Za Ranka-Abua i sve Bosance Australce
Vec nekoliko dana razmisljam da napisem prilog MOJE NOVE KOMSIJE, jer u nekom depresivnom stanju i ne mogu da pisem o necem lijepom. Abuev prilog mi dade inspiraciju da mu pisem o onom sto on zeli: o nasem plavom moru i mojoj posjeti otoku Bracu u septembru. Vicin brat zivi u Splitu a na vrh Braca iznad Supetra ima veliko imanje. Maslinici i sve vrste voca koje postoje. Za ekstradjevicansko ulje dobio vec drugi put zaredom zlatnu medalju.
Ovaj prilog ima smisla i zbog toga sto je potomak djede Bracanina dosao iz Amerike i promjenio kompletan izgled Braca. Ne zna nas jezik, uci ga ali sve ono o cemu su mu otac i djed sanjali on je ostvario.
Svi nasi bivsi zemljaci koji su ljetovali na Bracu prije rata ne bi ga prepoznali. Kazu da je cijelo vrijeme na vlasti SDP, iako politika ne ide uz ovaj prilog. Sacuvani su svi spomenici antifasizmu. Supetarsko groblje je jedinstveno u Dalmaciji. Na podu postoje ploce u kojima su ugravirane godine 17.... i neke.
Sagradjeni su moderni hoteli, oplemenjena kompletna prirode, na vrhu eko-konobe u kojima se priprema cini mi se najzdravija eko hrana. Sve od ovaca, jarica, kokosi, sira, prsute i .... je domaca proizvodnja. Vec deset godina se odrzava manifestacija starih automobila (oldtajmera. Dolaze iz cjele ex-iliti nekad voljene zemlje.
U ovom prilogu saljem nekoliko slika da vas malo motivisem na vecu stednju, pa da nam dolazite svako ljeto. I u Banja Luku, Sarajevo. Trebevic, Plitvice i sva mjesta koja Abu nabroja.
Welcome u stare lijepe krajeve.
Pozdrav Saima
Ovaj prilog ima smisla i zbog toga sto je potomak djede Bracanina dosao iz Amerike i promjenio kompletan izgled Braca. Ne zna nas jezik, uci ga ali sve ono o cemu su mu otac i djed sanjali on je ostvario.
Svi nasi bivsi zemljaci koji su ljetovali na Bracu prije rata ne bi ga prepoznali. Kazu da je cijelo vrijeme na vlasti SDP, iako politika ne ide uz ovaj prilog. Sacuvani su svi spomenici antifasizmu. Supetarsko groblje je jedinstveno u Dalmaciji. Na podu postoje ploce u kojima su ugravirane godine 17.... i neke.
Sagradjeni su moderni hoteli, oplemenjena kompletna prirode, na vrhu eko-konobe u kojima se priprema cini mi se najzdravija eko hrana. Sve od ovaca, jarica, kokosi, sira, prsute i .... je domaca proizvodnja. Vec deset godina se odrzava manifestacija starih automobila (oldtajmera. Dolaze iz cjele ex-iliti nekad voljene zemlje.
U ovom prilogu saljem nekoliko slika da vas malo motivisem na vecu stednju, pa da nam dolazite svako ljeto. I u Banja Luku, Sarajevo. Trebevic, Plitvice i sva mjesta koja Abu nabroja.
Welcome u stare lijepe krajeve.
Pozdrav Saima
Labels: hrvatska
posted by co | 10:48 PM
14 Comments:
Sjecam se Supetra jos iz dana kad nije bilo wc-a, vec se isslo na lopatu negdje u bastu.
Islo se u Supetar na Bracu preko Sindikata, smjestaj je bio u privatnim kucama, mi smo bili djeca. Obavezno je bilo povracanja u autobusu, a cika Braco, dimnjacarev sin je bio vozac autobusa.
Islo se skoro svake godine i pratio se na neki nacin razvoj Supetra.
