Prvo grlo Banjaluke

 

Ovaj prilog sam bio spremio jos prije par dana, jos prije Saiminog komentara na grofov zadnji prilog ali sam odlucio da sacekam sa njegovim objavljivanjem da ne kvarim ugodjaj grofovog priloga, s muzikom u pozadini. Nedavno sam to ucinio s njegovim predhodnim prilogom pa ne bi bilo lijepo da to ponovim. U medjuvremenu stize prilog od Suleta te tako “Prvo grlo Banjaluke” tek sada stize na red. Ali, nikada nije kasno: jucer su zavrseni lokalni izbori u nasem gradu a prilog je djelomicno vezan i za njih.

Banjaluka kakvu znam i kakve se sjecam iz djetinjstva, mladosti a i kasnijih dana je nepovratno nestala, nema je ma koliko neki zeljeli da nije tako. To njeno nestajanje sam jedno vrijeme ‘gledao u zivo” a zadnjih dvadesetak godina ga pratim na daljinu, preko medija koji su mi dostupni. A ono je pocelo veoma davno, jos tamo 69. kada je u grad nakon katastrofalnog zemljotresa pocelo doseljavanje ruralnog stanovnista. I ne samo to. U grad su u velikom broju hrlili ‘kadrovi’ iz manjih gradica jugo-zapadne Bosne (Glamoc, Grahovo, Sipovo, Bosanski Petrovac, Drvar…), preuzimali rukovodece pozicije u njemu i polako ali sigurno urusavali njegov duh. A definitivan udarac nekadasnjem gradu je zadat devedesetih kada je i ono autohtonog pucanstva sto je prezivjelo prvu najezdu protjerano da se nikada ne vrati.

Dok se u doba moje mladosti rok muzika cula na sve strane (iz basti KAB-a, Cajaveca, Doma JNA, igralista Tehnicke skole i drugih mjesta gdje se ljeti okupljala mladost Banjaluke), a novokomponovanih narodnjaka nije bilo ni na vidiku (da budem jasan, svi smo mi znali, voljeli i pjevali nase sevdalinke bez obzira koliko su neki prihvatili kulturu koja je prodirala u nase krajeve sa zapada), danas su ovi potonji zakon. Njihovi koncerti se odrzavaju na Kastelovom cosku kao svenarodna veselja, uz veliki broj obozavatelja, veci nego je ikad i jedan rok bend okupio. Tako je i ovih predizbornih dana: citam da ce prije lokalnih izbora, kao gosti vladajuce stranke i voljenog vodje, u gradu gostovati 'velike zvijezde tamosnje muzicke scene' Marinko Rokvic i neponovljiva diva novih narastaja, Ceca. Eto to je nasa Banjaluka danas, grad kojim smo nekada davno bili ponosni.

Hajde da predjem preko Marinka i Cece! (u medjuvremenu saznah da je vijest o Cecinom nastupu netacna), ali ne mogu da se ne osvrnem na najnovije umjetnicke uspjehe jos jedne zvijezde banjalucke muzicke scene zadnjih godina: voljenog Mile, ‘precednika’ manjeg blentiteta.

On ne samo da je i 'precednik', i premijer, i vrhovni sudija, i sef policije, vec i prvo grlo ne samo Banjaluke vec i sire regije. Ne vjerujem da igdje na svijetu postoji vladar tako sposoban i obdaren svim vrlinama kao Mile: cak mu ni veliki vodja Sjeverne Koreje nije dorastao a u Africi trenutno ne poznajem niti jednog cija zvijezda tako sjaji kao Miletova. Afrika je nekada bila poznata po vladarima koji su za narod bili sve ali i tu se situacija promijenila pa sada u nasem gradu stoluje njegovo bozanstvo Mile velicanstveni. Bog bogova, koji se pita za sve i koji o svemu odlucuje. I usput zabavlja narod pod satorima na narodnim slavljima kako se to radilo po Africi u neka prosla vremena.

U ona druga vremena cudio sam se kako je moguce da taj jadni Africki narod ne shvata o cemu se radi vec poslusno slijedi te prefrigane pojedince koji koriste opcu neobrazovanost za svoju licnu korist. Nije mi bilo jasno da u tim zemljama nema pametnih ljudi, koji shvacaju o cemu se radi, da se pobune protiv apsolutne vlasti jedne osobe. A eto danas, u nasoj Bosni, tacnije, u manjem blentitetu, situacija je ista kao nekada davno u Africi. Ovih dana, na pocetku dvadesetprvog vijeka, kada vozilo sparta marsom i ljudi se spremaju na put na ovaj daleki put, danas, u doba socialnih medija kada ne mozes prdnuti a da to neko na drugom kraju svijeta ne primijeti, Mile drzi pucanstvo u totalnom mraku.

Usput pjeva i krade. I svi sretni, osim nekolicine koja postaje svjesna da za njih, a za njihovu djecu pogotovo, nema buducnosti u toru gdje prvo grlo i vedri i oblaci.

Uz prilog sam pripremio i jedan video klip sastavljen od Milinih nastupa jer pisati o prvom grlu Banjaluke bez video zapisa u dvadesetprvom vijeku bilo bi neozbiljno i neprofesionalno. Izbor hitova, scenski nastup, atmosfera sa ‘nastupa’ su antologijski i jednog dana ce biti prepricavani medju nekim buducim generacijama Banjalucana kada Mile vise ne bude. Kao sto mi prepricavamo nasa sjecanja sa koncerata B.B. Kinga, Joe Cocker-a, Tine Tarner, Ray Charles-a i drugih.

P.S. Za one koji bi jos, evo jos malo prvog grla: