Mandusevac
Od svih zagrebackih fontana ova mi je najdraza. Smjestena je u sjeveroistocnom kutu Jelacic placa, najveceg, najprometnijeg i najljepseg gradskog trga. Kad se s par stepenika sidje s nivoa oplocenja trga na nivo fontane covjek zaboravi gdje se nalazi. Vreva gradskog zivota ostane gore, jedan metar iznad.
Svi kao zacarani posjedaju na stepenice i bulje u to malo mirne vode smjestene u najjednostavniji moguci oblik. Da, prije no sto se sjedne, gotovo pobozno, sa zamisljenim licem, ubaci se novcic a s njm i zelja odleti. Cuju se i ovdje glasovi, ali to su oni koji nas vesele, djeciji, kao i glasovi njihovih mama, tata, baka, koji se oglase samo kad treba dijete sprijeciti da udje u vodu. Ponekad je dijete brze.
Svi kao zacarani posjedaju na stepenice i bulje u to malo mirne vode smjestene u najjednostavniji moguci oblik. Da, prije no sto se sjedne, gotovo pobozno, sa zamisljenim licem, ubaci se novcic a s njm i zelja odleti. Cuju se i ovdje glasovi, ali to su oni koji nas vesele, djeciji, kao i glasovi njihovih mama, tata, baka, koji se oglase samo kad treba dijete sprijeciti da udje u vodu. Ponekad je dijete brze.
Samo jedan dan u godini Mandusevac postane ludnica. To je dan cuvene zagrebacke Norijade, dan kad zagrebcane i nase gradske oce zaboli glava od mladenacke razuzdanosti. Taj dan maturanti srenjoskolci slave kraj svog srednjoskolskog zivota, mozda i nesvjesni da je onaj najljepsi i najbezbrizniji zauvjek za njima. Dio tog dana je i obredno kupanje u Mandusevcu. Zbog silne vike, skakanja, prskanja, covjek se pita kako taj mali prostor ne popuca i ne propadne u zemlju. Vec sutradan, kad se ociste hrpe smeca, djeca i zedni golubovi se vrate, fontana ponovo postane mjesto za predah.
U ovo doba Adventa Mandusevac se okiti zelenom krunom i cetiri svijece. Prva adventska gori, a i djecica su tu.
Nada Š. D.
Labels: hrvatska
posted by co | 9:44 AM
6 Comments:
Lijep opis Mandusevca; zamisljam sebe kako sjedim negdje na stepenicama, a hladnoca probja kroz hlace . Drzim papirnatu casu u kojoj je vruca kafa sa dodatkom cimeta i meda. Takva kafa mi presla u naviku.
Moracu planirati da provedem visse vremena na takvim mjestima; do sada je uvijek bila trka kroz Zagreb.
Pozdrav, BB 66
Draga Nado
Ovo izgleda lijepo i tiho mjesto u centru gradske vreve.
I ja sam skoro uvijek samo prolazila kroz Zagreb.Mozda je bilo vise vremena tokom par ekskurzija na velesajam i ona maturska u prolazu za Sloveniju.
Bilo be liepo ako nam mozes poslati jos slika i detalje kao na primjer : Sta ljudi najvise obilaze u ove praznicne dane? Sta se sve prodaje na ulicama? Koja se muzika svira na trgovima i ulicama?
Kakvo je vrijeme, ima li snijega, da li je hladno?
Zahvaljujuci komentaru BB66 uzivam u zamisljenom mirisu vruce kafe sa cimetom.
puno pozdrava od dubravke
P.S. moj izvjestaj o bozicnoj atmosferi iz Montreala slijedi
Zavrsi se Zimska Olimpijada, 2010
Gledam gdje da postavim ovo malo rijeci oko mog dozivljaja zavrsetka hokej utakmice, Kanada-SAD, pa mi nekako ovo oko Mandusevca ispade najbolje; 'djeca i zedni golubovi se vrate, fontana ponovo postane mjesto za predah.
U nedjelju, na dan zavrsetka Zimske Olimpijade, Vancouver 2010, sam skroz zaboravila da se igra utakmica Kanada - SAD, hokej, navijaci, centar grada...Dan poceo kao sa nekom kisicom a ja otisla u rano jutro, negdje oko podne, u jednu veliku radnju da malo pogledam sta se radi i sta ima novo. Tako u radnji sretnem komsinicu, pa smo malo pricale i hodaj okolo, hodaj, ali nije bilo kupaca. Nikoga kod kasaa. Hodaj, gledaj, prodje vrijeme i ja krenem kao kuci. Pogledam kroz prozor sta se dogadja vani kad ono guzva na glavnoj ulici, ali ja opet nista.
Sidjem polako pokretnim stepenicama do prizemlja, kad tamo guzva: mladi lupaju dlanom u staklo u zelji da udju, jedni pokusavaju da izadju i ja tu kao kajmak, bolje reci kao padobranac upadoh u guzvu.