Sjecam se Maricica, Jure i Anke, a vjerovatno sada njihova Vinka vodi biznis. Cijelu porodicu smo upoznali, i svi su uspjesno vodili svoj turisticki biznis.
Jednom je Vinka usla u praznom bure od katrana pa je mama jedva oribala od onog crnilla. Mislim da je bilo struganja i pijeskom.
Sto se tice groblja i mauzoleja, nije mogla proci posjeta Supetru bez posjete groblju.
Kako sam odrasla pored groblja, Jevrejskog, Pravoslavnog i Grkokatolickog tako se nisam bojala nekih duhova.
Brac smo obilazili malo camcem, a vecinom pjesice.
Zadnji put sam bila prije, otprilike 30-ak godina, a svake godine planiram da odem tamo i nekako me put odnese na drugu stranu.
Kako stoji sa zmijama otrovnicama? Ima li ih jos? Sjecam se kako je zmija visila sa drva masline, bas negdje u masliniku, na vrhu, iznad Supetra.
Je li kamenolom jos u opticaju? Koje sam zuljeve dobila vracajuci se iz kamenoloma za Supetar; na kraju sam isla bosonoga po vrucem putu.
Pozdrav svima,
BB 66
- As ti Gospe, cerice moja, nocas je takva nevera bila, more nam je u konobu przun dovuklo, a mrtvih rebaca pun vinograd. Tovara san za njih tribo. Vi mornari iz Banje Luke, sigurno rizot od rebaca niste kusali!?
Tako je govorio moj rodjak Stipe, dok je potpaljivo lozovim granama sporet fijaker u prolazu izmedju njegove i kuce mu ro-dijaka, pitura Gabre. Bas kad je pristavio glavno jelo, “tripice na uje”, naidje rodijak Gabro sa tovarom (magarac) natovarenim drvima.
- E neces pasat Gabro, blazene ti Djevice!
- Hocu Stipe, tako mi Gospe Sinjske!
- Neces Gabro, pokojnog mi Matije!
Opali Gabro tovara, a tovar sa drvima pravo preko sporeta. Pade lonac, prosuse se tripice po zemlji. Pokupi Stipica, usput bestimajuci, sve nazad u lonac, doda ulje I vino, ko da se nista nije desilo i nastavi da kuha.
Taj dan smo za rucak imali izbor, rizoto sa vrabcima, postradalim u oluji i tripice ala Stipica…
- Uzmi cerice vina, ko mliko je.
To je bila eko hrana u Sutivanu sezdesetih.
Hvala Saima, puno pozdrava Tebi i Vici. Pravi ste par.
Jutros dobih ovaj stari vic pa posto mi nesto ide sa ovim prilogom o Bracu... samo mi se nesto cini kao da ovaj vic nisu dalmatinici pisali..
------
HOBOTNICA NA BOSANSKI NACIN:
Sastojci:
1 veća hobotnica (cca 2 kg)
2 kg krompira
1 manje janje (do 15 kg)
Priprema:
Hobotnica se kuha sa krompirima, u puno vode
(dobro posoliti)... Za to vrijeme janje se vrti na raznju!
Kad je hobotnica skuhana, a janje ispečeno... izvade se krompiri, voda se prolije, a hobotnica-baci mačkama i psima, da ne smetaju dok se jede janje.
Obavezno servirati uz hladno pivo!
------
...gdje ces baciti hobotnicu, a salata?
Kod nas snijeg sipa. Dolaze Bozic, Nova godina, a vi o ruznome. Ne bih, hvala. Zato ja idem kod Abua na eko teme.
