Rodjendani

Jucer su tri banjalucanina proslavila rodjendana na tri strane zemaljske kugle. Da podjem od najmladjeg.

U Banjaluci je rodjendan proslavio Slobodan Popovic, moj kolega s fakulteta, bivsi sugradjanin, s kojim dijelim iste poglede na zivot iako smo zadnjih dvadesetak godina prosli razlicite zivotne puteve i zivimo na dvije strane svijeta. Ostao je Pop u Banjaluci, pregurao rat preko glave i evo zadnjih nekoliko godina pokusava da se ispravi nepravda koja je nama i nasem gradu ucinjena. Rijetki su ljudi u nasem gradu koji ce javno reci ono sto Pop govori a vjerujem da je jos manji broj onih koji razmisljaju na njegov nacin. Ne miri se Pop s nepravdom i pokusava da se kroz svoje djelovanje u sadasnjoj vlasti izbori za neka prava za koja se cak mnogi kojima su ta prava uskracena uopce ne bore niti misle da se treba boriti. Nije Popu lako jer je gotovo usamljen u gradu od 200 i vise hiljada stanovnika ali se ne predaje. Dokazuje to svakog dana pa i ovih zadnjih kada jedna manja grupa nezadovoljnika izrazava svoje neslaganje s politikom sadasnje vlasti kroz mirne setnje. Svjestan je Pop da rizikuje mnogo toga, da ga ‘njegovi’ smatraju izdajicom, da je mnogima trn u oku, ali ne odustaje. Danas, na njegov 63. rodjendan, uz zelje za dobro zdravlje i mnogo srece u buducem zivotu, upucujem mu rijeci moje podrske uz nadu da ce onih koji razmisljaju i osjecaju kao on uskoro biti mnogo vise.

Na drugom kraju Evrope, u Svedskoj, 72. rodjendan je proslavio moj bivsi radni kolega Husein Smailagic, Sinac (ja sam ga zvao Huse). Radio je Huse u Rudi Cajavecu, u Profesionali, u OOUR-u Telekomunikacionih uredjaja gdje sam i ja proveo dobar dio svog radnog vijeka. Dogadjaji u Banjaluci devedesetih su poremetili normalne zivotne tokove pa je i Huse s familijom zavrsio u prognanstvu. Dugo godina nisam znao gdje je Huse zavrsio. Jednom mi je neko rekao da Huse sada zivi ‘na sarafu’, onom na sjevernom polu koji povezuje sipku oko koje se zemlja okrece. Tek pojavom facebook-a saznah da se Huso uspio preseliti iz Finske u Svedsku gdje i danas zivi. Na moje veliko iznendjenje Huso se fizicki gotovo nista nije promijenio: ostao je onaj isti Huso kojeg se sjecam od prije dvadesetak godina. Drago mi je da smo uspostavili kontak i da sada redovito pratim Husina putovanja. Ovom prilokom mu saljem najljepse zelje za rodjendan i zivot koji je pred njim.

I mi smo jucer slavili. Dida Dane je proslavio 85. rodjendan pa smo u tu cast otisli na rucak u jedan italijanski restoran. Ekipa ista kao zadnjih nekoliko godina. Dida Dane je u USA sigao nakon vise peripetija u svojoj 67. godini (nekoliko pokusaja izlaska preko Travnika, izbjeglicki kamp u Zagrebu…). Tesko se bilo prilagoditi na novi zivot mnogo mladjim od njega ali je on sve pregurao preko glave relativno lako. Cak je negdje u sedamdesetoj polozio engleski jezik kako bi mogao dobiti americko drzavljanstvo. Poznajem nekolicinu nasih sugradjana mnogo mladjih od njega kojima je engleski bio nepremostiva prepreka u novoj sredini a dida Dane se i danas uspije sporazumjeti sa Amerikancima. Sve do nedavno je isao na Strip District (nasu trznicu) u kupovinu a prilikom odlaska na lijecnicke kontrole uvijek sarmira medicinske sestre. Uz lijepe zelje za buducnost, evo i par slika sa slavljenickog rucka.

P.S. Obavjestavam moje vjerne suradnike koji su mi poslali priloge da je sve uredno primljeno i bit ce objavljeno u slijedecih dan-dva.