Pag
Iako se u ovim mojim krajevima zima vec uveliko priblizava i temperature se spustaju ispod nule, evo jos jednog priloga iz toplih krajeva kojih se vecina sjecamo, nadam se po dobrom. Ove godine nisam imao prilike ni da se priblizim okeanu (a o 'nasem' moru da ne govorim) pa mi ove slike nekako dodju kao da sam tamo bio. Emira se jos davno potrudila da mi posalje nekoliko slika prilikom posjete Pagu a ja ih evo tek dana pripremio. Nadam se da ce i kod drugih probuditi sjecanja na ona (nedemokratska) vremena kada smo svake godine redovito hrlili na Jadran. Sada, kada nas je demokratija pritisla pa jedva disemo i ove slike dodju kao odmor.
Evo Emirinog email-a:
Dobar dan Co,
Saljem ti set fotografija sa Paga. Prvi put sam ove godine bila na tamo. Davno jednom sam prolazila magistralom i vidjela Pag izdaleka. Nije mi se svidjelo to sto sam vidjela pa nisam nikad ni pozeljela da odem i vidim izbliza. Ove godine smo isli u posjetu prijateljima koji su se prosle godine nastanili tamo za stalno. Uz svaku sliku sam stavila mali komentar. Mislim da su rijeci suvisne. Sto bi Boris Dvornik rekao u jednom starom filmu ..’Pustimo oci da govore’…ha ..ha …sjeca li se neko te scene i filma? Ja se sjecam jedino ove recenice.
Pozdrav, Emira
Saljem ti set fotografija sa Paga. Prvi put sam ove godine bila na tamo. Davno jednom sam prolazila magistralom i vidjela Pag izdaleka. Nije mi se svidjelo to sto sam vidjela pa nisam nikad ni pozeljela da odem i vidim izbliza. Ove godine smo isli u posjetu prijateljima koji su se prosle godine nastanili tamo za stalno. Uz svaku sliku sam stavila mali komentar. Mislim da su rijeci suvisne. Sto bi Boris Dvornik rekao u jednom starom filmu ..’Pustimo oci da govore’…ha ..ha …sjeca li se neko te scene i filma? Ja se sjecam jedino ove recenice.
Pozdrav, Emira
Emirin komentar (12-17-09):
Dobar dan Co, jutros primih e-mail od drugarice sa friskom, jutrosnjom, slikom Paga u snijegu. Posto je trenutno prilog o Pagu, ako mozes i naravno ako ti se da, dodaj ovaj foto. Meni je interesantan jer nisam nikad bila na moru kad snijeg pada. Snijeg i more.
Cao, pozdrav Emira
Labels: hrvatska
posted by co | 11:03 PM
21 Comments:
Prije cetiri godine sam ljetovao kod familije (ovaj put zenine) u Pagu. Kad sam prvi put zaronio nisam mogao da vjerujem, ne samo da nije bilo ribe, nego nije bilo nicega, “Sahara” pod vodom, Koja zalosna slika. .Poslije na jednoj plazi, mala zelena oaza dva sa dva, djeca slovackih turista sistematski vade sve sto je zivo i ostavljaju da ugine na suncu. Nisam to mogao gledati, promjenio sam plazu.
Sjecam se ko dijete, ribara koji su sa obale bacali mrezu, u plicaku stijene sa prstacima, more puno morskih zvijezda, trpova, skoljki, onih velikih lepezara, ribe i svega ostaloga sto treba u moru da zivi.
Zato se pitam, dokle ce nasi primorci to ignorisat, prodajuci turistima more, sunce i dusu i nasto ce to more liciti za slijedecih dvadeset godina. Dok god oni to ne shvate ne samo da im nije mjesto u Europi, nego ni za to gdje jesu nisu dobri.
Sto se tih spuzvi tice, pitam se koliko godina zatvora bi neko ovdje u Australiji za to dobio? Great Barrier Reef je dvije hiljade kilometara dug koraljni greben, koji se stvarao hiljadama godina. http://www.barrierreefaustralia.com/the-great-barrier-reef/coralfacts.htm . Stotine hiljada turista ga posjeti svake godine i nikom nije dozvoljeno da bilo sta iz vode izvadi.
Zato ja kazem, kad god se vratim “tamo” da se osjecam Australac, i ne mogu da se vratim u Banjaluku i gledam kako neko pljuje po ulici po kojoj sam ja prije pedeset godina bos hodao.
Svi mi podjednako doprinosimo losem stanju, bilo da to radimo ili samo pasivno posmatramo.