Dragi Abu
Dogodilo mi se u zivotu sedam, osam puta da sam sanjala jedan te isti san, i to u bojama. Zamisli beskrajno dugi bijeli pjescani zal, nekoliko palmi, nebo bez oblacka i kristalno cistu vodu (Bora Bora). Nigdje nikog, samo ja. Hodam po plicaku i kupim skoljke fantasticnih oblika i boja. To je cijeli sadrzaj mog sna, ali meni je svaki put bilo zao kad sam se probudila. Nisam nikad pitala sta bi to trebalo znaciti,nije me ni zanimalo, ali sam se svaki put sjetila izleta iz Biograda u Tkon jos iz vremena ranog djetinjstva. Plitko more, sitni pjesak kao tepih, ali voda zamucena od mog gazenja. Malo, malo stanem na zivu skoljku,poveliku. Izvadim je i odnesem na obalu. Poslije se to osusi, ispere i nosi kuci kao suvenir. Ni roditelji mi tada nisu znali reci da se to ne radi. Ni ja nisam govorila svojoj djeci. Nije bilo svijesti o tome da smo stetocine. S unucima je vec drukcije. Sve se stavlja u kanticu s vodom, pa nakon njihovog istrazivanja vraca se u more. Moja briga o okolisu iz vremena banjoluckog svodila se na to da sadim i njegujem cvijece, da kupim papire oko zgrade, pa su se moja djeca sramila sto im je mama cistacica. Susjeda se bunila sto moje ruze idu na njihove balkone, smrdilo joj prirodno gnojivo do kog sam teskom mukom dolazila. Kad je doslo ruzno vrijeme sve su posjekli, bez pitanja, a kao sve iz straha da bi se iza cvijeca mogao sakriti netko i baciti bombu. Nisam odolila da ne upitam tko, jel ja ? Prezivila je samo jedna magnolija da ih podsjeca na mene.
Lijepi pozdrav svima i uzivajte u predblagdanskom ugodjaju. Ja jos moram zavrsiti jedan posao, pa cu se otisnuti u ovdje uobicajena predblagdanska druzenja.
Snijeg pada li pada...
Nada Š. D.
Ps: Kad je briga o okolisu u pitanju, smatram da su i medjuljudski odnosi itekako dio teme.
Draga Nado, moj najcesci san zadnjih godina je o gostioni Mostar. Dozivio je on razne variante, ali u zadnje vrijeme izgleda ovako. Kao sjedimo mi: Bruja, Saima, Vjeko, Co, Grof, Dubravka…i ja pred Mostarom, ali on se sada drugacije zove, nesto kao “Blog”, i dok nas sluzi konobarica Zora, pricamo o proslosti i vremenima dok smo bili na privremenom radu u Canadi, Americi, Europi, kantonu Sarajevo i Australiji. Tako pricajuci prokomentarisemo svakoga, znanog i neznanog, ko prodje Solajinom. Odjednom neko zavice: “Eno Nade!” Pridje ona blize, kad nije Nada. Neko prosapta “BB66”. Onda naidje Renata, a izgleda cudno, ko da je s jabuke pala. Onda san ima sve manje i manje smisla, postaje nejasan dok se na kraju potpuno ne raspline.
Ustajem sav zblanut, a zena me pita: “Jesi’l opet sanj’o da sjedis u kafani sa drustvom, onako bez veze, kradete Bogu dane? Nego, znas li ti da danas imas opet “coctail party”? Opet ces doc’ pjan k’o svinja, ponesi pare za taxi.”
To meni draga Nado fali, ono drustvo iz Mostara, koje sam jos sezdesetih posmatrao i zavidio im. Evo i dan danas, stolar Jovo, Jozo glumac, Adem i ostali Mostarci su ostali moji idoli, a ja nikako da nadjem svoj Mostar
Dobro si Abu sanjao,
bas sam sepala ovih dana; nisam pala na poledici, vec je neka vrsta neuralgije.
Ma, sto me ne zovnu u svom snu na Pelinkovac?
Inace, na javi, uvijek imam dobro drustvo i pricu i smijeh, taman i nasse prijatelje na grobljima posjecivali.
