Radmila - "Kad utihnu melezi"
Zahvaljujuci Niskani otisla sam na promociju knjige "Cetverolisna djetelina". Danas Niskana, Nada, Radmila i ja komuniciramo i mimo bloga. Meni nasa komunikacija izgleda kao da smo se nasle, popricale, razmijenile misljenja i lijepo se rastale.
Nada i Niskana pokusavaju nesto oko promocije knjige u Zagrebu preko neke bosnjacke institucije. Ja nesto nisam optimista, to sam rekla i Seimi Visic oko njene knjige. Ovde niko nema sluha oko pozitivnih stvari. Kao da je kod najveceg broja Bosanaca iz sva tri konstitutivna naroda ukucano trajno u mozak, da najbolje prolazi teorija "zavadi pa vladaj" i onda samo "mudri", pojedinci imaju od toga korist.
Sada ti saljem zadnji mail koji mi je poslala Radmila a ja sam je pitala za dopustenje da li mogu da ga posaljem na blog. Ona mi je dozvolila.
U prilogu saljem jednu slicicu nasih novih internacionalno-bosanskih meleza sa jedne proslogodisnje dodjele paketica.
Pozdrav Saima
Draga Saima,
evo ja polako razmisljam o izdavanju drugog romana "Kad utihnu melezi."
Prebiram svaku marku koju dobijem od prodaje "Djeteline" i razmisljam koliko ce kostati izdavanje romana.
Isti nije prosao, saznala sam nedavno, na jednom knjizevnom konkursu u Hrvatskoj,
sto mi je na koncu i drago, jer bih u tom slucaju morala da se u korist novcane nagrade odreknem svih autorskih prava. I tako, koliko god sam s jedne strane zelila da se oslobodim sve frke oko izdavanja, muke oko novaca i slicno, intimno sam u sebi prizeljkivala da roman ne prodje i da svoje meleze objavim za svoj gros i za sve slicne koje volim i koji vole u ovom nasem Vilajetu.
Roman je izrazito anti-fasisticki i uzgred, rehabilituje ondasnji anti-fasisticki pokret, koji bi mnogi sad da zabasure, zaborave i osude. Bojim se da moja malenkost takvo zabasurivanje istorije i vrijednosti koje je podrzao cijeli normalan svijet ne moze tek tako dozvoliti. I tako ja kroz taj roman sebi, melezima i anti-fasizmu
dajem priliku. Toliko valjda jedna knjizevnica Bosanka moze da uradi.
Naime, melezi iz romana smo mi, Saima. Vi, vas muz Vice, ja i mnogi drugi.
I ja cu ih plasirati za sve nas. U inat nacionalistima koji ce nas morati ubijati jedno po jedno, ako zele unistiti tu nasu emociju.
A, to nece moci.
Melezi su u romanu jedna "cudna" vrsta ljudi koji su bili gotovo sasvim istrebljeni, prognani i maltene nestali s lica zemlje. Nasrtali su na njih homo-barbarusi s obe strane rijeka, gusili ih i proganjali domaci izdajnici u samom Vilajetu.
Ali, gle cuda, ispostavi se da su oni neka vrlo izdrzljiva sorta, pa se odjednom pocinju javljati sa svih strana Vilajeta.
Cine ih obespravljeni i ponizeni, gladni, opljackani i svi oni koji vole. Melezi zele da se bore protiv vraceva koji sjajno saradjuju, koji na osnovu svadje, mrznje i slicno i dalje pljackaju, vjerskih pastira koji umjesto ljubavi siju mrznju, te traze nacin za realizaciju svoje borbe uz pomoc sopstvenih partizanskih gena, kao i sjeni mrtvih drugova partizana koji izgibose za ovu zemlju onomad u cak pet ofanziva. Ukazuje im se i licno marsal Tito koji ih podsjeca na Sutjesku i na tjesnac kojem su bili izlozeni partizani s njim samim, da bi na koncu, unatoc zrtvama pronasli izlaz. Tito im kaze da im ne moze ponuditi gotovo rjesenje, ali da ih moze podsjetiti na to da se bore, da se probude, te da ne dozvole da ih krcmi kako ko hoce, da Vilajet ne bude ni po babi, ni po stricevima, vec iskljucivo njihov.
Ovako se taj roman, posvecen Vilajetu, zavrsava:
"Babo, babo, kada ce sloboda umjeti da pjeva kao sto su suznji pjevali o njoj."
Huso pomilova dijete po glavi. "Jednog dana, jednog lijepog dana sine, kada Vilajet opet probehara."
"A kad ce to biti babo."
