...vintaj Zumro
-Zemo. Zemljace. Evo ce mo Malti, za naplatu. Jesi li ti to budan...? drmnu me iz rem-faze Kvrgic iz Javorana.
-Zar smo vec u Zagrebu?, pitam
-Vozi Bakic kao Sveti Ilija, odgovori.
-Steta sto nijesmo do Manduke. Od Surjana....rodni je to kraj i tvog Naila a i mog Mitra...a jesu se nalolali...
-...u Volanu. Ono kada je pjevala Ruza, Vite harmonikasa iz Sibic-Hana. Bila je kao ra(h)vanija, dodam.
...za Tite, a prije njih nasi djedovi Lazar i Ejub za Petra...i niko nikoga nije gledao ucugorno...
„Surjan Bocac i Agino Selo tu se kralo kako je postalo“, krenem tiho...
...znas i tu, jebo li te Uros Drenovic,
sad primjecuje Ilija bivsi radnik Mercedesa, i to kako je znao reci,... -...Eingang E, Pforte 3, teretna vozila...
-Djuro, eno ti Zagreba. Je li tebe ovdje pokrsti ona purgerka....
-...kako pokrsti, znatizeljan sam...
-radio Djuro u Gortanu, pa se upleo sa kuharicom, najisplatnije je. I veli mu kuharica,
-Gjuro, dacu ti, ali otpjevaj “vehni, vehni, fiolica”...
-...drugarice, po svoj prilici da ce i vasa “Lepa” uve(h)nut...jer je ti tu, neznam. Samo hocete li je takvu promjeniti za mog, Gjurinog “Hasima” kasnije , nisam siguran...
-...”pijem da je zaboravim”,....
-Neso, pusti muziku ne idemo u (h)Ag...opominje Jovan... i posalji pivu....nama., Ali, da nebi (h)odo dva puta, ponesi gajbu, filozofski zahtjeva Kvrgic.
-...ponesi. Ponesi...ni(je)smo mi uhljupi, pobro...ne ruketaj, ponesi...
-Ponudi i gospodju u koznom kompletu...vidis da je kao (h)aslama, tiho ce meni Jovan.
-Oprostite, gospodjo. Mozda ste za pivu...?
-Mislite pivo.
-Nije...pivu...
-Kod nas Krajisnika kad trazis pivo, donesu uz pivo casu. A kad trazis pivu...to je iz flase..u autobusu je malo nezgodno....privali se...
-Ahhhh.jaaaa......gerne (rado)...odgovori Crnka...i pristojno pita za Grund. Za razlog sto Mitar casti.
-Obliznula (rodila dvoje) mu se snaha u Ameriki. Dvoje...
-Braca Jugovici, i meni drago...mor(z)e li Morici...?
-Nije, profesore...
-Komanci...Snaha Amerikanka od oni(je)h Mrmonja. Smije se Kvrgic...
-Jedu kuruze uz rucak, jebo ih Klinton....dodaje...,
-...mene proja oc(t)erala u Svijet a ojkacu
“oj kuruzo, jebem li ti klicu
neces vise u moju guzicu”, nisam zaojk(a)o i necu...
-Klinton. Kakva je gara njemu sasnula... zamalo nije otisao pod Sud. ... Americki. Ni Carski ni Sp(h)ijski...
...ima i kod nas Suda, filozofski zakljucuje Kvrgic.
Znam da je u nas u Selu komsinica Ruska tuzila tamburasa Ramu da je pokusao ono, ali na silu...pa Sudinica pitala, jeli ona Ruska, pruzala kakav otopr. Je li se branila. Ruska odgovorila, ...nisam, ali sam mu rekla,
samo ti jebi Ramo, bice i za tebe Suda...
-Oprostite gospodjo ako smo malo nepristojni...Vi sigurno i radite?
-...ha, jooo....animator higijene na Banovu. Milena... Nije Milllleeena. Otegnuto. Kratko i naglasak na Mi...predstavi se crnka u koznom kompletu...
...primjetila sam da ste spavali. Nemirno. San. Kosmar, znatizeljno ce sad g. Milena.
...jesam. Sanjao sam neugodan duel...zarobili mi stan, ono za Bune. Advokatica koju sam ja placao pokusala me ubjediti da stan nije vise moj. Vec Nji(h)ov...
...pa sta ste uradili?
..poslao je u zlo mjesto...odgovorim
...vi isto nesto posjedujete. Mislim, gruntovno.
...jesam.Imala sam...u Dubici...
-pa..., pitam, jer vidim da smo slicne sudbine. U kakvom vam je stanju imanje...?
...poravnato profesore...o(ti)slo sve u picku materinu, naglasi Milena sa naglaskom na MI, a sva u crnom kompletu od koze. Nama oblaksa svjesni da ona koza i parfem ne izmjenise Mileninn ni vokabular ni genetski kod...
-Zemo ta tvoja , advokat, jeli bolja od Angeline Merkl?..(h)urija...