Takvi su mi nekako prijatelji, sve okrenemo na salu, pa se lakse zivi.
Pustimo i neku suzu, ali idemo dalje...
Sretni vam svima praznici, sjecajte se lijepih stvari,
Nata-re
Za Gentlemen-e sa ovog Bloga,
Mozda ne spada u Temu, ali vam moram priznati, a ukljucujem i Novobeogradjanina, da ste
OSTALI BANJALUCKI GENTLEMEN-I bez obzira na sve kritike ili neslaganja.
Gentlemen-i ili bolje reci: Pristojni ljudi!
BB 66
Moja Nado, tracionalna bozicna “party” je bila tako uspjesna, da evo vec drugi dan se oporavljam. Taksista me je, zahvaljujuci adresi koju mi je zena priheftala na rever, isporucio na pravu adresu, tacno na “door step”, a jos tacnije, zena me je nasla kako zadovoljno spavam na ruzinom grmu. Inace u firmi, kad me vide sa adresom usivenom na reveru, znaju sta se sprema.
Sjecam se dvojice kolega iz Unisa, jedan markantni brko, sada Zagrebcanin i drugi poznat po tome sto je, samo kad je pijan, volio jesti case, kad su poslije posla, u odijelima, posli na po jednu. To vece su se toliko nalili da ih je zena onog drugog, kad su dosli na spavanje, zatvorila u svinjac, gdje su proveli noc.
Stara dobra vremena…
Iz pisma prijatelju:
A onda te tvoja fiksacija, naglasavam "tvoja", na sastav drustva, na prolaznike, odvede u pricu koja tebi odgovara. Tvoja misao si umislja da prati autorovu. Ne mislis li da je to malo arogantno? Jos bolji primjer je kad cujes, naglasak je na "cujes", dvije prepoznatljive rijeci. Uostalom zasto si covjek ne bi povremeno laskao, mislio da je bistar, da je nekome blizak? Ako se ne pretjeruje nije opasno, a da se ne pretjera dovoljne su samo dvije rijeci: stvarnost je nesto drugo.
Na srecu, one stranice kraj kojih proseces kao pored turskog groblja, su vrlo rijetke.
Ovo oko ussivanja adrese na rever mi u prevodu znaci:
Imas slobodu odlaska na 'party', mozes i da se napijes i da budes u drustvu zzena, ali, neka te isporuce kuci, pa makar i u cvijetnjak.
Dokle god je prava adresa na reveru, zena Te voli!
Sta bi da napisse email adresu?
Meni se desilo da dok sam prebacivala iz tasne u tasnu svoje licne stvari da sam vidjela da imaju tri razlicite adrese zalijepljene po dzepicima tasne, iz tri razlicite drzave, a cak sam nasla i poruku pisanu svojom rukom: 'u slucaju da umrem ubacite mi cvarak u usta!'
Kad sam to ispricala g. Ivici, sa Starcevice, nasmijao se grohotom i rekao da je malo cvarak, da treba da ubace komad slanine (znaju da ne smijem jesti ni cvarke ni slaninu...)
Donijeo mi Bozicnjak vijesti oko Joze...hvala cika Fikinoj kcerki!
Bila cetiri dana na Igmanu, a nakupilo se priloga i komentara pa jutros polako uzivam i citam.
Dozivjeli smo totalno globalno zatopljenje. U nedelju bilo -17 i 50 cm snijega a juce + 15 i otopljen snijeg, pa se mi razgolitili ko Svedjani kad poslije njihove zime dodju u nase krajeve na + 10.
Od kada Abu napisa da pozdravim Vicu i da smo lijep par, ja se spremam da mu zahvalim na komplimentu.
