Put bez povratka
Danas je u nasem gradu sahranjena Dilheta Ferizovic majka Faruka, nesudjenog banjaluckog tenora.
Ona nije bila umjetnik o kojem se puno pise nego jedna od onih obicnih malih ljudi koji su cinili nas grad i omogucavali mu da dise ljudskoscu i ljepotom.
Odrasla je u Banja Luci pod “pecinama”, kao jedinica u majke Magbule i oca kojega nije ni zapamtila. Zavrsivsi Ekonomski fakultet u Beogradu nastavila da radi u Elektricnom preduzecu odakle je i otisla u penziju prekinuta nacionalizmom koji je unistio dusu nasega grada.
Svoje slobodno vrijeme posvetila je sinu Faruku u cijem je odgoju i odrastanju znacajnu ulogu odigrala njena majka Magbula, jedna divna tiha zena koja ni mrava ne bi zgazila. Nakon srednje skole Faruk je u poceo studije Ekonomije i pjevanja na Muzickom fakultetu u Zagrebu. Zavrsivsi Ekonomski fakultet, nastavio je usavrsavanje pjevanja kod poznate profesorice, koja je preminula prije dvije godine. Nazalost morao je prekiniti studije jer nije imao Hrvatsko drzavljanstvo i kao “stranac” je trebao da plati skolarinu sto si nije mogao priustiti.
Oboje dolaze u USA, drzava New York, grad Rochester, gdje su kao i mnogi nasi Bosnjaci uspjeli da nastave zivot dostojan covjeka i da dostojanstveno predstavljaju BiH na svakom koraku.
Otisla je sa sinom na godisnji odmor u nas grad neznajuci da se vise nikada nece vratiti iz njega. Nakon nesretne povrede kicme slijedila su dva udara koji su joj prekinuli zivot.
Zivot jednog malog ali postenog bica, koje je neizmjerno volilo nas grad i proklinjalo one koji nas protjerase zavrsi se u gradu koji je volila, a sahranjena je u harem kod Pecinske dzamije, u djelu grada gdje je odrasla i nastavila svoj radni vijek.
Mnogi su je poznavali i ovo je nacin da im kazem o njenom odlasku, a meni ce zauvjek zivjeti njen glas kad kaze “Braco”, bas si me obradovao sa svojim pozivom. Neka joj je laka crna zemlja.
Aljosa Mujagic
Ona nije bila umjetnik o kojem se puno pise nego jedna od onih obicnih malih ljudi koji su cinili nas grad i omogucavali mu da dise ljudskoscu i ljepotom.
Odrasla je u Banja Luci pod “pecinama”, kao jedinica u majke Magbule i oca kojega nije ni zapamtila. Zavrsivsi Ekonomski fakultet u Beogradu nastavila da radi u Elektricnom preduzecu odakle je i otisla u penziju prekinuta nacionalizmom koji je unistio dusu nasega grada.
Svoje slobodno vrijeme posvetila je sinu Faruku u cijem je odgoju i odrastanju znacajnu ulogu odigrala njena majka Magbula, jedna divna tiha zena koja ni mrava ne bi zgazila. Nakon srednje skole Faruk je u poceo studije Ekonomije i pjevanja na Muzickom fakultetu u Zagrebu. Zavrsivsi Ekonomski fakultet, nastavio je usavrsavanje pjevanja kod poznate profesorice, koja je preminula prije dvije godine. Nazalost morao je prekiniti studije jer nije imao Hrvatsko drzavljanstvo i kao “stranac” je trebao da plati skolarinu sto si nije mogao priustiti.
Oboje dolaze u USA, drzava New York, grad Rochester, gdje su kao i mnogi nasi Bosnjaci uspjeli da nastave zivot dostojan covjeka i da dostojanstveno predstavljaju BiH na svakom koraku.
Otisla je sa sinom na godisnji odmor u nas grad neznajuci da se vise nikada nece vratiti iz njega. Nakon nesretne povrede kicme slijedila su dva udara koji su joj prekinuli zivot.
Zivot jednog malog ali postenog bica, koje je neizmjerno volilo nas grad i proklinjalo one koji nas protjerase zavrsi se u gradu koji je volila, a sahranjena je u harem kod Pecinske dzamije, u djelu grada gdje je odrasla i nastavila svoj radni vijek.
Mnogi su je poznavali i ovo je nacin da im kazem o njenom odlasku, a meni ce zauvjek zivjeti njen glas kad kaze “Braco”, bas si me obradovao sa svojim pozivom. Neka joj je laka crna zemlja.
Aljosa Mujagic
Labels: in memoriam
posted by co | 5:10 PM
2 Comments:
Saucesce sinu Faruku I ostaloj porodici I svim prijateljima. Puno se debele tuge skupilo u ovaj tekst.