Pozdrav svima
Karmen
Ne bih se slozio da bi neko od domacih turista trebalo da intervenise i pravi red po plazi. Za to treba da postoje sluzbe, a ne domacini da ulaze u sukob sa turistima.
bruja
Komentar koji Karmen i Bruja poslase na “Pag” (samo da mi se komsinica ne naljuti), me podsjeti na ono: “ Daj covjeku uniformu i vlast pa ces vidjeti s kim imas posla”
Jedan banjalucki kriminalc je, pocetkom osamdesetih odlucio da se “popravi”, nasao zaposlenje, ozenio se, cak dobio “kadrovski” stan i kako mu to sve nije bilo dovoljno, postao predsjednik kucnog savjeta zgrade. Mozete zamisliti kako je ta predizborna kampanja tekla. Novi predsjednik je duznost vrlo ozbiljno shvatio i savjesno prihvatio. Propisao je mnoge mjere ponasanja u i oko zgrade. Izmedju ostalog, kante za smece su se iznosile u tacno odredjeno vrijeme i postavljale na tacno odredjeno mjesto. Tesko onome ko se toga nije pridrzavao. Disciplinske su bile razlicite, od vucenja za nos, samaranja do verbalnog vrijedjanja, zavisno od velicine i hrabrosti stanara. Sve se to izvodilo javno tako da su ostali stanari mogli vidjeti da su pravoga covjeka izabrali, i da sa predsjednikom nema sale.
Siguran sam da je ta zgrada imala najbolji rekord u iznosenju kanti za smece, najurednije dvoriste, najvise ljudi sa crvenim obrazima i najbrzi proces iseljenja 92-ge.
Kako je dobro komunicirati na ovom blogu i imati priliku da normalni ljudi iznose normalne stavove.
Na Pagu sam bila nekoliko puta, na istom mjestu gdje i Emira i Sasa.
To su dvije sestre iz moje ulice u B.Luci, s kojima sam bila i ostala velika prijateljica.Za vrijeme rata starija koja zivi u Zadru, je prozvala sve moguce Rakove iz Splita i Sibenika raspitujuci se za nas.Kad sam dosla na Hvar 1994 god.u posjetu Frani, kroz sarajevski tunel, javila sam joj se i otisli smo do Zadra, kod nje.Zbog njene izrazite skromnosti i zelje ne spominjem ime.Moj izlazak u ratu u civilizaciju bio je pravi sok.Naci se u normalnom svijetu, sa strujom, hranom, uzurbanim ljudima i ....Rekla je da samo da Frane i ja platimo kartu do Zadra a sve ostalo je njena briga.To je bio nezaboravan susret.Opremila je i Franu i mene i garderobom i hranom i novcem.Ta prijateljstva ostaju za cijeli zivot, to je vise i jace i od nekih rodbinskih veza.
Svi vasi komentari na ovaj prilog
su me potakli da napisem i o problemu koji je Abu zapoceo.
Obzirom da sam skoro pola godine u Hrvatskoj, primjecujem svaku ,promjenu.
Isto je izgleda i kod vas koji dlazite iz uredjenih drzava.Na obali Jadrana jedino nema plasticnih boca, jer ih trgovine otkupljuju,.Postoji veliki broj ljudi koji su slabog imovinskog stanja pa im je to postalo zanimanje.Ostalo smece je na mnogim mjestima.
Neko je u Hrvatskoj vlasnik veliki drobilica kamenja.Kamenom sa okolnih brda nasipaju obalu i ravnaju i kopno i dno mora.
To je otjeralo vjerovatno svu faunu a nema ni flore.Nisam strucnjak ali mislim da su to dva razlicita sastava kamena.Cesto se kad je puno kupaca zamuti voda od prasine koja dolazi uz drobljeni kamen.Mnogi domaci to i ne znaju jer ne stizu cesto ni da se okupaju toikom ljeta.
To je problem cijelog Balkana.Nezainteresovanost onim sto te se licno ne tice.Manjina zaista ne moze puno uciniti, a sistem ne cini nista da se to promjeni.
Pozdrav Saima
Kako smo jos na Pagu, evoda i ja dodam koju.
Na Pagu smo ljetovali zadnjih godina, istina ne u gradu Pagu, vec u Njivicama, u poznatom auto kampu Strasko. Bilo je to doba kada su Brako prikolice postale popularne pa smo se i mi odlucili za jednu. Bila je to sator prikolica, pomalena, ali u ona vremena dovoljna da se cetvoroclana familija ne osjeca nelagodno.
Zadnjih par godina prije ovog zadnjeg rata smo redovito ljetovali u Njivicama do kojih smo stizali putem kroz Gorski Kotar, na kojem smo ponekad znali prespavati na nekom od divljih parkiralista uz sam put. Bilo je to doba kada se covjek osjecao sigurnim cak i u ‘divljim’ krajevima, u sred sume, kakvi su bili neki dijelovi kroz koje smo prolazili.
Sva ljetovanja su nam ostala u lijepom sjecanju, osim jednog, i to onog posljednjeg. Nije nam smetalo cak ni lose mjesto za prikolicu jer se tih godina covjek osjecao nekako zadovoljan i sa malim.
