SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Thursday, December 22, 2011

Špiro Bocarić zivio 27 godina u Banjaluci

Moji roditelji imali su jednu prekrasnu sliku džamije u zlatnom okviru. Svi su se divili slici i govorili su da je slikar Špiro Bocarić. Ja nisam o njemu znala ništa osim da je slika stara i vrijedna. Rađena je tehnikom sitnih crtica u živim bojama i zaista je bila lijepa. Kada je poceo rat sliku sam prvo prenijela kod komšija koji su imali 2 Bocarićeve slike i znali su koliko je slika vrijedna. Kada smo odlucili otići, sve slike iz stana popakovali smo u vreće od kafe a poznanica koja je ostala u stanu trebala nam ih je saćuvati i poslati. Međutm, slike su nestale i pošto smo rješavali važnija pitanja životnog opstanka, sve ostalo bilo je zanemareno.

Životni cilj mi je da saznam gdje je završio naš Bocarić. Prije mjesec dana sjećanja na sliku i Bocarića su oživjela. Naime, Edin Čejvan je na F.B. stavio sliku muškarca sa bjelim šalom u kojoj sam prepoznala Bocarića. To mi je Ćejvan i potvrdio. Odmah sam na Googlu pocela istraživati o Bocariću i bila sam prijatno iznenađena slikama koje sam vidjela i onim što sam o Bocariću saznala. Zaželila sam da to podijelim sa vama dragi blogeri. Evo osnovnih podataka a više možete pročitati na Googlu:


- rođen 24.maja 1876 u Budvi - prve pouke u slikarstvudobio od brata Anastasa, koji je studirao u Veneciji
- školovao se u Veneciji i Novom Sadu - živio u BiH: Mostar, Sarajevo (17 god.) i Banja Luka (27god.), pa mu slike nose obilježja podneblja
- živio je krajem 19. i početkom 20.vjeka, kada se stvarala građanska kultura i tada radi portrete građanskih i crkvenih velikodostojnika i prijatelja
- nije bio samo slikar, veći publicist, muzeolog, snimatelj i sakupljac materijala za Etnografski muzej
- 1914g. zahvaljući poznanstvu sa Petrom Koćićem prelazi u Banja Luku i svestrano radi
- 1930g. osniva se Etnografski muzej ciji je Bocarić direktor
- 31.12.1932g. Ukazom njegovog velićanstva kralja Petra odlikovan je Ordenom Jugoslovenskog kralja IV reda
- 1932 god. izgradio kući u Pelagićevoj ulici i putuje Krajinom snimajući kamerom i fotoaparatom prikupljajući materijal za 1. Turisticki vodić Vrbaske banovine i film "Kroz Vrbasku banovinu"
- 1934god. postaje 1. predsjednik Rotari kluba, koji je imao 20 članova.
- U periodu 1919-1927 u B.Luku se vraćaju banjalucki slikari A. Bojko i Božo Nikolić sa kojima prijateljuje.
- 19.jula 1941god. uhpsile su ga ustaše, sproveden je u Gospić, gdje je ubijen i baćen u Šaranovu jamu.(Danka Damjanović)


Ova zadnja informacija jako me potresla. Imao je 65 godina i mogao je još mnogo da napravi.

Muzej R.S. ima stalnu postavu od 57 Bocarićavih slika-portreti i motivi iz svakodnevnog života.


Šaljem vam nešto slika starih razglednica Š. Bocarića, a kad odete u Banja Luku posjetite Muzej (koga interesuje).

Pozdrav Enisa

3 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Hvala Enisa na ovom lijepom prilogu. Osim sto je ugodan za oko, dobro je i tempiran. U predblagdanskom ozracju ove slike dodatno oplemenjuju ljude. Ja sam istinski uzivala uvecavajuci svaku sliku i analizirajuci modne detalje toga doba. Prvo sto sam uocila je da dvije zene nose, mi bi smo danas rekli pasmine, a kako se to zbilja zove ne znam, na glavi. Pa onda ugledam ove drvene nanule ( nalane )s petama. Pa koliko maste i boja u muskom oblacenju. Gledam te kretnje zaustavljene kao fotografskim aparatom... covjek pruza fildjan kave, drugi broji, vjerovatno, dnevni pazar... sta ova zena nosi ?
Najsladji mi je ovaj komu je upleteni luk medju nogama ( crven fesic nano ), a naj elegantniji ovaj sa bijelim salom (preteca Cire Blazevica ).
Mozes Ti ovaj moj pristup smatrati neozbiljnim, ali ja stvarno s uzivanjem prilazim svakom detalju. Ima tu za mene jos puno posla, moram prouciti zvekire, ibrike, sepete, stupove, krovove... Znas mene, nista mi ne promakne.
Jos jednom, hvala, ovo je zbilja za " pod bor ".
Nada
Zagreb, 23. prosinca 2011.

Friday, 23 December, 2011  
Anonymous Anonymous said...

Enis,a ti i ja, bez obzira gdje smo imami isti cip u glavi glede mnogih stvari.I ja sam htjela napisati svoj komentar ali dolazak Frane iz Rusije, Skype baka, druzenje s prijateljima me zadrzalo.
Ja se samo pitam gdje i kad je otislo ono vrijeme nasih roditelja i djedova.Ja nosim u sebi puno uspomena, kad smo sve ovo zajednicko voljelo, neovisno od toga kako se ko zvao.Podsjeti me na NALANE( ne znam kad i otkuda dodjose nanule) , pa u njima u bastu i dvoriste.
Sretna sam sto sam upamtila to vrijeme.Pozdrav Saima

Friday, 23 December, 2011  
Anonymous dubravka said...

Draga Niskana, evo ja se pridruzujem i saljem jos jedno hvala za divan prilog. Trebalo je dosta toga potraziti i pronaci. Drago mi je da sam naucila toliko detalja o umjetniku. Zivotna prica tuzna, tipicna za nase krajeve. Vjesto posmatracko oko, divna umjetnicka dusa. Njegove slike ce jos dugo govoriti umjesto njega, on ce biti s nama. Bez obzira sto je neko nasao razlog da ga ubije u nekom momentu.waigerp
Pozdrav svima od Dubravke

Saturday, 24 December, 2011  

Post a Comment

<< Home