Kad je Vice dosao u BL bio je veliki frajer i j....vjetar.(evo ga kraj mene, popravlja nesto i citam mu sta sam napisalka a njemu se brci smiju.), pa smo se podobro ganjali da izidjem na sastanak.Uz to bio je jako zgodan .(vidi se iz prilozenog).Poslije se profinio, pa kaze da se raspitao o meni, pa mu rekli da sam fina cura, pa promjenio taktiku.
Ja nisam spadala u ljepotice nego vise u ruznu curu (faca).
, tako da su ga cesto pitali "sta nadje na njoj", a on bi
odgovarao "sarm".
Sada mi znaju reci "da sam lijepa zena".Ja uvijek citiram ono sto narod kaze "da muz i zena u starosti pocnu liciti".Tako da sam ja pocela liciti na Vicu pa se malo proljepsala.
Gledam Emiru na slici,zaista je ostala ista, pa onda uspomene na pokojnog Borisa izazivaju tugu, a Co i Vinko slatki ko secer.Ovog cetvrtog se sjecam face ali ni imena ni prezimena.
Svasta sam nakupila u ovom komentaru poslije odsustvovanja.
Frane mi dolazi 28.12 pa cu ga zamoliti da napravi cestitku a ja cu vam tekst.
Meni je na ovom blogu globalno zatopljenje u dusi kad vidim da se pise a i svi anonimni koji imaju dobre tekstove i prepoznatljivu dusu mi odgovaraju.
Pozdrav Saima
U prilogu Co saljem sliku sa Igmana ispred naseg doma ako i to moze da se stavi.
Draga moja Saima
Mene Tvoja prostodusnost razoruzava. Pozelim i sama biti takva, ali vrag mi ne da mira, uvijek negdje zastranim. Ispricacu Ti pricicu jos iz srednjoskolskih dana. Jedan dan pridje drug iz razreda i kaze: "Ja sam Subal Vojron privatni detektiv, a ti si moja sekretarica Holi. Pristadoh na podredjenu ulogu jer se radilo o fikciji. Zadali smo si okvire: on karakteran, odlucan sto bas ne ide u sprancu. Usto bistar, pronicljiv...Ja smjerna, uredska pcelica radilica, spremna sefu uvijek odati priznanje i za najmanja postignuca. Svaki dan pod odmorom, jedno pola godine odvijala se predstava pred nekolicinom koja nas je pratila. Ali ne lezi vraze, meni moja uloga dosadna, pa odlucih uobrazenog i samodopadnog sefa malo razmrdati. Prvo sam se malo razgoropadila, a onda pocela izigravati zavodnicu. Publika je uzivala ali se osjetilo da joj vise nije jasno radi li se tu samo o fikcije ili tu ipak nesto ima. Pocela su i mala ogovaranja, sitna podmetanja, no nista ne bi narusilo nasu pricu da se nije dogodilo nesto neocekivano. Naime moj sef, privatni detektiv, poceo i sam fikciju smatrati stvarnoscu i igra bi naprasno prekinuta. Nije to jedina prica u kojoj sam se igrala, niti jedina u kojoj sam zabrljala, ali kao opravdanje mogu navesti da zaista nikad nije bilo zle namjere.
Nego lipa moja, vidis Ti da nitko vise ne zove na kavicu. Strasno, prestrasno.
Pozdrav od umorne Nade Š. D.
Drugi kontinent, drugi obicaji, drugacije vidjenje kako pica, kafice, taxija, adresa, cvaraka, druzenja.
Nekako me ovaj komentar oko kavice poveza sa lomljenjem case na nekim vjencanjima:
Kad je casa citava imamo jedan pogled kroz casu, a ako je slomljena ona imamo visse staklicca i visse razlicitih pogleda.
-----
Dobra strana 'Mostara', 'Zore', 'Grmeca' i drugih sastajalista generacije nassih tata, je da smo mi djeca mogli da vidimo kako se nassi tate odmaraju, meditiraju kad malo visse popiju, kako gledaju negdje u prazno i vide neke svoje sjene iz proslosti.