Jedne godine nam je prvi komsija bila jedna familija iz Srbije. Glava familije, stariji gospodin (u odnosu na nas tih godina, a vjerojatno mladji nego smo mi sada), bi svako jutro, prije bilo cega drugog, ‘drmnuo’ jednu rakijicu, onako na gladan stomak. Svaki put kada bih ga vidio kako to radi ja bih se stresao jer nisam mogao shvatiti kako mu to nije skodilo. Jednog jutra nagovori me on da i ja probam jednu i od tog dana smo nas dvojica svako jutro dan zapocinjali casicom sljive. i nije mi smetalo, cak naprotiv. Naravno da je sve bilo zacinjeno i ‘casicom’ ugodnog razgovora I ta jutarnja druzenja mi zauvijek ostadose u lijepim sjecanjima.
Druge godine smo opet kampovali u blizini jedne familije iz Italije koja se razbaskarila u velikoj prikolici, sa velikom tendom koja je stitila od sunca koje bi nemilosrdno przilo one koji nisu imali para da si tako nesto priuste. Sjecam se podebelog ‘talijana’ kako bi za rucak (na stolu koji je bio spremljen kao da se nalazi u nekoj luksuznoj kuci) uvijek otvarao boce italijanskog vina koje je pio iz lijepih vinskih casa, neprimjerenih kampu i otvorenom prostoru. Sjecam se da je Nera kasnije znala pricati o ovim casama jer je ona jedno od onih kojima su vinske case veoma vazne u zivotu.
Zadnje ljetovanje pred rat nam je pokvario komsija iz grade, uz to radni kolega, koji se te godine nadje sa svojom familijom u istom kampu. Kako smo mi nas sator postavili na veoma losem mjestu (sva dobra su bila ugrabljena), jednog dana nas on nagovori da se prebacimo do njegovog satora koji se nalazio na veoma lijepom mjestu u blizini plaze: neko je toga dana otputovao i on nam je sacuvao mjesto. Cak se veoma trudio da nam pomogne pri selidbi, kao da mu je bilo stalo da se druzi sa nama.
(nastavak)
Vec prvog dana sam primijetio da moj bivsi komsija od ranog jutra ‘bazdi’ na rakiju i da je u tom specijalnom ‘raspolozenju’ po cijeli dan (da pije to sam znao i ranije ali nisam znao da mu i dan pocinje s picem). Takodjer sam primijetio da ga nerviraju vijesti i muzika na radio aparatima komsija iz kampa jer je to bilo doba velikih previranja u Hrvatskoj, kada se nacionalizam budio na sve strane. On je bio jedan od onih ‘velikih’ komunista, perspektivnih, jos od mladih dana, koji se ‘svim snagama borio protiv klasnih neprijatelja’ (sjecam se jednje zucne diskusije u kombiju pri povratku sa sajma u Ljubljani, s jednim drugim radnim kolegom, vjernikom, kojeg je ‘nas’ partijas cijelim putem napadao samo zbog toga sto se ovaj drugi nije slagao s njegovim misljenjima o promjenama koje su se u bivsoj Jugi dogadjale). Bilo nam je neugodno kada bi neprostojno dobacivao komsijama pri nasim vecernjih sjedeljkama i jedva sam cekao kada ce se ljetovanje zavrsiti pa da se vratim kuci. Jednog dana, nakon kisne noci, moj komsija se odluci naglo za odlazak (valjda je primijetio da u meni nije nasao podrsku za njegove reakcije) pa se nekoliko zadnjih dana ipak malo odmorismo ‘kako bog zapovijeda’.
Tog ljeta na nasem putu kuci kroz Gorski Kotar primijetismo mnogo auta sa srbijanskim registarskim tablicama: bilo nam je to malo neobicno ali tih dana nismo imali pojma sta se na nasim prostorima sprema.
Nedugo kasnije u Gorskom Kotaru osvanuse barikade na putevima, bi tu i diverzija na prugama, poce balvan revolucija.
Nesto kasnije, nas vrli komunista se i likom i duhom (a bogami i oblacenjem) preobrazi u najveceg medju Srbima (neka mi oproste oni posteni, jer oni bi trebali znati o kome govorim, i njih to ne bi trebalo pogadjati, a o onim drugima me nije briga): svoju masku velikog komuniste je vrlo brzo skinuo, jer vise ‘nije pila vode’.
Na Pag nakon toga nikad vise nisam svracao (nadam se da ce biti prilike u buducnosti) a svog bivseg komsiju nisam imao prilike sresti prilikom rijetkih posjeta starom kraju. Iz tih vremena (godisnjih odmora) mi ostade dosta fotografija, mnogo vise onih lijepih, ali i par koje me podsjetise i na ovu ruznu epizodu. Zivot je takav, covjek nikad ne zna sta mu se moze desiti pa tako ni ja nisam znao da cu se jednog dana na ovom mjestu vracati u proslost, kako onu lijepu, tako i u onu ruznu. Jer sjecanja se tesko mogu izbrisati, osim ako u glavi ne nastane ‘kurcslus’ pa se memorija izbrise. A kod mene, cini mi se, kratkih spojeva jos uvijek nema kao kod nekih kod kojih su pojedini djelovi potpuno izbrisani pa se ne sjecaju mnogo toga. Ko zna, mozda je to bolje.
Abu, Abu,
Ti rece '...selidba 92' na kraju priloga oko kucnog savjeta.
