SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Monday, July 09, 2012

Jasmina Prpic - Zena Evrope 2012


Jucer slucajno nabasah na jednu lijepu vijest koju moram podijeliti sa vama jer se radi o zaista izuzetnom priznanju koje je dodijeljeno jednoj nasoj (bivsoj) sugradjanki: Jasmina Prpic, nasa banjalucanka, je u Njemackoj izabrana za “Zenu Evrope 2012”.

Pretrazujuci Internet pronasao sam nekoliko informacija o ovom izuzetnom priznanju.

U Njemackoj, Netzwerk, koja okuplja preko 220 organizacija na saveznom nivou vec 20 godina bira zenu Evrope koja svojim dugogodisnjim radom (bez naknade) doprinosi ujedinjenu Evrope i ostvarenju njenih ciljeva zajednistva. Jasmine je prije 3 sedmica usla u uzi izbor od 6 nominiranih a neki dan je izabrana za “Zenu Europe 2012” god. Jedan od razloga za njen izbor je i organizacija “Advokatice/Odvjetnice bez granica” koju je Jasmina upornim radom osnovala prije nekoliko godina. Vise o ovoj organizaciji, cija je ona predsjednica, mozete naci na ovoj web adresi: http://anwaeltinnen-ohne-grenzen.de/english/

Da pogledamo sta pise u obrazlozenje izbora (citat):

Ziri nagradjuje njen dugogodisnji naporni angazman u borbi za zastitu prava zene prije svega primjenom pravnih propisa.

“Jasmina Prpić nas je svojim radom podsjetila koliko je zastita ljudskih prava ovisna o primjeni pravnih propisa“ – obrazlozila je izbor Jasmine Prpic profesorica Gudrun Schmidt-Kaerner, predsjednica zirija za dodjelu nagrade „Zena Evrope – Njemacka“. Odluka zirija glasi: “Za tu borbu je Jasmina Prpic ulozila vise od pola svog zivota i to djelovanjem i radom u nizu raznih zemalja. Njena licna sudbina joj je bila podsticaj i motivacija - pomoci drugima. To nas je posebno impresioniralo“ stoji u obrazlozenju odluke zirija.

U kontaktima sa Jasminom (koja se javljala na ovaj blog) sam saznao jos neke detalje oko ovog izbora koje sam jedva uspio od nje iscupati jer nije zeljela da se od toga pravi velika frka.

Jasmine je kao i mnogi drugi sa familijom morala napustiti Banjaluku devedesetih. Svoj novi dom je nasla u Njemackoj gdje je morala, kao vecina nas progninika, poceti od nule. Svojim upornim i mukotrpnim radom se uspjela izboriti za svoj status u novoj domovini a ovo priznanje je vrhunac toga.

Velika gala dodjela nagrade ce se odrzati 19. septembra u Minhenu, u Palati pravde. Jasmina ovih dana mora Komitetu izjaviti zelju ko ce joj drzati „laudatio“. Moze birati osobu koju zeli, cak do predsjednika drzave.

U svom kratkom javljanju email-om Jasmina je napisala i slijedece” “Ako neko od nasih pravnica iz Amerike zeli postati clanicom nase organizacije, jako bih se radovala. (Home stranica je i na engleskom). Clanice nase organizacije su pravnice - advokatice iz cijelog svijeta. Veliki skup pravnih sistema i stranih jezika – kao maternjih jezika u jednoj maloj organizaciji. Manje vise zivimo sve u Njemackoj - Freiburgu i okolini, iako mi se u poslednje vrijeme (kako polako postajemo poznate) javljanju advokatice iz drugih gradova. Jucer mi se javila advokatica iz Perua koja zivi u Stuttgartu. Eto tako polako rastemo…”

Dakle, ako neko od nasih zena-pravnica pokaze interes za rad pomenute organizacije, web adresa je tu i kontakt ce se lako uspostaviti. Bilo bi divno ako bi Jasminin trud potakao i druge jer svima nam je poznata ona stara izreka: “Zajedno smo jaci”.

