Dugo toplo ljeto...

Moj unuk

...se zavrsilo. Stigla sam u Sarajevo na + 10 Celzijusa. Ponovo se vratila na stari kompjuter.

Pozar koji je stigao i u blizinu Rakovog sela i napravio paniku nije mimoisla ni mene ni moju snahu Zoe. Meni su se u jedan sat poslije ponoci, a vidjevsi plamen koji nocu izgleda sasvim blizu, otsjekle noge. Vratila se sjecanja na jedan od pozara u zgradi, u ratu. Zoe je u Kaliforniji dozivjela cetiri pozara. To je bilo dovoljno da u panici izgubimo vezu sa razumom i pocnemo trpati stvari, bez ikakvog reda i prioriteta.

Ja sam u jednom trenutku strpala laptop u neku platnenu kesu, a onda se na sve to trpalo svasta, od djecjih kolica pa do posteljine, hrane i vode. Pozar nije dosao ni blizu kuce, a laptop nije izdrzao teret i rezultat je bio - unisten displej. Ostala je samo "umjetnicka instalacija" u raznim bojama i sarama.

Prvih dana nedostajalo mi je ne uspjeti znati ima li mailova, sta se desava na blogu, ali vrlo brzo mozak se vrati u prvobitno stanje i vrijeme bez kompjutera.

Ljeto je bilo lijepo, sinovi, snahe i jedno unuce od 16 mjeseci a drugo na putu od mladjeg sina Frane sa Ruskinjom Zanom.
Danas sam pregledala postu, blog i skype. Procitala sam sve, ima puno materijala za komentarisanje, treba mi vremena da se adaptiram nakon skoro dva mjeseca otsustva I povratka u mirne vode svakodnevnog zivljenja.

Ovo sada pisem da se javim onima kojima je moje odsustvo mozda nedostajalo. Poslat cu nekoliko fotografija. Bazen je poklonio Franin prijatelj Gogo i zajedno sa drugim prijateljem Alenom iz Sarajeva izvrsili postavljanje i osposobljavanje. Bilo je veselja i radosti a najvise lakog podnosenja temperature od cak i +40 stepeni.

Puno pozdrava blogerima od Saime za koju vjerujem da ce se uskoro aktivirati u javljanju.

Nova porodica



U bazenu