Prije 2 dana izadjem iz lifta na mom spratu, kad ono lista oko ciscenja nasseg hodnika, koji je pokriven itisonom i dugacak je jedno 20-ak metara kako lijevo, tako i desno. Spisak za 2010, a Decembar tek poceo.
Priblizim se malo kad ima poseban dodatak 'da ce nas netko posmatrati' ukoliko se ne upissemo na vrijeme na listu.
Ma, to 'posmatrati' to me zasmetalo!
U meni se uskuhalo odmah, ionako nas posmatraju u svakoj radnji, na svakom ulazu, pa iz nebodera dogledima, ali to visse i ne primijetim, ali ovo oko hodnika me ubolo!
U nasoj zgradi nemamo cistacicu i svako domacinstvo vodi racuna oko hodnika (jednom mjesecno),
Ma, i ja sam pomislila selim, ali, kad sam se malo smirila sracunala sam da je bolje na vrijeme upisati broj svog stana na tu listu, nego seliti.
Kamion za smece dodje u odredjeno vrijeme, recicliramo papir, staklo, metal, a imaju i posebne kante za to.
To sve imaju i privatne kuce. Radi to dobro, a svi volimo urednost.
Radi divljih zivotinja kontejneri u nekim erijama moraju da budu i zakljucani.
Ima nekih nassih zena sto ne mogu da shvate da ne smiju ostavljati na svom patio smece, prizemno su, a zgrada blizo ssume, te dolaze divlje zivotinje i razderu kesu. Valjda ce shvatiti kad se pojavi medvjed!
Nekih osamdeset i nekih, sticajem okolnosti i dobrom drustvu provedoh godisnji odmor na Pagu, u Povljani. Drustvo odlicno, skupljeno slucajno sa raznih strana, provod na nivou, a ja iz Beograda, stigla na poziv moje drage prijateljice. Da ne idem u detalje, svi, pa i ja uz ostale, vrlo bliski sa vlasnikom vrlo popularnog kafica. Toliko bliski da su svi naizmenicno pomagali vlasniku pri pranju casa, pa i ja naravno. A ime mi glupo, tesko ga nacionalno opredeliti. Ne secam se povoda, tek doticni vlasnik, rodjen i odrastao u Povljani, izjavi kako mrzi Srbe. Mene malo strecnu, ne bi mi pravo, al’ da isteram stvar, rekoh mu da sam ja od onih koje on mrzi. Onda njemu bi neprijatno. Jedino obrazlozenje je bilo da je na ostrvima zimi strasno dosadno i da je crkva jedina zabava. To je on rekao. Ja ne mislim nista.
Nije mi jasno kako jedan ovako lijep prilog izazva ovoliko ruznih komentara. Bilo bi mi drago da "Anonymus" pojasni sta je htio/htjela reci sa svojim komentarom. Ne moze biti da "ne misli nista".
Pozdrav svima
Karmen
Dragi blogeri
Izuzetno cijenim sve one koji se jave na ovaj blog sa svojim prilozima.Kad god dajem svoj komentar uvijek razmisljam da napisem ono sto mislim, osjecam i sjecam se, a da niko poslije toga ne ugasi kompjuter sa bilo kakvim ruznim osjecajem.Mislim da je osnov demokratije po mom uvazavanjem svacijeg stava i osjecaja.
Potpuno razumijem Karman da ne shvata prilog anonimnog blogera.
Potpuno shvatam i anonimusa jer sam pred rat bila vrlo cesto u situacijama u kojima se ona nasla.
Jednog dana smo Vice i ja sa djecom otisli u "Solaris " Iznenada se naoblacilo, zapadala kisa i gosti se razbjezali.Nama se nije dalo vracati u selo, pa smo ostali pod jednom tendom.
Prisao nam je cuvar {"plaze u LJENOM periodu") i zapoceo razgovor s nama.
Obzirom da je moj Vice sa 4 god.odveden u Srbiju( Sombor i Beograd), tamo je zavrsio, osnovnu, osmogodisnju i srednju skolu.Naravno govorio je ekavski.
Cuvar je mislio da je Srbin i zapoceo pricu o ugrozenosti Srba u Hrvatskoj.Sva najbolja radna mjesta i sefovska imaju oni, njih proganjaju na poslu i bla,bla, bla)A otac bio gastarbajter u Njemackoj, u Zagori imao kucu, sto ovaca , nudio nam ovciji sir da sutradan donese,bio cuvar u "Solarisu za platu)- bio ugrozen.
Nakon tri dana bili smo kod drage Vicine rodice u Bilicama.Skupilo se malo povece drustvo i krenu prica o ugrozenosti Hrvata.Potpuno isti redosljed,iste rijeci.Poslije tih komentara ja ispricam susret sa cuvarom i dam samo ovaj komentar."Vi kao da ste sinoc sjedili s nakim za istim stolom i naucili to kao pjesmicu." Muz od Vicine tetke.divan ,radin, posten, pravedan na to rece.Pobjesnio seljak od dobra, a njegova rodica doda "Man, se seljo politike drz se krampa i motike".Svi ti ljudi su radili ili u TLM -u (Najveca tvornica aluminijuma, "Crnici" tvornica legura ,"Vodovodu, Posti i...i.)Imali vinograde,poljoprivredne proizvode,turiste koji su to sve kupovali i bili ugrozeni.
