Pismo Obami

ili Sarajevska globalna humanisticka deklaracija

Nedavno je izisla iz stampe knjiga pod gornjim naslovom autra Darka Bozute. Kad sam je procitala ponovo se kod mene rodila potreba da se probudim i da si ne dozvolim da me trajno drzi ova malodusnost prema svemu sto se dogadja oko mene.

U knjizi ima recenica koja kaze: "Zivjeti ljudski znaci zivjeti zajedno! Svakom separatizmu ispostavlja se racun. To je ono sto nacionalisti ne znaju."

Knjiga pocinje ovako: "Ovu knjigu posvecujem s ljubavlju: Sarajevu, Bosni i Hercegovini, Regionu, prijateljima kao i supruzi Aidi.

"Ovakvi nikakvi kakvi smo sada,
Bez pravog razuma
I srca,
Svakodnevno nepravedni,
S laznim osjecanjem kompletnosti,
Bez ljubavi,
Sa fiktivnim egom,
I neadekvatnim idejama,
Ujedinjeni u neznanju,
Subjektivni i neosvjesteni,
Cast izuzetcima,
Divimo se i pozdravljamo
Svoje istinsko ja
Kakvo bi trebalo biti.
Iskoristimo nase potencijale
Jer put covjeka je da istrazuje,
Otkriva i
Na kraju rijesi
Zagonetku zivota.
Dok smo potencijalni,
MI NISMO.
Samo ljubav, covjecnost
I moralno usavrsavanje
Uvode nas u pravo postojanje.
Tamo je. Covjek!"

U ratu smo se slucajno upoznali sa Darkom i Aidom. On dipl. ing. elektrotehnike ona doktorica poslije rata specijalizira akupunkturu i vrhunski strucnjak.

Darkova knjiga se samo pojavila. Tiho u malom broju primjeraka,ali recenzenti genijalni: Profesor dr Besim Spahic i Akademik Vladimir Premec.

Prvi je napisao: Moram priznati da jos nisam imao u rukama stivo kao sto je Bozutin "proglas"/"apel"/"vapaj" za vracanje/uvodjenje humanosti u uzavreli i globalizirajuci svijet i to od strane najboljih Sarajlija, Bosanaca i Hercegovaca cija je personifikacija i svojevrsni "pjesnik zivota" i Darko Bozuta. Knjiga je "melem na dusu" i najsiroj domacoj i svjetskoj javnosti, gladnoj budjenja genericke, a dobrano u savremenom svijetu potisnute HUMANE sustine covjeka i covjecanstva.
Ovu knjigu svakako treba objaviti i ugraditi njene poruke/slogane u obaveznu edukaciju u predskolskim i skolskim ustanovama. Ona ce uciti djecu da najprije trebaju biti ljudi a onda pripadnici svoje nacije, rase i religije.

Gosp. Premec je napisao: Gotovo da je citav jedan program nove utopije pred nama. Zasto utopijske ideje? Ja pripadam onima koji misle kao Darko Bozuta. Protiv nas je frontalno filozofija proizvodnje profita i nazalost, mi nemamo sanse. "Dokazimo svijetu da su svi ljudi, sve nacije i sve religije braca" Nije to samo empirej devete simfonije i samo muzicka forma koja traje vec gotovo dva stoljeca, to je autorov gotovo entuzijasticki poriv, vulkanski zaziv vjere i ideja za realnu buducnost svijeta. Kad zavapi autor "Dajte svakom danu sansu da uzivate ljepotu zajednickog zivota, upoznajte radost prijateljstva" otvara se filozofija Darka Bozute: kosmicki vrijedna, transnacionalna s onu stranu "nacionalistickog prokleststva". Gledajuci unazad Bosna i njezini ljudi su bili srce Jugoslavije, sada smo srce Regiona i Evrope, sto znaci da smo jos uvijek zivi da plemenitost Bosne jos uvijek traje...

Mene tjera da objasnim slikovito zasto sam prvi put otisla iz Banja luke brzo i nesretna.
Zasto sam osjetila u zraku miris nesretnih ljudi za razliku od Jerevana. Upoznala sam svijet i imala priliku da uporedjujem
Volim svoj rodni grad i uvijek cu ga voljeti. Nisam zlurada niti imam namjeru sadasnje sugradjane vrijedjati ili podcjenjivati. Saljem Milanu nekoliko slika sa komentarima kao drugi mail za ovaj blog

Pozdrav Saima

U ovoj sobi u mojoj kuci u kojoj je sve odneseno tokom i ratnog i poslijeratnog perioda. Samo su ostale knjige. Vazne i ukrasi su novijeg doba. O ovome sam pisala a sad saljem i fotografiju.