...mislis Joli....ispravlja Mitar.
...valjalo bi se i Angelini privalit...i ne gledaj put mene...
-“...joj kad bi se privalilo na me, gajba pive i kilo salame”, polako cini svoje Firstenberg pivo.
-...vintaj Neso...!
i stvarno gledajuci ovako zadovoljne i bezbrizne a od Njemacke nevjerovatno i nehumano eksploatisane i izradjene ljude, prvi put poceh razmisljati, da li da u opste citam poruke pristigle u ovih desetak sati. Znam,
...farba za fasadu, probni uzorak, nabacena...zvali su iz Bauordnungsamta (sluzba Gradjenja), onaj zid, zuti, na starom Hotelu u Lamperthajmu, prosao dijelom...Frau Steinbach pita, kada ce te nazad..? nalazim rijesenje, i odgovaram.
-ne zovite, nemam Netza (mreze)....pa na Balkanu sam lijepa gospodjo...u EU...sa Bugarskom, Rumunijom, Madjarskom....budite ozbiljni....
a uz podrsku fercerajuceg zvucnika vise glave poceh cupkati nogom kao i ostali Zemljaci u autobusu poluglasno ponavljajuci refren
-...vintaj Zumro skrhat ce se Murat,
neces Zumro Murata izgurat....
Grof
posted by co | 8:32 PM
4 Comments:
Dragi Grofe,
Svasta se moze sresti na nasim vozovima i autobusima. Tvoja prica me podsjeti na Mesu Selimovica i njegovo iskustvo:
“Likovi u mojim djelima su obicni, svakodnevni ljudi koje srecem na stanicama, po vozovima, u gradu…Tako jednom zadesim se ja u sarajevskom tramvaju. Preko puta mene sjedi mladic. Tamno dobro skrojeno odijelo, uglancane cipele, crna grgurava, uredno podsisana i zacesljana kosa, krupne nemirne oci i visoko celo kao odraz inteligencije; neosporne karakteristike jednog intelektualca. Ja zato obavezno pogledam i ruke. One pokazuju s cime se covjek bavi.
Njegova ruka je bila u tasni postarije gospodje koja je sjedila do njega.”
Puno pozdrava
Kad sam bila dijete, pa nesto nisam znala uraditi ili nisam razumjela moj rahmetli otac je znao samo da kaze "Dumaj".To dumanje je podugo trajalo, jer nije bilo sanse da on pruzi pomoc.
Tako to dumanje meni ostade i kao
licna osobina.
Tekstovi Grofa i knjiga Radmile "Cetverolisna djetelina", mi pruze zadsovoljstvo citanja upravo zbog tog 'dumanja"
"Vintaj Zumro" je upravo takav tekst.
Prosla sam iskustvo prvog putovanja u Holandiju 1998 god.Autobus krcat, atmosfera kao u autobusu iz filma "Ko to tamo peva". Sjecam se da sam pricala nakon povratka o tome mnogim prijateljima i da je bilo smijeha do suza.
Citajuci Grofov tekst, meni se nakon jedne recenice pojavi vise slika, vise likova, vise trenutaka u kojima sam bila svjedok. Jednostavno desi se ono dumanje.
I tako sa uzivanjem procitah ovaj.
Ja sada na ovom blogu pisem da ostane trag mom svjedocenju raznih situacija.
Obzirom da nemam tu sposobnost pisanja, moj stil je obican slijed dogadjaja o kojima se nema sta dumati, nego samo procitati .
Dva dana pred Kurban bajram , dolazi mi komsinica Fatima (Maca, stala sam joj brojati godine, ima 80 valjda vec tri, cetiri ili pet god. )Ulazi zadihana i ja pomislim opet lift ne radi.Na moj upit ona rece ovako."Lift radi ali neki dole uveo ovcu u lift i pita hocu li i ja s njima.Odgovorila sam da se ne vozam sa gospodjom ovcom".
Mene to baci u depresiju.Petnaesta godina od rata."Gospodin Munib" novokomponovani oficir Oruzanih snaga BIH u penziji/mirovini.Niko ne zna sta je prije bio.Gospodja supruga kazu doktorirala i radi na nekom fakultetu.
Da mi je znati sve ovo napisati slikovito na Grofov nacin a da puno vise kazem.Dumam i o Zoravi, ali ovoj ovci nemam ideje o imenu ni u peti.
Ovde danas ovaj lijepi Mesin tekst, koji Abu dade u pravo vrijeme i na pravo mjesto, nema vise onu snagu vremena u u kojem je nestao.
Danas su sva pravila pobrkana i tesko je razaznavati ljude tako da budes siguran da si ista pogodio.
Pozdrav Saima
Nasmija me Saima oko ovce u liftu; ma neka i ovce u liftu i neka komsinica ide malo uz stepenice, dobro je za srce.
(Nesto prije zemljotresa u B.Luci, u B.Kidrica ulici, prema Gospodskoj, je iskocilo prase kroz prozor...bilo je ganjanja i trke, ali su ga stigli, na zalost.)