Danas nema Srba u Zagori, koji su ostali krajnja bijeda,sve poruseno, srusena "Crnica", TLM tavori sa stotinjak zaposleni(bilo preko tri hiljade)
Nema turista koji kupuju na pijaci, nego u velikim trgovackim centrima na grame, ili donose iz svojih zemalja jeftiniju hranu.
Ovo vam je tako u Sibeniku, ali price i srpsko-hrvatska mrznja ne jenjava.
Mi u Bosni ovo sve imamo samo tri puta gore i sa srpsko-hrvatsko-bosnjackom mrznjom.
Nema nam pomoci ni od kuda.Ovo nije ni lijepa ni ruzna prica, nego mozda samo moje vidjenje istine, ali bar cemo pokusati da na ovom blogu imamo i ove teme i ovaj problem.
Bila bi sretnija da se ljudi potpisuju, jer ne znam razlog od cega poslije ovolikog zla covjek moze imati strah.
Pozdrav Saima
Dragi moji,
ne kuzzim to 'da je crkva jedina zabava'. Ako moze malo objasnjenje, ako ga ima.
-----------
Znam da na otocima imaju stare crkve, znam da su na nekim crkvama vrata, desno, jos uvijek za musko celjade, a vrata lijevo za zensko celjade.
Isto tako i sjedala u crkvi su podijeljena; znam i da je na nekim slavama/praznicima odredjeno mjesto za zzene u drugoj sobi.
Znam da me je to iznenadilo i da sam rekla da ne ulazim gdje su takva razdvajanja (nisam znala nissta oko istorije crkava, a i danas malcice visse znam...sve je to malo).
Pitala sam svecenike oko tog razdvajanja, i rekosse mi da je tako bilo prije i da je tako ostalo u malim naseljima.
U gradovima je doslo do promjena.
Znam isto tako da je veliki uticaj Vizantije/Bizantije vidljiv na nassim ostrvima, a ima i dosta grckog uticaja.
Otoci su vrlo zanimljivi, kako od kamena, tako zivotinja, ljudi, mora.
Nadam se da cu malo visse cuti oko nassih otoka makar na ovom blogu, ako vec nemam uslova da obidjem nogom.
BB 66
Gospodine Co, ne rauzmem ovu Vasu igru recima…(citiram Vas: Nesto kasnije, nas vrli komunista se i likom i duhom (a bogami i oblacenjem) preobrazi u najveceg medju Srbima (neka mi oproste oni posteni, jer oni bi trebali znati o kome govorim, i njih to ne bi trebalo pogadjati, a o onim drugima me nije briga) jer zaista me zanima ko je za Vas, odnosno za ‘’postene’’ koje ‘’to ne bi trebalo pogadjati’’- ‘’najveci medju Srbima’’ u koga se preobrazio taj ‘’vrli komunista’’. Uistinu ne znam o kome govorite i nije mi prijatno da me zbog toga svrstavate u nepostene. Ne znam ni zasto potencirate da Vas nije briga za meni slicne. Kaze se: ‘’ne pada sneg da pokrije breg…’’
Pokrio je sada i Pag i Zadar.
S postovanjem,
Novobeogradjanin
Nakon ovog zadnjeg komentara vidim da bas nisam bio dovoljno jasan. Kad pisem priloge i komentare predpostavljam da blog uglavnom cita raja koja poznaje dogadjanja u nasem gradu i koja se na neki nacin druzila pa ponekad napisem ponesto sto moze biti zbunjujuce.
U slucaju ovog mog bivseg poznanika (prijatelji nikad nismo bili ali smo stanovali u istoj zgradi, vidjali se na poslu, a eto i jednom proveli nekoliko dana zajedno u kampu) i njegove transormacije, radi se o osobi o kojoj se u Srbiji zadnjih mjeseci mnogo pise. Cak cujem da se i danasnja vlast ukljucila u pronalazenju njegovih kostiju jer je to sada veoma bitno za tamosnji narod. Mnogi vjerojatno nece moci mirno spavati dok se kosti ne pronadju. A onda ce poceti njihovo nosanje od mjesta do mjesta, sto smo imali prilike vidjeti s nekim drugima (kostima) prije ovog zadnjeg rata.
Dakle, da jos pojasnim, taj moj bivsi poznanik, komsija i radni kolega, bivsi partijski sekretar i sta sve jos ne bivse, se preko noci uzivio u ulogu ‘velikog’ ratnog komandanta: brada, iste naocale, vojnicka kapa natucena na glavu kao sajkaca, itd. Svjedoci ove preobrazbe su mnogi koji posjecuju ove stranice i oni znaju o kome i cemu pricam. Mozda prilog o Pagu nije bio mjesto gdje sam ga trebao spominjati ali me sjecanje na Pag vrati i u te dane prije rata pa napisah to sto napisah. Ovim mojim podsjecanjem nisam imao namjeru da povrijedim nikog vec sam, kao i toliko puta do sada, osjecao potrebu da kazem ponesto o toj zalosnoj ljudskoj moralnoj degradaciji koristeci dogadjaje iz grada i mog vlastitog okruzenja kao primjer.