Eto ovoliko povodom ovog izuzetnog priznanja koje nije smjelo proci nezapazeno. Jasmini i njenoj organizaciji zelim puno uspjeha u narednim godinama. Ovo priznanje je dokaz da se posten i mukotrpan rad jos uvijek isplati ma kako to izgledalo nestvarno u ovom nasem svijetu gje je sljam svake vrste isplivao na povrsinu i sve vise nas gusi.


4 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Vjerujem da gospodji Prpic ovo priznanje puno znaci zato sto ono popularizira njen i rad njenih kolegica, te na taj nacin informacija da im ima netko pomoci dolazi do potrebitih. Osjecaj da smo ljudi, i to dobri ljudi, najveca je nagrada koju dobijemo pomazuci ugrozenima.
Na zalost, ugrozavanje ljudskih prava, u ovom slucaju zena, je cesta pojava i u civiliziranim drustvima.
Pretpostavljam da se gospodja Prpic i njene kolegice iznimno trose i fizicki i psihicki, jer se susrecu sa teskim ljudskim sudbinama.
Ako Vas to Jasmina ne bi pretjerano odvlacilo od Vaseg rada, bilo bi dobro da nam nesto napisete o svojim iskustvima na tom polju.
S postovanjem
Nada Stefanac

Tuesday, 10 July, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Ova lijepa vijest je zasluzila da se prosiri, za to Emira, Enisa, Saima i ostali svoje prstice priljepite za tastaturu i sirite na blogove, FB, privatne mailove...gdje god stignete.

Nada

Wednesday, 11 July, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Već sam na F.B. čestitala Jasmini na dobivenom priznanju.Njen mmuž Damir je bio naš stari komšija kod klaonice,pa tako znam i Jasminu..Zahvalila mi je i dala do znanja da čita naš blog.Rela je da joj se svidjeo prilog o slikaru Špiri Bocariću i da je u SAD kod neke amerikanke vidjela 2 Bocarićeve slike,a da vlasnica nije ni znala ime autora.Pisaće o tome kada se vrati iz Irske iz posjete kčerki koja je rodila.(vidjeli smo ju na Coovim slikama iz Irske)
Drago mi je da su svi banjalučki blogovi.kao i sarajevski DOVLE.NET pisali o Jasmininom velikom priznanju.Još jednom:"Svaka čast Jasmina,osvjetlala si nam obraz!"
Niskana

Saturday, 14 July, 2012  
Anonymous Anonymous said...

Osjecam se prozvanom od moje drage Nade i evo danas konacno dodje vrijeme i za blog,Drago mi je da Co pronalazi sve sto se pise o Bosni i divim mu se da sve to stize.
Uz svo uvazavanje za gospodju, ja sam skepticna u pogledu svega sto stranci rade za Bosnu. 15 godina nam, u Bosnu dolaze i Kunte i Pante a nama sve gore.Mi gradjani Sarajeva smo se sami organizovali pocetkom rata, bez vojske i politike i dobro prosli.Vise cjenim one koji u Bosni dobiju tu titulu, nego u inostranstvu,Znam mnoge koji rade u nevladinim organizacijama i ovde i u svijetu i svi su materijalno dobro potkovani

Ja sam na moru sredjivala svoju dokumentaciju (mejlove,
zadnjih 5 godina.Nesto ostavljala, nesto brisala.
Pred promociju knjige "Cetverolisna djetelina" nase Radmile Enisa mi je u dva mjeseca poslala 8 mailova da obavezno odem u Franjevacki samostan i upoznam Radmilu.Pisala je mnogima, ( neki joj priljepise epitet i da je malo dosadna), ali to su za mene stvari koje nama i ovoj "Ludoj Bosni" trebaju.
Ali i oni vani i ovi ovde ne pokazase nikakvu zelju za borbu jer "Melezi" su nam crno na bijelo pokazali ko smo i sta smo, a reakcije i podrske Radmili jako malo.Jedan starac na klupi u parku (dosao iz Istocne Bosne) rece "Mnogi su u ovom ratu NESTO dobili , pa zato sad ili sute ili pricaju suplje".
Ja nisam mogla Nado drukcije, jer ove su mi misli u glavi od kad je izisao ovaj prilog i ne mogu drukcije.Svakom dajen za pravo da mu se ne svidi.
Pozdrav Saima

Thursday, 02 August, 2012  

Post a Comment

<< Home