Banjalučki šetači

 

Pratim na facebook-u aktivnosti grupe Banjalucana koja vec duze od mjesec dana izrazava svoje neslaganje s postupcima sadasnje vlasti i vladajuce partije koja drzi sve konce u svojim rukama pod dirigentskom palicom nezamjenjivog vozda. Sve je pocelo onog dana kada je jedan od novopecenih tajkuna blizak ‘voljenom vodji’ (kum nije dugme!) usao bagerima u tkz ‘Picin park’ (zelenu povrsinu u blizini Medicinske elektronike) s planom da izgradi novi poslovno-stambeni objekat. Detalji o marifetlucima koji su omogucili jednom od novopecenih bogatasa da dodje u posjed ovog dijela gradskog zemljista nisu bitni i mogu se naci na vise Internet stranica. Od onih koji su prije dvadesetak godina bili sudionici mnogo gorih stvari nije se moglo nesto bolje ni ocekivati i svi njihovi potezi su samo nastavak onoga sto su zapoceli ratom. Radi se samo o nijansama: devedesetih su otimali (i ne samo to) od drugih a danas otimaju od svojih.

Desilo se upravo ono sto sam predvidjao da ce se dogoditi: u jednom momentu ce onima koji misle svojom glavom prekipjeti i javit ce se bunt. Oni pametniji su shvatili da za njih nema buducnosti i da se nesto mora uraditi: kao sto sam to vec vise puta sominjao, nacionalizam se ne moze namazati na kruh, a para nema. Cini mi se da se to sada dodjaja: jedna mala grupa mladih dize glas protiv sadasnje vlasti i predsjednika koji kontrolira sve segmente zivota jednog dijela Bosne koji mu je medjunarodna zajednica poklonila. Mile, prefrigani igrac, sto je pokazao plivajuci svo ovo vrijeme, jos od doba mladog komuniste pa do dana danasnjeg, kada mu je nacionalizam glavno uporiste, pomalo gubi kontrolu. Grupa nezadovoljnika nije velika ali je, cini mi se, uporna. Protestiraju vec dugo, mnogo duze nego sam ocekivao.

Da li ce od njihovog protesta biti koristi tesko je reci. Nema ih puno jer vecina koja trenutno ima bilo kakvu sigurnost se ne oglasava. Oni koji su na drzavnim jaslama ne mogu protiv te iste drzave a i vecina trenutno zaposlenih se boji za svoj posao pa se drzi po strani. Ne cude me ni ‘borci’ jer oni su se, zaboga, za to borili pa kako sada da se bune: dobili su ono sto su trazili. Cude me penzioneri, koji jedva prezivljavaju sa ono malo crkavice sto im je nova vlast udijelila. Valjda se boje da ce i to izgubiti ako dignu svoj glas. Najvise me iznenadjuju studenti, koji bi trebali biti najprogresivnija snaga svakog drustva. Iako su svjesni da vecina moze svoje buduce diplome objesiti macku o rep u drzavi u kojoj je sva privreda pokradena i unistena i gdje se posao dobija vecinom preko veze, vecina suti. Da li se radi o neobrazovanosti, niskom nivou rasudjivanja ili je nacionalizam osjecaj koji prevladava pa se preko svega drugog moze preci, ne znam. Bilo sta da je u pitanju je zabrinjavajuce jer drustvo u kojem je najprogresivnija grupa zadovoljna bijedom koja im je ponudjena nema buducnosti.

A gdje su u svemu ovom protjerani?

Cute. Ne oglasavaju se. Protjerani su oprazni, vjerojatno iz visea razloga. Prvo, vecina nije sigurna kakve su namjere onih sto se bune jer iskustvo ih uci da budu oprezni kada su u pitanju bivsi sugradjani i dogadjanja u gradu. Jednom su se vec opekli pa gresku ne zele da ponove.

Drugi razlog je svakako i to sto ih ‘pobunjenici’ nigdje ne spominju. U nekim proglasima se spominju razlicitosti ali je tesko zakljuciti o kakvim se razlicitostima radi. Da li ona ukljucuje i nacionalnu i vjersku, tesko je zakljuciti. Kako to vecini prognanih nije jasno, logicno je da se drze po strani. A da budem iskren, niko ih ne poziva da se protestu pridruze pa je njihova relativna nezainteresiranost za dogadjaje u gradu i razumljiva.