"Kad se melezi probude, sine."
A sta sada rade melezi, babo."
"Bude se sine, bude se."
Nada i Niskana pokusavaju nesto oko promocije knjige u Zagrebu preko neke bosnjacke institucije. Ja nesto nisam optimista, to sam rekla i Seimi Visic oko njene knjige. Ovde niko nema sluha oko pozitivnih stvari. Kao da je kod najveceg broja Bosanaca iz sva tri konstitutivna naroda ukucano trajno u mozak, da najbolje prolazi teorija "zavadi pa vladaj" i onda samo "mudri", pojedinci imaju od toga korist.
Sada ti saljem zadnji mail koji mi je poslala Radmila a ja sam je pitala za dopustenje da li mogu da ga posaljem na blog. Ona mi je dozvolila.
U prilogu saljem jednu slicicu nasih novih internacionalno-bosanskih meleza sa jedne proslogodisnje dodjele paketica.
Pozdrav Saima
Draga Saima,
evo ja polako razmisljam o izdavanju drugog romana "Kad utihnu melezi."
Prebiram svaku marku koju dobijem od prodaje "Djeteline" i razmisljam koliko ce kostati izdavanje romana.
Isti nije prosao, saznala sam nedavno, na jednom knjizevnom konkursu u Hrvatskoj,
sto mi je na koncu i drago, jer bih u tom slucaju morala da se u korist novcane nagrade odreknem svih autorskih prava. I tako, koliko god sam s jedne strane zelila da se oslobodim sve frke oko izdavanja, muke oko novaca i slicno, intimno sam u sebi prizeljkivala da roman ne prodje i da svoje meleze objavim za svoj gros i za sve slicne koje volim i koji vole u ovom nasem Vilajetu.
Roman je izrazito anti-fasisticki i uzgred, rehabilituje ondasnji anti-fasisticki pokret, koji bi mnogi sad da zabasure, zaborave i osude. Bojim se da moja malenkost takvo zabasurivanje istorije i vrijednosti koje je podrzao cijeli normalan svijet ne moze tek tako dozvoliti. I tako ja kroz taj roman sebi, melezima i anti-fasizmu
dajem priliku. Toliko valjda jedna knjizevnica Bosanka moze da uradi.
Naime, melezi iz romana smo mi, Saima. Vi, vas muz Vice, ja i mnogi drugi.
I ja cu ih plasirati za sve nas. U inat nacionalistima koji ce nas morati ubijati jedno po jedno, ako zele unistiti tu nasu emociju.
A, to nece moci.
Melezi su u romanu jedna "cudna" vrsta ljudi koji su bili gotovo sasvim istrebljeni, prognani i maltene nestali s lica zemlje. Nasrtali su na njih homo-barbarusi s obe strane rijeka, gusili ih i proganjali domaci izdajnici u samom Vilajetu.
Ali, gle cuda, ispostavi se da su oni neka vrlo izdrzljiva sorta, pa se odjednom pocinju javljati sa svih strana Vilajeta.
Cine ih obespravljeni i ponizeni, gladni, opljackani i svi oni koji vole. Melezi zele da se bore protiv vraceva koji sjajno saradjuju, koji na osnovu svadje, mrznje i slicno i dalje pljackaju, vjerskih pastira koji umjesto ljubavi siju mrznju, te traze nacin za realizaciju svoje borbe uz pomoc sopstvenih partizanskih gena, kao i sjeni mrtvih drugova partizana koji izgibose za ovu zemlju onomad u cak pet ofanziva. Ukazuje im se i licno marsal Tito koji ih podsjeca na Sutjesku i na tjesnac kojem su bili izlozeni partizani s njim samim, da bi na koncu, unatoc zrtvama pronasli izlaz. Tito im kaze da im ne moze ponuditi gotovo rjesenje, ali da ih moze podsjetiti na to da se bore, da se probude, te da ne dozvole da ih krcmi kako ko hoce, da Vilajet ne bude ni po babi, ni po stricevima, vec iskljucivo njihov.
Ovako se taj roman, posvecen Vilajetu, zavrsava:
"Babo, babo, kada ce sloboda umjeti da pjeva kao sto su suznji pjevali o njoj."
Huso pomilova dijete po glavi. "Jednog dana, jednog lijepog dana sine, kada Vilajet opet probehara."
"A kad ce to biti babo."
"Kad se melezi probude, sine."
A sta sada rade melezi, babo."
"Bude se sine, bude se."
posted by co | 9:52 PM
4 Comments:
Evo Saima, citam ovaj tvoj prilog, i email koji ti posla Radmila. I tuzan sam. Zao mi Radmile. Zao mi tebe. Zao mi sebe.
