Gradac 2012. godine
Stara kamena kuća opasana zidom, a ispred nje šljunkovita plaža. U poplocnom dvorištu hlad pravi stari dud, puno je cvijeća i raznih starih ukrasa koji puno pamte neka bolja vremena.
Poznajemo susjede i gotovo nas smatraju svioima. Jedino što je u okolici puno restoranćića, šire se mirisi jela, najćešče ribe, ali i čevapa itd. I mi smo česte jeli ribu, bitvu i drugu dalmatinsku spizu, uz vino ili pivo.
Kad ti je more pred nosom,onda se i manje kupaš i sve misliš ima vremena. Muškarci su se više kupali, što zbog vrućine, što zbog zdravlja, a mi žene imale smo više domaćinskih obaveza. Susretali smo i banjalucane iz dijaspore koji su uglavnom bili u hotelma.
Ljetovanje je brzo prošlo ali su ostale lijepe uspomene.Ja se nisam odvajala od svog mobitela, slikajući što god mi je zapelo za oko. Evo i malo slićica za sjećanje uz vruće pozdrave iz vrelog Zagreba.
Niskana
posted by co | 7:58 AM
8 Comments:
Gledam ove prekrasne fotografije I pozelim da na jednom ovakvom mjestu provedem ovo zivota sto mi je ostalo. Niskana postaje pravi majstor fotografije I sa ovo nekoliko snimaka je odlicno docarala idilu malog primorskog mjesta. Iz fotografija izbija nekakav mir kojeg je tesko naci bilo gdje u danasnje vrijeme. Gradac, nazalost, nisam nikada posjetio a bio sam tako blizu (Brist). Mozda me, jednom, put navede u te krajeve da se i sam uvjerim u ovu ljepotu.
Slzem se Co s Tvojim komentarom, fotke du stvarno prekrasne. Kazu da za dobru fotografiju nije nuzan vrhunski fotoaparat. Dokazivala je to svojevremeno Emira, a evo sad i Enisa.
Pozdrav
Nada
Pozdrav Niskani, pratim ja blog, alis am se nakako uspavala. I evo Niskana me probudi sa divnim fotografijama. Da to vec svi dobro vidimo, Emira i Niskana su fotografi velikog calibra.Za mene je dugo bio moj muz fotograf No. 1, dok se nisu ove dvije cure pojavile. Na slikama Gradca se vidi onaj beskrajni mir malih uvala zasticenih brdima a siroko more ispred. Osjecas se lijepo i sigurno kao u majcinom krilu. Jest i ja bih voljela provesti ostatak zivota u nekom takvom mjestu. ja sam odabrala Vis.
Puno vas sve pozdravlajm i mozda odaberem par slika iz Quebec-a za blog preki nedelje.
Dubravka
Ljudi moji o cemu vi to pricate? Kakav ostatak zivota ? Pa tek smo na pocetku. Onog momenta kad pocnem razmisljati o smiraju znacu da sam stara. Za sad jos uvijek leprsam, sto zelim i vama.
Dubravka jedva Te cekam na blogu.
Nada
Slazem se sa Co-om. Kako vrijeme ide covjek postaje svjesniji da je jednostavnost jedna od najvaznijih stvari u zivotu. Jednostavnost okoline, komunikacije, ljudskih odnosa. Mir i idila su po definiciji jednostavne. Meni se jako dopala slika kuce koja odise skromnoscu i jednostavnoscu - nesto sto me fascinira vise od svega
Cini se da nas sve muce iste 'boljke' moderne civilizacije.
G-djo Enisa, sta je sa prof. Antom Friganovicem-Sjorom, banjaluckom sportskom legendom, najsvestranijem bl sportistom svih vremena? Cini mi se, neopravdano, zaboravljenim.
Ante Friganović-Šjor je muž moje prijateljice Sinajke i ja sam im vjenćana kuma.On živi u Gradcu u staroj kući i uživa u ljepotama Gradca i mora.On je rođeni dalmatinac-šibenićanac,ali je sa 10 god. preselio u B.L. itd..itd.Bio je svestrani sportista i sve do prije nekoliko godina igrao je i podućavao tenis,vozio bicikl i bio vrlo aktivan..Zbog oslabljenih koljena prije 3 godine pao je i slomio kuk.Nakon uspješne operacije kuka i oporavka,operirao je prije pola godine i koljeno a u planu je i drugo.Veoma dobro izgleda za svoje godine,šeta,pliva svaki dan po nekoliko puta,igra šah,vozi auto(nedavno je vozio u Split i Zadar-sam).Uživa svoje penz.dane.Enisa
Hvala na ovoj informaciji g-djo Enisa.
Post a Comment
<< Home