Treci razlog je mozda zelja da se grupi ne naskodi jer podrska od onih koje su vlasti prognale prije dvadesetak godina bi bila odlicna podloga da je vlast iskoristi za kontranapad: “aha, rekli smo vam da je to maslo balija i ustasa koji preko vas pokusavaju da uzmu stvar u svoje ruke”.

Dakle, prognani su za sada po strani i mozda je tako bolje. Imamo mi svojih vlastitih obaveza u sredinama u kojima sada zivimo i bolje je da se okrenemo njima. Ako su namjere ‘pobunjenika” iskrene i ako im je potrebna pomoc od onih kojima su uzeli cije grad, znaju kako da im se obrate.

Ja sam Banjaluku odavno otpisao i za mene je ona samo jos jedan grad na planeti zemlji u koji me moji putevi navedu uz jedinu razliku sto sam tamo rodjen i gdje sam proveo najveci dio svog zivota. Vecina prijatelja i rodbine mi vec odavno ne zivi tamo i razloga za vracanje u nju je sve manje. Iako mi eventualni uspjeh “pobunjenika” ne znaci puno dajem im svoju podrsku bez obzira da li im to nesto znaci. Mozda ce se uspjeti izboriti za jedno ljepse, pravednije drustvo, drustvo u kojem ce covjek biti na prvom mjestu, drustvo u kojem nece biti vazno da li si Srbin, Hrvat ili Bosnjak, drustvo koje ce svima pruziti iste sanse.

Uz pozdrav koji je obiljezio jedan drugaciji zivot, kada pripadnost naciji i vjeri nije bila primarna, uz ono poznato “Smrt fasizmu, sloboda narodu”, prenosim deklaraciju “pobunjenika” objavljenu na njihovoj facebook stranici.


Građanska inicijativa „Park je naš!“
D E K L A R A C i J A

Ko smo?

Mi, građani i građanke Banjaluke, okupili smo se da izrazimo bunt protiv nepravde i ovu deklaraciju pišemo na način da svi ljudi koji osjećaju nepravdu od strane režima znaju da smo njihovi saveznici.

Solidarni u svojim različitostima i antifašističkom opredjeljenju, okupili smo se u zajedničkoj borbi protiv sile i kontrole života, protiv samovolje političara, a za pravedno društvo!

Živimo u partokratijskoj diktaturi kriminalne oligarhije, a mi smo mnoštvo koje se tome odupire!
Nezadovoljni smo bahatim odnosom vlasti i institucija prema ekonomskim, socijalnim i ekološkim potrebama i pravima građanki i građana. Vlast koju biraju građani, MORA da bude jedino i samo u njihovoj službi!
Građanske protestne šetnje imaju snažno uporište u Ustavu RS, u Ustavu BiH i u Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima i nijedan zakon koji usvoji bilo koja vlast ne smije ograničiti naše pravo i slobodu da javno iznosimo svoja mišljenja, na bilo kojem mjestu i u bilo koje vrijeme. Vrijeme je da naučimo da mislimo i govorimo bez straha, naglas i javno.

Park je metafora zajedništva koja nam omogućava da komuniciramo i djelujemo!

Kada nestane strah, padaju tirani, diktatori, autokrate i lažni autoriteti. Vlast je pokazala da se boji 'šetača' a mi tvrdimo da ima i razloga: mi smo Promjena jer smo glas svakog građanina/građanke kojima su uskraćena njihova prava.

To što protesti nemaju vođstvo, to što nisu organizovani iz nekog centra, a što bi vlast jako voljela, i što nemaju partijsku etiketu jeste najveća snaga ovog protesta. U odbrani Parka, grada, zemlje i razuma udružili su se oni koji su ideološki i politički različiti!
Ne bježimo od političkog značenja naše inicijative, mi kroz protest pretvaramo lično u političko i obrnuto.