Aljosino toplo sjecanje na gdju Ferizovic i sve ono kroz sto su ona i njen sin prosli, podsjetilo me je na mnoge meni drage osobe koje su nacionalisti I rat otjerali iz njihovih toplih domova u nepoznat I tudji svijet. Mnogi od njih se takodje nikad nisu vratili, a neki su , na kraju, kao za inat, ostali u BL za sva vremena na svom zadnjem putu bez povratka.
Lista je nazalost predugacka, a na njoj – tetka , sahranjena u St. Louisu, zatim jedan dido, otac nasih prijatelja, sahranjen ovdje u Lujvilu, zatim tetka sahranjena proljetos u Kopenhagenu. Nije zeljela ni mrtva biti u Banja Luci zbog onog sto je tamo dozivjela za vrijeme rata. Prije samo mjesec dana pridruzio joj se sin koji , kao I gdja Ferizovic, dodje u Banjaluku I ostade vjecno. Na dugackoj listi je I jedan divan I iskren prijatelj kojeg odnese teska bolest, onda drugi koji je otisao iznenada....srce... I tako redom...sve cesce...I sve teze pada kad cujem da nekog nema..rasipamo se ..polako ali sigurno.
Prije desetak dana na OBN TV u emisiji "Udri muski" gostovao je Valentin Inzko Visoki predstavnik u BiH.Austrijanac, govori odlicno nas jezik.Nisam gledala zbog obaveza i jako mi je zao.Razgovarala sam sa nekoliko prijatelja i zelim da vam napisem sta je bila tema.Kad nisam gledala ne mogu odgovarati za svaku tacnu rijec, ali sustinu ce te shvatiti.
Nadala sam se da cu procitati u nekom od pisanih medija pa prepisati, ali nisam docekala.
U Srebrenicu je ljetos stigao najpoznatiji austriski cirkus sa namjerom da ostane malo duze.Organizovali su i neku radionicu da uce djecu akrobacijama.Djeca su dolazila sa svih strana, dovodili ih roditelji iz sva tri konstutivna naroda, nar
avno u procentima zna se kakvim (imajuci u vidu kojem entitetu pripadaju).
Jedan otac je dovodio sina Stevu kolima ,a mali Feto je prevaljivao podobar put pjeske.Posto su se Stevo i Feto upoznali u radionici u kojoj su djeca bila presretna, Stevo je rekao ocu da poveze kolima i Fetu. I tako nekoliko dana.Onda se uprava cirkusa odluci da prekine svoje aktivnost, jer su djeca bila toliko neuhranjena da ih je bilo grijeh izlagati fizickom naporu - akrobacijama.
Austrijanci su pakovali cirkus a sva djeca su plakala.Svi koji su to slusali, kazu da se moralo zaplakati.
Gosp. Incko koji odlicno govori nas jezik je rakao " Pa dokle vise Bosnjaci, Srbi, Hrvati"
???.
Ovaj Aljosin tekst me progoni vec nekoliko dana. Sretna sam kad citam o Fikretu o Asicki.
Izrazavam saucesce Fikretu, a razmisljam koliko sam u zadnjih 5-6 god cula za majke ili oceve iz
Tuzle , BL, i Sarajeva koji su dosli u svoja mjesta i tu umrli.
A bili su vani sa svojom djecom.
Da li su ljudske zelje mocnije i od prirode.
Razmislam sta bi bilo sa Fikretom , Ascickom i mnogim uspjesnim mladim ljudima sa ovih prostora da nisu otisli tamo gdje se svima pruza jednaka sansa.
Djeca Srebrenice nece dugo imati nikakve sanse.
U Sarajevu je prije 20-tak dana u 65-oj god..
umrla Edina Basic rodjena Halilbegovic.Muz je bio poznat u BL. po nadimku "Pejdo"
Koliko se Banjalucana tu skupilo.Dzenaza je bila skoro pola zenskog, pola muskog svijeta.Zene su donijele cvijeca da je mezar bio kompletno prekriven.Ona je bila profesor u Dobrinjskoj gimnaziji.Jedan mladi profesor Vedran je odrzao jedan tako lijep govor o njoj iz srca i brat Halil koji vec 50 god. zivi u Svajcarskoj.
Svi smo plakali, bila sam ponosna na nase Banjalucane.Izgleda da nam je u genima otpor da nam se bilo sta namece i da svoju kulturu i tradiciju nigdje ne napustamo.
Opet cu ponoviti da mi ovaj blog puno znaci jer ne spadamo u onu recenicu gosp. Inzke " Dokle vise ????????????".
Pozdrav Saima
Post a Comment
<< Home