Na kraju bih htio da se izvinem Novobeogradjaninu ako sam ga uvrijedio mojim nejasnim recenicama. To vrijede i za ostale koji bi se mogli osjecati pogodjenim onim to sam napisao. Ubuduce cu se truditi da budem jasniji da ne bi bilo nesporazuma.
Co
Ojoj, ojoj, moracemo zvati Sai Babu da ovo smiri!
Sta ja da kazzem za moju rodbinu u Bgd.; hoce li se mozzda oni uvrijediti zbog ovoga sto je Co. napisao?
Moja rodbina se sigurno nece uvrijediti, ne odnosi se na njih.
Uvrijedio se Novobeogradjanin, ih, jada.
Koliko ja znam oni sto stanuju u Srbiji su Srbijanci, po drzavljanstvu.
Kako mogu oni da se uvrijede za ono sto se desavalo u Bosni i Hercegovini???
Ma, nije bilo rata izmedju Srbije i Hrvatske, a nije bilo ni izmedju Srbije i nasse Bosne i Herz.!
Ruke oprane, sve cisto, Srbija ima otvoren put za EU. Placeno da se smire!
'lazzu ovi, lazzu oni', ljudi nema to je cinjenica, a ima jos cinjenica, necu da ponavljam.
A sto mozak proradi tj. napravi link izmedju Paga ili necega drugog to neka odgoneta dr. Amen, M.D.)...a zasto bi se 'netko' uvrijedio?
Narocito Novobeogradjanin?!
Ona sa drveta, jabukovog
Malo oko Saiminog komentara oko nepotpisivanja pravim imenom:
Pravo da kazzem 'nije zdravo', budala na sve strane, a isto tako i kamera, a isto tako i spijunazze po Internetu.
Savjetujem svima da se ne potpisuju svojim pravim imenom, u prvom redu radi zastite svojih najmilijih.
Nemaju svi jednako znanje i volju za ucenjem; mnogi su ostali na nekom stupnju pracovjeka, nemaju otvorene oci i ussi za nessto bolje i ne vole da se mijesaju sa drugim grupama. Kako jedna profesorica matematike rece: 'Naucili smo da slusamo a ne da komandujemo!'
Mnogi su hipnotisani, zaludjeni nacionalizmom, cistom rasom i slicno tome.
Nauka napreduje...za nasse dobro.
Pozdrav,
BB 66
Predlog za Novobeogradjanina,
Dragi bivsi Banjalucaninu, ne mozze biti da nemate nikakvih uspomena na Vasse dane provedene u B.Luci. Mogu to biti lijepe uspomene, a mogu biti i neke ruzzne.
Mi smo ovdje pisali i oko lijepog i oko ruzznog, mozak je pravio razne linkove sa necim sto mozda nije bio predmet/tema, ali to smo mi, obicni ljudi.
Pocnes pricati oko jednog, npr. sjecate se one igre u skoli: sapnes na uho drugu do sebe nesto, on dalje sapne, i tako ide do kraja i na kraju ispadne sasvim deseta rijec od one pocetne. Uvijek je bilo smijeha oko te igre.
Predlazem Vam da napisete nessto, mozze cak i iz Novog Beograda i kako je to bilo kad je tamo bilo mnogo komaraca (?), da li ih jos uvijek ima, koliko je Banjalucana naselilo Beograd i okolinu od 1992 itd. itd.
Mozze i oko onih demonstracija kad je pok. (tada je bio zivahan, naravno) Milosevic dovodio kriminalce sa ulice da otjeraju one zene sto su dosle da trazze svoje sinove koji su sluzili vojsku, svukuda po staroj Jugi (Nassoj staroj Jugi)l Zene su trazzile da njihovi sinovi idu kuci jer su odsluzili vojni rok, ali...Je li to bila 1991 ili 1992?
Ima mnogo toga sto bi Vi mogli napisati, makar i sturo, pa da mi ostali onda kritikujemo!
Veseli pozdrav sa one moje jabuke (koje visse nema, ali zato ima klupica prekoputa. Opet sifra za nekog na klupici. Bolje sam)
Na pocetku zelim da pozdravim bivse i sadasnje gradjane Banjaluke, grada u kojem sam i ja kratko igrao ‘’na male’’ i koji je nevelikim delom profilisao moj pogled na svet. I danas me biznis ‘’natera’’ da povremeno navratim… Par prijatelja (jedan jos iz vremena detinjstva) nisu odusevljeni ovim blogom i zbog toga se ne potpisujem punim imenom.