Mi propitujemo i provociramo jer ovaj građanski protest, kao vid političke borbe, nije samo borba za Park. Ovdje se brane razum, dostojanstvo i pravo na bolji život!

Zašto šetamo?

Dolazimo u vrijeme kada vladajuća oligarhija potvrđuje da smo mi, obični ljudi, najveći gubitnici rata i tranzicije. Ta oligarhija stavlja profit iznad ljudi pod krinkom nacionalnog interesa, lični interes iznad pravde, a teror umjesto ravnopravnosti.
Mirno smo se okupili, što je naše pravo, da bi smo iznijeli sljedeće činjenice:
Šetamo zato što smo željni normalnog života!

Park je naš, ova zemlja je naša, ova tijela su naša!

Naša tijela znače, ona su naše oružje, a nenasilje metod!

Mi, građani i građanke poručujemo da nismo nebitni, vlast se boji “ulice”!

Solidarni smo kroz različitosti kojima žele da nas dijele!

Ujedinjeni, spoznali smo stvarnost: režim i sistem skrojen po mjeri vlastodržaca sa apsolutnom moći gura nas u ekonomsko i političko ropstvo.
Šetamo jer nas sistem čini nejednakima po svim osnovama: nacionalnoj, rasnoj, rodnoj, a ponajviše klasno-ekonomskoj. Postali smo nijema, slijepa, obespravljena, zastrašena sirotinja. Dosta je!
Šetamo jer oni neprestano i perfidno zamagljuju istinske odnose moći, oduzimajući pravo da se naš glas čuje. Oni i njihovi rođaci i kumovi uživaju sve blagodeti i privilegije beskrupuloznog bogaćenja, a nama prepuštaju trpljenje i glad.
Šetamo jer su nam oduzeli pravo na društvenost i zajedničko dobro: naše bolnice se urušavaju, naše školstvo i obrazovanje su tragični i na margini smo Evrope, naši mediji su kontrolisani i neslobodni, naši penzioneri su gladni.
Šetamo jer jedino što raste je birokratsko-administrativni aparat kao i neodgovorna i bahata rasprodaja društvenog dobra sumnjivim firmama i pojedincima. Rezultat ovoga je bogaćenje privilegovanih i siromaštvo svih ostalih. Naši radnici i radnice su bez posla i bez udjela u onome što su decenijama krvavo stvarali. Bez Promjene, ovo isto čeka našu omladinu.
Mi, Šetačice i Šetači, pozivamo Vas da se pridružite. Ostvarimo svoje pravo na mirna okupljanja; okupirajmo javni prostor; pokrenimo procese za rješavanje problema s kojima se suočavamo, pronađimo i izgradimo rješenja dostupna svima.
Svim zajednicama koje poduzimaju određene akcije i formiraju grupe u duhu demokratije, nudimo podršku, dokumentaciju i sve resurse koje imamo na raspolaganju.

Šta tražimo?
Ujedinjeni u inicijativi Park je naš, imamo za cilj da svojim aktivnostima obezbijedimo da svaka vlast, svaki pojedinac i svaka institucija poštuju i provode zakone, zaustave kriminal i korupciju i sve svoje aktivnosti usmjere na stvaranje uslova za dostojanstven, zdrav i perspektivan život.
Tražimo odgovorno ponašanje političkih elita prema javnim dobrima.

Tražimo procesuiranje kriminala i korupcije na svim nivoima.

Tražimo da se novac poreskih obveznika troši ekonomično i transparentno.

Tražimo da pravosuđe i policija ne budu u službi vlasti i jedne partije, već svih građana i građanki.

Tražimo slobodne medije, planska ulaganja u obrazovanje i dostupnost obrazovanja za sve društvene slojeve.

Tražimo radna mjesta, penzije, zdravstvenu i socijalnu brigu.

Tražimo društvo po mjeri građanina/građanke bez obzira na rasnu, klasnu, nacionalnu, rodnu, seksualnu ili vjersku pripadnost i pravičnije društvo za svakoga.

Tražimo od svakog građanina/građanke da svojim angažmanom stavi tačku na politički zločin kojim nas vlast već decenijama drži kao taoce.

Pridruži se, neka se naš glas čuje!