Kristina (nastavak slijedi)
Uhvatila me panika; nisam vise bila u toj zgradi, bila sam odjednom u Bosni i Hercegovini, davne 1995 gledajuci kako da izadjem. Gledala sam vrata desno, vrata lijevo, ma, nije bilo govora da se otvore ni milimetar.
Pomislila sam da idem na Travnik, vrata lijevo, iza...ali kad sam se sjetila gdje je izlaz, odustala sam.
Mladici su skakali po staklenom krovu, neki su visili na kablovima sto su drzali stakleni krov/nadstressnicu, cak sam vidjela i 2 taxi kola i pitala sam se kako su dosli u tu glavnu ulicu kad je to bilo zatvoreno za saobracaj (?--poslije sam saznala i ko je bio u kolima).
Razmisljala sam da se vratim gore u prodavnicu, ali mi je palo na pamet da je zgrada dijelom od stakla, da nije sigurno, a i ispod ulice je podzemna zeljeznica i onda sam odlucila da idem u proboj. Tome su mi pomogla i neka nasmijesena lica, srecom, inace bih odustala.
Digla sam ruke, vise za odbranu nego za cestitanje, Go Canada Go, obratila se cuvaru da moram izaci, vrata se otvorise malo, pa malo visse, i ja mic-mic, izadjoh i krenula sam u suprotnom pravcu mase. Samo da odmaknem od opasnog dijela.
Go Canada Go, bilo je high five, udari dlanom u neciji dlan, smij se, idi dalje, bilo je male djece u kolicima, bilo je bolesne djece u invalidskim kolicima, ali su svi bili pod uticajem pobjede. Korak po korak,uspjela sam da predjem Robson Street, pa dalje do Nelson Street gdje sam opet naisla na pokretnu masu ljudi...svi su isli od BC Place, poslije utakmice, negdje prema gradu.
Kristina (ima jos)
Slavilo se ne znam dokle...naravno da je bilo pijanih, iako su prodavnice sa alkoholnim picima zatvorili vec u 2 popodne.
U Kanadi (Canada) se alkoholna pica prodaju u specijalnim prodavnicama, i nema govora da se sluze u velikim arenama kao BC Place i slicno.
Sto se tice pica/alkohola bilo je provjera ruksaka, tasni, cak i dzepova vindjakni. Mnogi su dobrovoljno prosipali skupu tekucinu, ali su isto tako mnogi izasli iz barova pijani.
------
Saznala sam da je i zgrada, gdje sam bila u prodavnici, bila zatvorena od 2:30...da je jedna djevojka dobila napad astme u istoj zgradi, da je druga uganula clanak...ali, kola hitne nisu mogla da dodju tj. prodju kao sto je to inace uobicajeno u rekordnom vremenu. Kakko su ih izveli---ne znam.
Vazno je da su ih izveli do bolnice.
-----
U ponedjeljak, po zatvaranju Igara sam otisla malo do Robson ulice da vidim sta se radi, kad ono skoro nikoga na ulici kojom se u normalno vrijeme ne moze proci.
Prodavnice su bile otvorene, ali kupaca nije bilo.
Na jednom dijelu Granville Street mi je bilo nesto neobicno oko cistaca: sve okolo je bilo cisto, ali je jedno 5 metara ili malo visse bilo smeca. Zagledala sam se u cistace, nisu imali svoje odjece, ma, nesto nije bilo u redu. Stala sam da pogledam bolje kad ono djaci/srednjoskolci. Bili su zaduzeni da poskidaju svoj slike/lampione, a sa tim i da ociste teren bez sredstava za ciscenje, ali su cistili.
Ugovor se morao postovati.
--------
Mogu reci da su neki gledali i po 5 natjecanja, a vi racunajte koliko je to novaca.
Nije cudo sto nije bilo kupaca po radnjama, a vjerovatno ce radnje jos malo pocekati na kupce...
I kao da se nije nissta dessavalo...galebovi i golubovi traze ostatke hrane, gucu i gaccu.
Kristina (ima jos)
Dosta sam gledala i putem televizije, kad odjednom, naletih na intervju sa jednim nezadovoljnim novinarom.
U pozadini su se vidjeli veliki, pljosnati ekrani, velika sala, sva moguca tehnika i taj jedan nezadovoljni novinar (koji je izvjestavao iz sale za novinare, a ne sa lica mjesta dogadjanja) je govorio kako mu se u 'zzivotu' nije desilo da ovako losse prodje, pa kako su ga iz tri restorana vratili (?---City od preko 2 miliona ljudi da ima samo 3 restorana, ma, dajte),
pa kako je ostao zaglavljen u taxi-ju 45 minuta, sto mu se nije desilo u zivotu (onaj divlji taxi sto sam ga vidjela u zatvorenoj ulici)...
a razlog intervjua sa njim je bio 'sto je komentarisao da se pilo pivo tamo na ledu u BC Place'.
Da je bio u BC Place ili negdje drugdje vidjeo bi da nema alkohola. Nije to London.
Pronasli ga...pa ga pitali, onako, usput za Tv...eh, novinari, sto bi Esperanca rekla. Krivi za sve.
Kristina
Post a Comment
<< Home