Razlog su mozda i neki netolerantni stavovi, kao ovaj gospodina Co-a… Mislio sam da ce jos neko osetiti da je transformacija ‘’vrlog komuniste’’ u ‘’najveceg medju Srbima’’ namestena kao podsmeh sa dubljim znacenjem. Ko je za gospodina Co-a ‘’najveci Srbin’’? Verovatno nije Tesla (kao sto je pokazala jedna anketa u ovdasnjim zutim novinama) ili neki znacajni naucnik, umetnik, sportista? Iza te maske se nalazi verovatno neko ko je nedostojan epiteta ‘’veliki Srbin’’. Znate, takva kukavicija jaja nisu dobar osnov za siri dijalog. Srbi, kao i drugi narodi, imaju svoje dragulje i svoje djubre. To je valjda svima poznato. I zato kada skliznete sa takvih aksioma nekoga vredjate.
Pisati o (Novom) Beogradu na banjaluckom blogu ne cini mi se smisleno (imate dovoljno na internetu, predlazem http://www.e-novine.com/), a posto se ne poznamo i posto nisam deo ‘’raje’’ ne uzimam previse prava…
Verujem da mi ne zamerate na ovom komentaru.
S postovanjem,
Novobeogradjanin
Mislio sam da sam u svom zadnjem komentaru bio jasan ali evo vidim da nisam, pa rekoh, da neke stvari jos pojasnim.
Da je transformacija ‘velikog komuniste’ bila u neku pozitivnu licnost, vjerojatno to ne bih ni spominjao u kontekstu ruznih dogadjaja iz proslosti. Cinjenica je da je u mom okruzenju veliki broj Srba, a uz to i velikih komunista (jer vecina se takvim prikazivala), preko noci promijenio ekipu. Moj imenjak iz zgrade i s posla je otisao korak dalje. A sve te promjene su pokazale s kakvim smo mi to ljudima godinama zivjeli a da toga nismo bili svjesni. S druge strane, ne mogu navesti niti jednog Hrvata ili muslimana koje sam poznavao a koji se u to vrijeme poistovjetio sa nacionalistima. Evo ni dan danas ne znam niti jednog koji je postao clan HDZ-a ili SDA-a, a mogao bih navesti podugacak spisak imena onih koji su dres SKJ promijenili za onaj SDS-a. Predpostavljam da su ti zadnjih godina ponovo promijenili ekipu i da je velik broj njih sada clan SNSD-a jer ta ekipa sada dobija: taktika je ostala ista.
A da je navedena osoba iz proslosti idol mnogih zakljucujem iz dogadjanja zadnjih godina u Srbiji. Rehabilitacija ratnih zlocinaca, izjednacavanje partizana i cetnika, aktivnosti oko pronalazenja kostiju spomenutog, samo su neke indikacije o cemu se radi. Da su stvari takve me ubijedi (i razocara) i nedavni album na Facebook-u jedne osobe koja prati ovaj blog na kojem vidim spomenutog okacenog na zidu na nekoj privatnoj proslavi. A situacija u Banjaluci o kojoj u svojim sjecanjima govorim je jos mnogo losija.
Ima jos jedna cinjenica koja me zbunjuje. Nikako mi nije jasno kako nekoga ko nema nikakve veze sa nacionalizmom moze iritirati moje pisanje. Da li je to zbog toga sto stvari nazivam pravim imenima ili u ljudima ipak cuci nekakva klica nacionalizma za koju ne znaju da postoji. Evo mene licno uopce ne tangira ako neko pise nesto protiv pripadnika hrvatskog naroda koji su se pokazali kao neljudi tokom ovog zadnjeg rata. Ja sa takvima nemam niti sam imao ikakve veze i slucajnost da sam rodjen kao pripadnik tog naroda mi ne daje za pravo da ikoga branim za ucinjena zla ali isto tako da se osjecam uvrijedjenim ili krivim ako neko o tim ruznim stvarima (istinito) pise. Zbog toga mi cinjenica da se nekim prijateljima naseg anonimnog posjetioca iz Novog Beograda ovaj blog ne svidja govori jako puno o njima. Jer ako istina nekome (normalnom, neopterecenom nacionalizmom) moze smetati onda nam buducnost nije sjajna.
A za mene je svaki dobronamjerni komentar dobro dosao i ne vjerujem da bi se iko mogao naljutiti na javljanje naseg prijatelja iz Novog Beograda. Ja se nisam.
Nikad nisam bila na Pagu, ali evo me sada. Moj dragi pokojni razrednik KAJKO i prof. S-H većinu komentara bi prekrižio, napisao PROMAŠENA tema i dao 1( jedinicu). Ali obzirom da se blog nešto uspavao radosna sam da ima i promašenih tema, pa i ja nastavljam u tom stilu.
Na blogu su uglavnom "bivši" građani B.L. (jedina koja se povremeno javi je Nena Kekera) a voljela bih sada čuti sadašnje banjalučane.
Najbolje godine svoga života provela sam u B.L., ali i najgore. Ni u snu nisam mogla sanjati da ću doživjeti tamo tolika razočarenja u ljude. Banjalučani su se zavukli u mišje rupe, dok su nas ONI što su "šljegli" s Manjače i okolnih brda maltretirali i na kraju "iščupali" iz korjena i protjerali iz rodnog grada. Banja Luka je za mene mjesto gdje su pokpani moji roditelji i djedovi i gdje žive rijetki prijatelji (Balabani).