Snimljeno tri dana prije opstinskih/opcinskih izbora na prvom semaforu preko Vrbasa u ulici koja vodi prema Rebrovcu. Oprostite zaboravila sam i predratni i poslijeratni naziv. Bitna je kolicina tolerancije i kulture

Zavrsena crkva na pocetku moje ulice.ograda oko crkve vrijedi kao pola crkve. A Kastel se raspada.
Iskreno se nadam da svevisnji sve vidi pa ce jednog dana i ovo zdanje imati neku istorisku vrijednost kao u svim normalnim zemljama svijeta.

 Stoji dogradnja i Tehnickog fakulteta i dzamije ferhadije. Zgradu vlade nisam slikala jer toliko je urbanisticki neprimjerena ukupnom ambijentu tj okolini. Sve je nisko i oronulo od Gornjeg Sehera do zgade vlade. Onda velelepno zdanje koje bi se odlicno uklopilo 'ja cesto kad nesto tak vidim
kazem da izgleda kao swarovska kristalna dugmad na starom i poderanom kaputu'. I to me ucinilo nesretnom. 

Kad sam procitala komentar  gosp. Prpic koji je uputila licno meni, na samom pocetku je objasnila da njena nagrada nije za pomoc Bosni nego zenama cjelog svijeta,  nisam dalje citala. Kurtoazno cestitam ali mene bole ovakve zene sa ove slike. Raskos i dodjela nagrada tim prilikama me nimalo ne uzbudjuju.

Sedrvan u Ferhadiji je skoro zavrsen. U sarajevskoj begovoj dzamiji su dnevno stotine posjetilaca iz cjelog svijeta. Donose i novac. To oni koji vode nas grad smatraju da im ne treba, jer ovde sit gladnog nikad nije razumio.

Ovo je petak pazarni dan uvijek bio u BL. Ima svega samo nema kupaca.

Ovo je slika sa pijace koja pokazuje kako nam nastaju jezici. Djevojka koja je prodavala voce je mlada, nema vise od 18 godina, ljubazna. Ja sam je pitala za dozvolu da li mogu da uslikam ovu gajbi. Odgovor je bio "slikaj brate ko ti brani." Onda sam joj rekla kako se u Bosni zove to voce. Ona je rekla da nije ona pisala nego gazda. Za gazdu je vec odavno kasno sigurno da uopste zeli da nesto nauci. Tad mi je vec bilo zao tog mladog svijeta.

Spomenik Garni u Jerevano tristo godina prije Hrista. Kompletno bio srusen u zemljotresu i svaki kamen vracen na njegovo mjesto

  Potomci dijaspore koja je prije 100 godina poslije genocida nad Armencima od strane osmanliskog carstva, prave kuce i razvijaju Armeniju. U Americi / Kaliforniji kazu da ih ima dva miliona.

Sofer u medjunarodnoj firmi, zavolio mog Franu a i zbog Tita nas pozvao u svoj dom. Za mene rekli da im je dosla Margaret Tacer. Bilo je veselo i dosta smijeha.

 Spomenik klaviru i gitari

Spomenik Hacaturijanu

Zgrada opere i kazalista / pozorista

Ovakvih restorana ima bezbroj...

 … i to ribljih, sa prirodnim bazenima za koje voda izvire iz brda. Sve uradjeno u 15-tak godina osamostaljenja od Rusije. Vole svoju zemlju. A Jugoslavija im bila san. A mi se 20 godina sa istim budalama svadjamo i samo nam je bitno da svi sve svoje krivice prebacuju na druge. Zato me je knjiga
Darka Bozute navela na ovo javljanje. Necu i ne mogu nikako da budem dio spavaca koje po bogomoljama uce da sve sto se desava covjeku mora biti trpljenje. Moja veza sa bogom je ljubav i bez zemaljski posrednika. Ovde ne znaju ni kad nam je Bajram a komanduju i upravljaju ljudskim zivotima samo da njima bude dobro.

Ovo sve sam morala napisati da bi ponovo bila ja. Sretna sam kad se ljudi javljaju, jer prijatelji su veliko bogatstvo. Nasi susreti uzivo sa dobrim prijateljima su praznik za sviju.

Pozdrav Saima.

P.S. Milane ja ovako brzo 'cesto dobijem epitet da sam ko tajfun', a ti ces svojim znanjem i dugotrajnom borbom da ne zaspis sigurno sve poslagati kako treba. I Dubravka ima takvu moc. Kad god se javi budem bogatija za nove divne predjele na svijetu.