Jesi li Saima primijetila da neke stvari ne prolaze. Na primjer, melezi. Nisu nikome interesantni. Ne cine se vrijedni niti jednog komentara.
Naivni smo mi Saima, a cini mi se da je Radmila jos naivnija od nas. I da zivi u svijetu koji odavno ne postoji.
Vrijeme je da se probudimo i da prestanemo sanjati. Vecina je to odavno shvatila.
Co
Varas se Co, varas. Vidi ove recenice sto je napisana gore u Radmilinom tekstu.
'Ali, gle cuda, ispostavi se da su oni neka vrlo izdrzljiva sorta, pa se odjednom pocinju javljati sa svih strana Vilajeta'.
Istina, treba pistaljka, ona Ljiljina. Lako je sa nama na blogu , treba probuditi one sto ne svrljaju po internetu, one sto nemaju vremena, one sto uopste ne zele na internet ili one sto moraju kruh da zarade, a ipak svi spadaju u grupu meleza.
Emira, znam da nisam nabrojao bas sve (nije mi to bila ni namjera), ali i ti spadas u ovu grupu naivnih.
I pazi da te sef ne uhvati da 'blogiras'! Ja sam kod kuce, 'moji' danas slave svetog Nikolu pa ne radimo. A meni lijepo.
Zao mi je sto moj tekst nije stigao.Obzirom da ovaj blog stalno nudi nove teme i nove komentare, i blogere koji zele da on opstane, sa zadovoljstvom ga citam i pisem.
Prodjem Vrbanja mostom u Sarajevu, pored spomen ploce prvim sarajevskim zrtvama.Bila sam zivi svjedok njihove smrti.Na samo tridesetak metara od njih.Na prvim demonstracijama. Povela i djecu. Olga Sucis Sarajka i Suada Dilberovic Dubrovcanka .Studentice.
Milan mi je pisao da me je vidio tada na TV-u.To je jedino na sto sam na sebe ponosna. Znam da sam bar pokusala.
Neki dan bio Forum mladih iz cjelog svijeta.Jedan Amerikanac rece da se u Americi nasi konstitutivni narodi vise mrze izmedju sebe , nego ovde. To me sokiralo.Ako nije istina pisite mi o tome, a ako jest pisite i o tome sa argumentima zasto??????? Necu vise nikad da spomenem Bosnjake, Srbe i Hrvate.Ovde se politicari satrase od brige za svoje, a normalnim ljudima se vec povraca od upotrebe tih imenica.
U Banja Luci Halid Beslic odrzao prvi koncert poslije dvadeset godina.Dvorana Borik puna kao sibica.Sve njegove pjesme pjevali zajedno.Izjavio je da je cijeli koncert bila izmedju njih i njega hemija.Sve mladi ljudi.
U emisiju "Udri muski" javio se jedan gospodin iz B.Luke.Kaze veliki broj gradjana Banja Luke navija za reprezentaciju BIH, ali se javno ne ispoljavaju jer ovde to nije uputno.
Ja stalno ocekujem javljane nasih prijatelja, komsija, poznanika i sugradjana.Znam da mnogi znaju za blog.Gdje nestade slobodoljubivost i ostade trajni kukavicluk.
Na koncertu Emira Kusturica i Neleta Karajlica u dvorani "Borik" neplanirano upada predsjednik vlade.Hiljade zvizduka prema bini.
Nele se izvinjava da to nije bilo u programu. Zvizduci su ga bukvalno otjerali sa bine.Nele izjavljuje "Sretan sam sto nakon dvadeset godina pjevamo u svojoj zemlji i na svom jeziku."Frenetican aplauz. Mladi, dvadesetogodisnjaci, tek bili rodjeni kad je ovo zlo pocinjalo. Sve vidjeli na TV.
Godi mi Emirin tekst.Melezi se bude, ne odustaj Milane.Nije lose biti naivan to je jednako i biti posten.Mi podsjecanjem na nase djetinjstvo, na nasu mladost, na postovanje nasih malih obicni sugradjana, koji ostadose u nasim srcima, na ovom blogu, budimo sjecanje na nase divne i postene roditelje.Nismo bili bogati niti imali puno stvari.Ali oni su znali kako da od nas naprave ljude.Na ovom blogu smo se nasli mnogi upravo na tom fonu.
Nadam se da ce stici.
Mislim cesto na sviju, kao da vas sve znam licno.
Vasa Saima
Post a Comment
<< Home