Umjesto priloga

Kada je vrijeme lijepo kao sto je to slucaj ove godine kod nas u Pennsylvania-i, u kucu ne ulazim do kasne veceri, a kompjuter ukljucujem na kratko, samo da provjerim sta je novo kod nas ovdje i u starom kraju, te ‘prelistam’ email (ponekad se neko, istina rijetko, javi, a jedno oko se mora stalno drzati otvorenim da mi ne bi promakla neka vazna obavijest, kao sto su to one o racunima koje treba platiti). U dvoristu i povrtnjaku se uvijek ima sta raditi pa me srce boli, a istovremeno se osjecam i nekako krivim ako se zadrzim predugo pred laptopom. O kompjuteru u kuci da ne govorim: palim ga tek uvece, obicno oko deset sati, i vrijeme prije spavanja provedem pripremajuci priloge za blog ili facebook.

Vidim, Bosna gori, temperature dostizu neslucene visine, kao da je i dragi bog odlucio da svoje prste upetlja u zagorcavanju zivota onih koji su imali srecu da ostanu na rodnom ognjistu. Temperature u rodnom gradu dostizu 40 stepeni, pakao koji ovdje u Pittsburgh-u jos nisam imao priliku osjetiti. Sta se to na ovom dunjaluku desava, ne znam. Na mnogim mjestima diljem Bosne i Hercegovine bjesne pozari a sredstava i ljudi za njihovo gasenje nema dovoljno. Ali zato ima prepucavanja medju onima na vlasti. Mile se javi svaki dan da podsjeti svoje stado na ‘opasnost’ od ‘balija’ a ni oni na drugoj strani nisu puno bolji (iako su za njega diletanti). Narodu je to valjda dovoljno, dodje im to kao dusevna hrana pa na onu pravu ni ne misle. A i pozari tada padaju u drugi plan: neka gori, samo da smo mi svoji na svome.

I dok tako Bosna i Hercegovina gori, dok okupljeni oko ‘Picinog parka’ u nasem gradu stalno ponavljaju da je park njihov, a i grad takodjer (a gdje smo tu mi, protjerani, nitko ne spominje), sklepah ovaj video klip o nedavnoj posjeti McConnell’s Mill parku u okolici Pittsburgh-a. Setajuci i uzivajuci u prirodi tu i tamo bih ukljucio video kameru pa sam od snimljenog materijala naravio mali filmic. Za sjecanja. A kad je vec tu, odlucih da ga podijelim sa drugima. Mozda ce se nekome svidjeti!