Umjesto komentara

Nekako s' jeseni prosle godine Co je razmisljao o prestanku postojanja bloga, zbog nedostatka priloga - komentara.
Nekako s' jeseni ove godine puno odlicnih priloga, blog vrvi komentarima.
Mene to licno raduje.
Prvo: jer postoji mnogo ljudi koji nisu ravnodusni
Drugo: upoznasmo se medjusobno
Trece: kroz priloge i komentare otkrije se dosta i o ljudima bili sa potpisom ili anonimni
Cetvrto: aferim Vjeki na zadnjem prilogu a Nadi i Emiri na komentarima. Zahvalna sam vam sto u zapadnom (bezvremenskom svijetu) i u stalnoj egzistencijalnoj borbi na ovim prostorima, sjednete i napisete ovakve tekstove.
Sjecanja su jos svjeza a vasa su licna iskustva.

Odlucih se da ne komentarisem nego da napisem prilog.

Posebno razmisljam o Raji. Sta njega muci. Ne zamjeram mu nista, samo bih voljela da se predstavi i da kaze o cemu da pisemo sto bi se njemu dopalo. On na svoj nacin vidi tete iz Maksimira. Ja na svoj. Tri lijepe gospodje vec odavno "lete im lete pedesete", na mjestu gdje nikad sanjale nisu da ce biti. Nasmijesene, nasle ljepotu u druzenju. Natasa, Enisa, Nada. A uvijek s pitanjem "zasto su tu".
Ako mu se ne svidjaju prilozu o morskim vukojebinama ja u ovom prilogu saljem panoramu Rakovog sela snimljenu sa male visine. Kamen. Zelenilo i sunce. Visoko u brdu koje se zove Orlovaca asfaltiran put. Prica se da napusteno selo kupuju Englezi i Italijani i pravice eko selo. Samo za njih. Bit ce ogradjeno. Svi stranci iz bjelog svijeta kad su jednom dosli u nase selo, zaljube se na mah i dolaze ponovo. Nekad nam je svima i Raji, to bila domovina, u kojoj smo bili skoro svi sa bloga rodjeni.
Iz njegovih komentara se osjeti da je nesretan covjek. Meni ga zao. Ne znam zasto, cega ili koga se boji.

Velika je stvar kad se covjek ne boji. Kad mi je Bruja dao odobrenje da objavim njegovu pjesmu na TV stanici koja se gleda u cjeloj BIH, i kad je rekao da je Banjalucanin, ja sam odustala. Bruja se nije bojao ali ja jesam za njega. Doci ce nekad tamo, a dovoljna je jedna budala pa da dozivi neprijatnost, jer biti Bosanac i javno to reci na tim prostorima nije bas pametno. Kad pocnu nasi prijatelji, komsije, sugradjani da se javljaju, onda se necu bojati za Bruju.

Zao mi je sto nema Abu-a i Grofa. Opet, moje misljenje je da imaju pravo da se ne javljaju. Meni se cini da je njihova intelektualna snaga i tekstovi daleko u vrhu. Drago bi mi bilo da se bar jave da su zdravi i sretni. Sigurna sam da mnogo blogera razmislja o njima.

Pozdravljam vas iz kisnog i tmurnog (trenutno u svakom pogledu) Sarajeva.

Saima