svaku rijec. A trebalo bi ti jasno da ‘urednik’ mora ponekad uskociti s komentarom da malo zatalasa. Nisam ja protiv priloga iz proslosti ali ponekad moras malo provocirati da postignes neki cilj. Ponekad to upali a ponekad ne.
A mene bas zanima o kome se ovdje radi. Ima na ovom blogu onih koji bi to mogli znati samo su se ucutali. Evo opet provociram pa da vidimo da li ce biti reakcija.
Dragi moj Kec
Svaka cast za pricu, koja je sjajna, kao uostalom i sve tvoje ranije price.
Majstor si da iz detalja razvijes nesto sto ljudima cini zadovoljstvo citati. Zivotnih detalja ima napretek. Zato samo pisi.
Bruja
Sta ja znam, meni stvari iz djetinjstva izgledaju ko stvarnost, a zadnjih dvadesetak godina ko nesto privremeno, san koji ce proci.
Prosle subote, dok sam cekao zenu pred radnjom (puno bi mojih prica tako moglo poceti), pored mene prodjose dvije zene. Obucene od glave do pete, samo sa prorezom za oci, idu i pricaju. Stajao sam nepomicno neko vrijeme zureci za njima dok nisu zamakle u neku radnju. Nije zbog toga sto sam to prvi put video; vidjao sam ja tako obucene zene u Dubaiu i Kataru, nije ni zbog toga sto je to prvi put u Melbournu, nego valjda sto su pricale naski.
Evo Kec ovu pricicu posvecujem tebi i nasoj raji Nebodercim. Ponukan tvojim "Borcevim nadama" pokusao sam da docaram san banjaluckih malisana pedesetih i sesdesetih
leto 1959 god.
Fudbalerska prica.
„Eh da mi je imati, sto bi je ja sutno”.
„Hm, ih ove kopacke”.
„Bas su dobre, da mi je njih imati sigurno bio bi najbolji igrac”.
„Oni pravi igrači sigurno dobro igraju zato što imaju kopacke”.
„Ja bih sve preso i zabio go”.
Gosposka ulica u centru Banjaluke je imala prodavnicu sportske opreme „SPORT”. Cesto sam se kao malisan tu zadržavao i mastao svoje fudbalske snove. Lopta kozna, zuta ko limun, bila je izlozena u izlogu. Pored nje i par djecijih kopacki. Dovoljno, da zagolica znatizelju i razbukta mastu jednog sedmogodisnjeg deckica, koji je tek u zivot zakoracio. Zakoracio, ali sa puno snova i „ozbiljnih' razmišljanja. Kako postati pravi fudbaler.
Šta mislis: ”Sve imam, znanje tehniku i topovski udarac, ali samo nemam kopacke i pravi fudbal„.
”Oćeš ti proćisa odličnim„? zapita me otac nekoliko dana prije raspusta.
”Ocu„ odgovorih.
”Ako prođes odličnim kupit ću ti fudbal„.
”Uh, kako bi to bilo dobro„. ”Jel onaj pravi„?
”Da, onaj pravi zuti iz Sporta„, odgovori otac”.
Sad, ja njemu obacah da ću proćiodličnim, al šta ako ne budem prosao odličnim? Pitanje mi se mota svaki dan po glavi.
Dani prolaze. Ja svaki dan idem u Gosposku da vidim svoj fudbal. Jest ljep i zut ko limun. Sa ovakvim i borcevci igraju. Vidio sam kad Atko nabija isti takav fudbal u zid pomoćnog terena.
Dan ocjena stize. Mene trema. Uciteljica Bilbija Draga nasmijana i vedra, proziva djake: Aliger Jasna, Avdibegovic Emir. Daje im ocjene, a ja cekam šta ću dobiti. „Brujic Milorad” proziva me. Idem do katedre i pruzam ruku. Ona mi predaje ocjenu i kaže:„Odličan”. Ja sav sretan, sad i ne vise toliko zbog ocjene, nego zbog fudbala koji će mi stari sigurno kupiti.
Trcim Alejom, a u ruci mi crveni papir,ocjena odličan. Stara me ceka na prozoru i vidi me da sam sav sretan. Ona sa prozora pokazuje zuti fudbal, meni za poklon. Znaci, vjerovali su mi.
Bruja
Evo i bonus:
http://www.youtube.com/watch?v=QQqtfJB3M-g.
Kad sam dobio sliku talentovanog pionira osjetio sam da je nesto posebno, na sta treba obratiti paznju. Ne javljaju mi se nepoznati svaki dan saljuci svoje privatne fotografije. Iako mi je osoba izgledala poznata, tesko mi je bilo odrediti kako. Zakljucio sam da posiljalac slike zeli svjesno ili nesvjesno da se slika pojavi na Blogu. Zato i nisam spremio veliki prilog, slika je govorila sama za sebe. Danas sam dobio i mali “hint” da smo se i ja i Co druzili sa tom osobom!?
Dragi moji
Evo me danas na vezi, jer ovo bezzicno ne funkcionira najbolje pa kad imam signal i u BH telekomu sve funkcionise ja lovim da sta posaljem, pa ako se pojavi dobro je.
Blago Abuu sto zivi u pravoj demokratiji, pa mu je sve normalno.Njegovo iznenadjenje je takodje normalno jer je otisao iz nase "zemljice Bosne", kad je svaka razlicitost bila veliki plus.
Za Federaciju kazu da je islamska, mudjahedinska, i sta sve ne, a kod nas za tako obucenim zenama koje su udate za neke arapske strance i vehabije i koje su valjda prihvatile zbog ljubavi, te nama strane obicaje, djeca se deru i vicu.: "Jesil ti nindja ili m....dja".Cini mi se da demokratija nikad nece stanovati ovde.
Pozdrav iz suncanog i u rujnu najljepseg Sibenika.Ja pisem a
"njega cas ima cas nema."
Pozdrav svima ako stigne do vas
Evo dragi
Sad ja moram "intervenisati".
Bas sto se tice odjevanja, zena sa istoka.
Ne znam kako ce ovaj komentar biti prihvacen, ali meni se svidjelo pa napisah.
Setam molom u Torontu, kad imas sta i da vidis. Muskarci se okrecu pa i ja se osjetih muskarac.
Jedna u crno obucena mlada graciozna djevojka, po stasu i hodu mozes prepoznati da se radi o ljepotici. Samo joj oci vire. Nekuda uzurbanim korakom koraca,zuri.
Sa desne strane, od bedre pa do zemlje crna dugacka "haljina" sa prorezom. Vrlo smjelo i sa ukusom rasjecena.
Kako god zakoraci, prekrasno izvajana noga sjevne.
Meni neobicno, drugima neobicno, ali ljepo za vidjeti.
bruja
Evo i mali bonus:
http://www.youtube.com/watch?v=JxBA7l_9kiI
E ovo Brujino bas s gustom procitah. Sjetila sam se pritom pokojnog arhitekte Mise Djurasinovica zvanog Mamac. On je tako znao pricati o zenama da se svaka u njegovom drustvu osjecala lijepa i pozeljna, premda ona o kojoj je pricao nikad nije bila prisutna.
Nada Š. D.
Post a Comment
<< Home