Vojna lica nikad nisam vidjela da sjede ispred takvih mjesta.
Visse sam volila da vidim mog djeda na klupi ispod kestena, kako drijema, i ceka da se otrijezni pa ide kuci;
ili tatu na bijelom biciklu kako vozi sredinom ulice, upravljajuci jednom rukom, a u drugoj ruci, lijevoj je obicno bio neki smrdljivi sir koji je drzao podalje od sebe (smetalo mu da upravlja jednom rukom i kad je bio pod gasom, ali je volio taj sir);
ili cika Slavka (Bife, Pozoriste) da mi pjeva pjesmu 'Crvenkapa' i da koluta svojim velikim ocima;
ili cika Pavla, buduceg kuma, nasmijanog, crvenih obraza kako zzuri kuci;
ili tetka Peru, kako vozi bicikl i mog tatu, a obojica preko 100 kg tezzine, pa preko sahta...u bolnicu!
Bilo je jos mnogo njih koji su imali mnogo zanimljiviji zivot izvan kafanskih krugova. Bili su uvijek spremni za ssalu, i po cijenu lomljenja kostiju.
Nas djecu su savjetovali:
Ne pij na gladan stomak i imaj u dzepu dovoljno da platiss turu pica.
Oko ljubavi i zivota nije bilo savjeta.
----------
Da se vratim na drugi kontinent:
Ovdje se kafa/filtrirana pije na velike ssolje, 2 dcl najmanje, plus cimet, nutmeg/indijski orascic, med, punomasno mlijeko, polumasno i uz razne druge varijacije cream-a, dodatka raznih sirupa, pa cak i marshmallows, a secer je posebna prica. Bijeli, smedji, zasladjivac ovaj ili onaj.
U po zime covjek moze sjesti ispred kafica u kratkim rukavima (?) i uzivati svoju kaficu.
Ima grijanje ispod krova.
Posto su se zzene davno izborile za svoju ravnopravnost, tako je i sa novcanikom: imaju svoje novce i prema savjetu onih sto su sjedili pred 'Mostarom' i drugim sastajalistima, ne cekaju da ih netko pozove vec samostalno odlucuju oko svog meditiranja.
pozdrav, BB 66
Draga Saima
Zove malo prije kolegica na kavu. Ne mogu, zima mi. Sinoc isla tramvajem od okretista na istoku do okretista na zapadu. Smrzla se. A samo da objasnim covjeku kakva je razlika bez i sa Show proxy graphics. Dzaba telefon, dzaba e_mail...moram u zivo. Ma to Ti je nesto vezano na moj posao. Kazem ja sebi: odoh kod Saime na kavu, ovu blogersku, kad ono nemam se u ovoj godini na sta prikaciti. Svi se uljenili. Kod Tebe vjerovatno jos guzva, kod mene zima, u Australiji fjaka, Grof izgleda ne putuje pa nema inspiracije... mrtvaja. Prosetah malo ostalim BL blogovima. Na onom s puno slika zanimljive mi samo stare. Srecom pojavio se i Enver (bas mi se svidja). Na cK_u se Darkec nesto uzvrpoljio. Prosetah malo sire po glavnocarsiskim blogovima. Ni tamo nema bogzna sta. Jedino onaj sto ne zna bil' tamo il' anamo nesto radi. Ima tamo jedna sto pokupi sve puse komentatorske, zapravo ne sve, nego od onih koji su i meni zanimljivi, pa sam malo ljubomorna, al' mi se neda ukljuciti, nekako mi ovaj milje drazi, posebno kad je rijec o uspomenama.
I tako draga moja Saima slaba vajda od ove kavice, jer cini mi se da me nece svi razumjeti (nece biti prvi put). Nema veze, ja sam svoje istrafljala, a ni vama nitko ne brani.
Tebi i ostalim blogerima saljem puno srdacnih pozdrava.
Nada Š. D.
Post a Comment
<< Home