In memoriam - Djemal Kolonic
Danas mi stize vijest da je jucer u Banjaluci preminuo Djemal Kolonic, asistent i profesor Elektrotehnickog fakulteta u Banjaluci.
Vijest me je jako iznenadila jer o Djemalu nisam nista cuo godinama. Nazalost nemam nikakvih detalja (ne znam da li je Djemal bio bolestan ili je nesto drugo u pitanju), niti imam njegovu fotografiju ali znam da ga se mnogi koji posjecuju ovaj blog sjecaju pa sam zelio da sa njima podijelim ovu tuznu vijest.
Djemalovoj porodici upucujem svoje iskreno saucesce.
Vijest me je jako iznenadila jer o Djemalu nisam nista cuo godinama. Nazalost nemam nikakvih detalja (ne znam da li je Djemal bio bolestan ili je nesto drugo u pitanju), niti imam njegovu fotografiju ali znam da ga se mnogi koji posjecuju ovaj blog sjecaju pa sam zelio da sa njima podijelim ovu tuznu vijest.
Djemalovoj porodici upucujem svoje iskreno saucesce.
Labels: in memoriam
posted by co | 10:26 PM
6 Comments:
Prije 3 godine sam završio elektrotehnički fakultet u Banja Luci. Zaista sam imao tu sreću da mi je dva predmeta predavao profesor Kolonic. Sinoć sam čuo vijest da je preminuo. Nisam mogao da vjerujem. On je u svakom pogledu bio, što bi naš narod rekao, gromada od čovjeka. Uvijek sa osmijehom na licu širio je pozitivnu energiju oko sebe. Nezaboravan čovjek i legenda Banja Luke. Ni ja nisam znao da je bolestan. Veliki gubitak za sve nas a posebno za akademsku zajednicu
U vrijeme kad sam studirala, Djemal je bio asistent profesoru Stojanovicu (nisam vise sigurna da li se ovako zvao) koji je dolazio iz Beograda. Ponekad ga je zamjenjivao na predavajima, a vjezbe i ispiti su bili uvjek pod njegovom kontrolom.
Mi, studenti, smo se uvjek mogli obratiti za pomoc, cak i kad nas zadatak nije bio vezan za njegov predmet. Nismo ga jednom zaustavili na 'cuvenom ' hodniku na zadnjem spratu gdje smo imali obicaj da ucimo. Izgledao je kao neko kome je malo vremena 24 casa u danu, a opet nikad nisi mogao vidjeti da zuri. Po onoj nasoj, bosanskoj 'pozuri polako'. Mi bi rekli sta je problem, on bi pogledao papir i onda kratko rekao: 'dodjite sutra prije vjezbi pa cemo to objasniti'. Zbog te njegove strpljivosti i vjecitog osmjeha podrske bilo me je stid kad na njegovom predmetu nisam dobacila dalje od sestice. I danas mi krivo zbog toga.
Iskreno saucesce porodici,
Sasa I Emira
Nije mi lako pronaci prave rijeci i opisati sta osjecam nakon sto sam cuo ovu vijest. Znam da sam tuzan.
Sjecam se kad sam god bio u njegovoj blizini da sam se osjecao fino, osjecao sam se pocascen njegovom paznjom i savjetom. Bio je velikan.
Profesore, neka ti je vjecna slava.
Najiskrenije saucesce porodici,
Zlata i Mladen Vujinic.
Hvala vam na lijepim riječima u ime porodice profesora Kolonića.
Sabina Kolonić Jovičić
Ja sam prije par godina imao kod profesora Kolonica imao jedan od poznatih usmenih ispita koji traju nekih 3 sata. U toku tog ispita htio sam vise puta samog sebe da oborim, ali profesor nije dijelio moje misljenje. Kaze da se vidjelo da se trudim, a da on ocigledno na predavanjima neke stvari nije dobro objasnio. Dao mi je dobru ocjenu a zatim me pitao da li sam dosao to jutro u BL samo radi ispita. Nakon potvrdnog odgovora, ponudio mi je da zajedno pojedemo burek i jogurt kod Ferhadije. Sta covjek da kaze na to? Veliki gubitam za ETFBL i BL inace!
Ja sam studirao na ETF pred sam rat i bio sam u generaciji sa njegovom kcerkom Aidom....Predavao mi je Telekomunikacije na 3 godini... Kao predavac vrh, a kao covjek jos vise.....Znam da sam polozio pismeni u jesen 1991 i imao 95 poena, a usmeni mi je dozvolio da sam zakazem...odgadjao sam par mjeseci i otisao na usmeni.....vjerujte mi, da sam bio nespreman ....Dao mi je 8, i ponudio ako hocu da dodjem neki drugi dan da polazrm za visu ocjenu.....Nek mu je rahmet dusi.....
Post a Comment
<< Home