Prica o Lex International - The End
Prica o Lex International-u dobija vrlo interesantan obrt.
Od odusevljenja nakon prvog email-a, preko sumnjicavosti, do konacnog raspleta.
Nakon sto sam u svom drugom email-u ponovio osnovne elemente projekta (koji je jasno izlozen u prvom email-u), postavio sam nekoliko pitanja i objasnio da je projekat tek u pocetnoj fazi i da od Lex International-a ocekujem pomoc kako mu pristupiti, stize slijedeci odgovor:
Gospodin Bubic je odjednom izgubio bilo kakav interes da se ukljuci. Objasnjenje kratko i jasno: “… mislio sam da imate pristup nekom donatoru.” Prevedeno na naski, “…mislio sam da ima love”. Kako iza projekta ne stoji neko sa parama, gospodin Bubic odjednom vise nema ni vremena (“Uistinu, imam drugih obaveza”). A i odgovori na postavljena pitanja zahtjeva vremena jer je on zauzet drugim obavezama. Dakle, sva ona zainteresiranost iz njegovog prvog emaila se rasprsi kao mjehur od sapunice.
Eh, u tom momentu mi je pukao film i odlucio sam da mu
odgovorim. Onako, direktno u glavu, kako njegov pristup zasluzuje. Znam da to kod mnogih nije popularno (lakse se
ide kroz zivot ako jedno govoris javno a drugo samo za uski krug) ali ja se
nisam mogao praviti naivan i poslati mu email da se zahvalim na javljanju ili jednostavno
se ucutati. Morao sam gospodinu Bubicu reci sta mislim o njegovoj organizaciji
i njemu licno (koristenje muke drugih da se lako dodje do para jer je shvatio
da se oko problema izbjeglica moze za malo rada dobro zaraditi), spomenuo sam
mu lazno predstavljanje, neprofesionalan pristup i jos mnogo toga:
Moj treci email
Bilo mi je strasno krivo sto sam mu se uopce obratio za
pomoc jer sam mogao predpostaviti o cemu se radi. U stvari, opet sam bio naivan
i nisam uradio ono sto se danas radi u ovakvim slucajevima: nisam provjerio kod
prijatelja i poznanika da li imaju ikakvih informacija o Lex International-u
niti sam pretrazio Internet gdje su informacije svakom lako dostupne. Da sam to
uradio prije mog prvog javljanja ustedio bih si nepotrebnog nerviranja i ponovnog
razocarenja u ljude na onim nasim prostorima.
Par dana nakon mog treceg email-a stize Bubicev odgovor.I kao sto obicno biva, napad je najbolja odbrana. To svi dobro znamo a i sam sam se u to uvjerio vise puta upravo na ovom blogu. Kada covjek nema argumenata onda ide u napad. Tako je bilo i ovaj put.
Tek nakon Bubicevog zadnjeg email-a sam pretrazio Internet i
nasao mnogo informacija o advokatu Bubicu. Izmedju ostalog, gospodin Bubic je u
vise navrata branio sadasnjeg predsjednika manjeg blentiteta Milorada Dodika.
Dakle, radi se o osobi koja na jednoj strani osniva nevladinu organizaciju (Lex
International) u cilju pomoci raseljenim, proganinim i izbjeglim licima a u
isto vrijeme brani tu istu vladu. Radi se, dakle, o cistom sukobu interesa: ili
si na strani vlade ili nisi. Za gospodina Bubica to nije nikakav problem: on je
na onoj strani gdje se moze zaraditi makar to bilo protiv svih moralnih normi,
a predpostavljam i zakona. U Bosni, odnosno manjem blentitetu moze svakako pa
na ovakve slucajeve niko ne obraca paznje. Jasno mi je da obicna raja brine
svoje muke pa nema vremena da
razmisljaju sta se oko nje dogadja ali ocigledno je da ima onih koji znaju
iskoristiti svaku situaciju u svoju licnu korist.
Gospodin Bubic mi se jos jednom javio ali ja nisam vise imao
razloga da ‘razgovor’ nastavim:
Posljednji Bubicev email
A sto se tice pomenutog zakona i njegovih izmjena, evo kako su
se stvari u medjuvremenu odvijale.
Penzioni zakon manjeg blentiteta je izmijenjem i usvojen je
novi koji je sada na snazi. Izmedju ostalih izmjena, promijenjen je i broj
potrebnih godina staza za starosnu penziju koji je sa 20 smanjen na 15. Dakle,
prica da je od rata proslo 15 godina i da je sve zavseno nisu tacne. Medju
prijedlozima za izmjene zakona je postojala i jedna po kojoj ne bi postojao
minimalni broj godina radnog staza za sticanje starosne penzija koji nije
prosao jer nije imao dovoljnu podrsku zainteresiranih. Da se organizirano
pristupilo projektu kojeg sam predlagao gospodinu Bubicu ko zna kako bi se
citava stvar zavrsila. Postoje mnoge drzave u svijetu gdje pojedinac ima pravo
na starosnu penziju kada dozivi odredjene godine starosti bez obzira na godine
staza: ako je neko radio samo godinu dana ta osoba ima pravo na penziju, ma
koliko mala ona bila. U slucaju nas prognanih situacija je jos jasnija jer smo
mi politikom vlasti bili onemoguceni da penziju docekamo u vlatitoj drzavi
(nosioci te politike uglavnom trunu u Hagu) pa je nas zahtjev time imao vecu
tezinu.
Po novom, izmijenjenom zakonu, ja sam svoj licni problem
rijesio (po gospodinu Bubicu, rat je davno zavrsen, svi zakoni su doneseni i nista
se vise ne moze po tom pitanju uraditi) ali mi je zao desetina hiljada drugih
koji ce nepravedno biti pokradeni za stotine hiljada godina radnog staza jer ne
zadovoljavaju kriterije za starosnu penziju. Novac koji je od njhovih zarada
izdvojen u penzione fondove sada primaju drugi sto je samo nastavak pljacke
koja je zapocele devedesete. Medjutim,, dio problema smo i mi sami jer smo se
olako prepustili nasoj sudbini bez zelje da se borimo za nasa prava. A dok je
tako, uvijek ce biti Bubica koji ce naci nacina da se opare koristeci trenutnu
situaciju, ne birajuci sredtva.
P.S. Nekoliko interesantnih linkovahttp://www.vesti-online.com/Vesti/Ex-YU/14122/Dodik-osloboden-pred-sudom-u-Foci
http://www.nezavisne.com/komentari/kolumne/Sto-je-vise-kleveta-i-lazi-41711.html
0 Comments:
Post a Comment
<< Home