(Isto tako, negdje pocetkom 1995 g. je izaslo u 'Glasu' --kako god se zvao tada, nema veze, kako je neki covjek, doseljenik negdje oko K. Varosa, doveo/popeo kravu na sprat, dok su on i porodica stanovali u prizemlju)
Preko Bare je druga struja, pa i liftovi drugacije rade:
U velikim neboderima ima posebno lift za neparne i parne spratove.
Jednom sam zurila na neki sastanak i uletila u lift kad ono nema broja mog sprata. Izadjem, pogledam, pa opet udjem u lift, gledam...nema.
Sreca, naisao je netko i uputio me na suprotnu stranu.
U zgradi gdje mi je prijateljica mozes uci u lift, ali je pitanje hoce li krenuti. Ako nemas karticu za odredjeni sprat lift ne mrda.
Ako je ona poslala lift po mene, a ja nisam usla u odredjenoj minuti, zaboravi sta si htjeo, vec ponovo zvoni na ulazu.
A i pozvoniti nekome nije bas tako jednostavno:
ljudi imaju pravo da ne postave svoje prezime kod zvona i onda pise: 'okupirano'.
Nekada je broj stana i broj zvona/buzzer, a u mnogo slucajeva to je neka sifra, pa ako zaboravis sifru, a nemas telefon uza se da pozoves telefonom prijateljicu, onda je prica oko kafe propala.
Lift se zna i zaglaviti, pa poslije takvog iskustva mnogi odlucuju da idu uz stepenice do svog sprata.
Ima zvono u liftu koje je povezano sa vatrogascima, ali kad covjeka uhvati panika zbog zatvorenog prostora onda zaborave na to zvono.
Mnogi imaju pitone i anakonde i vole da ih pokazuju, pa tako imamo i jednog momka koji je poznat po zzutom ssalu!?!
Nije to ssal, vec je to velika zmija, pa bas ne volim ici u lift sa njim.
=======
Pogledam i fijaker, vidim da je starinski.
Bas kao sto je bio kod Dizdarevica, u N. Pozderca, gdje je onaj visoki, plavokosi radnik ptt-a (sad je poprilicno sijed)
U mom novom komsiluku ima bijeli fijaker sa bijelim konjima, pa izvoli, vozaj se koliko hoces, ali moras i platiti. Vecinom se mladenci vozikaju u tom bijelom fijakeru, okicenom nekada ruzzama.
Imamo i 2 rikse: jedan mladic i jedna djevojka vozikaju druge mlade po gradu. Vazno je imati biznis.
pozdrav svima, BB 66
Dragi Grofe, rokeru jedan
Da sam ovaj komentar pisala kad sam htjela, a nisam imala vremena (znas kakav je kraj fiskalne u bransi), bio bi o Touringu, o tome da i u Austriji ima smrdljivih zahoda, o bosanki medju tri oficirske kceri lijeponaske u Dusseldorfu. O tome cu vjerovatno nekom drugom prilikom, sad se ne dam iz dobrog raspolozenja. Sad cu samo o dvije crtice na koje me potsjeti moje cetverogodisnje, cetrnaestsatno putovanje gore-dolje turingovim autobusom. Podsjeti me to da sam tada naucila piti iz boce. Samo vodu, nedajboze votku, pa makar umrla. Iz ruke piti vodu sam naucila jos kao mala curica. Sjecas se onih malih pipa po bastama cija je cijev cesto bila prihevtana na neku dasku? E jednom me mama slucajno upratila kako u tudjoj basti, s tudje pipe,pijem vodu, i to onako direkt usta na pipu. Svezala mi je takvu samarcinu da sam brzo naucila kako se pije (samo voda) iz ruke. To je inace jedina samarcina u mom zivotu koja je imala neku vajdu.
Druga stvar koje se sjecam s tih gore-dolje je: Polovina devedesetih, februar, Dusseldorf, Altstadt, Irski pab. Gledam mladog Irca duge, ricaste, vatrene boje kose. Izgleda kao zdrijebac u propinjanju, a griva mu vijori.
Za nasim stolom veselo, toliko veselo da prilaze i nezvani. Otkacim ih, na negodovanje ostalih...ma imam ja previse iskustva, ne's mi kvariti raspolzenje. Na kraju prilazi i voditelj programa... moli da nesto otpjevam. Da hoce plesat sa mnom, moze, al pjevat... boze sacuvaj. Nakon dugog nagovaranja odvuce moju kcer pred mikrofon. Njoj, zbunjenoj, nista prikladno ne pada na pamet pa otpoce Tihu noc, a februar mjesec... Zacu se malo smijeha iz publike. Pjevala je k'o andjeo, a pljesak je na kraju bio frenetican, nema veze sto je februar.
Megera
PS: Tetka Edita se silno obradovala. Uzvraca pozdrave i zeli sve najbolje.
Post a Comment
<< Home