Tri vruce julske sedmice u Montrealu

Veci dio godine dani prolaze u nekom redu. Smjenjuju se rodjendani, praznici, sezone. A onda ponekad red jednostavno nestane i zamijene ga izvanredne i lijepe stvari.


Posjeta moga brata i njegove zene nakon 12 godina. Zadnji put su bili kad se kcerka udavala, bila je cijela familija. Ovog puta su mnogi falili, dugo smo prepricavali dogadjaje od prije 12 godina. Obilazili smo lijepa mjesta u Montrealu i okolini. Park Cap St-Jacques kojeg ja jako volim, jer tu smo cesto isli prvog naseg proljeca ovdje u Kanadi. Nakon duge i naporne zime koja je prosla u prilagodjavanju i ucenju jezika, u tom parku sam prvi put vidjela moju Anu veselu.Trcala je okolo, divila se konjima na farmi hranila jagnje i mazila zeku. Sad ju je zamijenio Mauricio diveci se zabi koja pluta na listu lokvanja.

Park Mont Royal je brdo u centru grada sa vidikovcem. svake godine kad se obiljezava dan planète mislim da je to 22 april, ljudi dolaze i ciste setalista i okolo. Jednom sam vec pisala o tome. Mislim da je to jedan od visoko civiliziranih nacine da se pokaze ljubav prema svom gradu.

Naravno imali i smo i rostilj i veceru u basti iza kuce, prijatelji, komsije, familija.

Uzela sam jednu sedmicu odmora, imali smo srecu da provedemo par dana sa unukom Mauricijem. Obilazili smo male gradove u Quebec-u, Valleyfield , Trois rivières, farmu sa angora kozama, park Bio diversité , kojeg je zastitio Unesco. Glavna atrakcija je kornjaca koja lici na dinosaurusa.

Sad poslije slika iz Gradca, lijepih verandi , toplog mora, ovo ovdje izgleda prilicno divlje. Ne samo da izgleda nego i jeste divljina, sacuvana od covjeka, lijepa intenzivna i siroka, ponekad nepregledna.

Dosta toga je zabiljezeno ostrim okom moga muza.

Puno pozdrava od Dubravke