BLOG je naše utoćište. Spaja nas sudbina protjeranih iz "otetog" grada i rasutih po cijelom svijetu poput bisera kao što kaže Bajaga. Naš blog čitaju moji ovdašnji prijatelji i sviđa im se. Ne znam zašto se prijateljima našeg Novobeograđanina ne sviđa. Možda zato što iz gotovo svake teme izvire BOL i RAZOČARENJE u naše bivše sugrađane. U svakoj porodici ima neslaganja u mišljenjima( pa i svađe) oko različitih gledišta. Zato se ne trebamo čuditi da toga ima i na blogu. Moramo imati više razumjevanja i tolerancije. Prošlost ne možemo promjeniti. Možda slijedećeg ljeta posjetim Pag. Sve ovisi o gospođi RECESIJI.
Srdačno vas pozdravlja Enisa bivša prof. hemije na Građevinskoj školi a sada penzionerka.
Juce na TV rekose da je negdje u svijetu odrazan izbor za najljepsu narodnu nosnju na svijetu. Kuhinja je moje utociste i tu se najbolje osjecam .Kuhala sam za prijatelje koji su dolazili na rucak.Uletila sam u sobu da to vidim i rekose da je za najljepsu izabrana hrvatska nosnja iz okoline Banja Luke.Djevojka je bila prelijepa a u nosnji spoj predivnog slingeraja,(za mene najljepsi bjeli vez), marama obrubljena keranim cvjeticima kao u muslimanskih samija, a carape kao u bosanske pravoslavne nosnje, crna podloga sa raznobojnim cvjeticima.Takva je bila Banja Luka moje mladosti.
I onda misli o svemu sto nam se desilo pocnu da se roje u u mojoj glavi.Sjetim se situacije pred rat i svadje u restoranu moje firme.Bio je onaj skup u Plavu kad su se sa dvije strane ulice posvadile komsije.Na jednoj strani slike Stipe Suvara a na drugoj Slobodana Milosevica.To mi nikad nece izici iz glave.Radi cega smo se mi svadjali.U Sibeniku sam imala priliku biti puno prije rata u drustvu dr Raskovica.Pravio je viceve na racun srpskog naroda i davao izjeve da je to lud narod.
Sve podje odozgo i nastavi odozdo.Sad su oni protjerani odozgo najgore prosli i po meni najnesretniji narod.Ostaviti Knin, Drnis ,Zadar, Sibenik, stalno sunce, djedovske vinograde i zivjeti po Palama, Aleksincima itd.sa drugim mentalitetima, nemam drugog osjecaja do zaljenja. A, oni odozdo sacuvali sve u Plavu i danas oni i njihovi sunarodnjaci spadaju u najbogatiji sloj ljudi u Sarajeva.Ja im skidam kapu, slozni, vrijedni rade sve sto im se ponudi, ne biraju.
Mnogi misle da ih nema, Sarajevo bi bilo crna rupa po Bosancima.
Ovo me stalno kopka , jer jednom je Enisa pitala zna li ko kako smo i kad prozvani glupi Bosanci.Ja nesto mislim da mora da je to bilo sigurno nesto mnogo manje, od ovog danas.Sad bi nas trebali zvati glupi na n-tu.Priroda nam je dala predivnu zemlju i NEUNISTIVU GLUPOST.
Ja se najvise radujem kad se poslije nekog priloga pocnu redati komentari u nedogled.Svi mi izazivaju jednake osjecaje.Svak iznosi svoj stav.Anonimus je potpuno u pravu sto se tako potpisuje imajuci u vidu sve sto je napisano.I ja stitim imena svojih prijatelja ako ima ikakve sanse da bi im moj tekst mogao naskoditi.Sebe ne stitim jer sam po tom pitanju uvijek bila "malo udarena".
Najsretnija sam sto sam sebe dovela u fazu o kojoj Milan pise.Nista mi vise ne moze upaliti da bi ljudima mjenjala misljenje.Dam komentar i ako vidim da bi mogao otici u pravcu u kojem ne zelim ja popustam.Bude mi drago jer se sjetim da me je majka/nana/baka kad bi se mi djeca oko neceg posvadjali pozvala u stranu i rekla "pametniji popusta" Kad mi neko novo poznastvo zakuca na vrata i pocne:'"
Meni nije vazno ko je Srbin ko Hrvat ko Bosnjak'" ja iz toga shvatim da taj nije rascistio , kazem to i zavrsavam druzenje.
Hvala Milanu sto nam daje priliku da iznosimo svoja misljenja iskreno vjerujuci da niko od nas nije u nacionalnim vodama dok nam se ovaj blog svidja i pisemo o tome.Mozda ce nekad imati neke pomoci.
Ovde se u SA prestalo govoriti >j...o. politicare, vec se govori j...o narod.
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home