Razin rodjendan

Aida, Mina, slavljenica Raza, Nera i Jasna

Poznata je stvar da se Banjalucani i Sarajlije ne vole. Danas je to izrazeno vise nego ikada zahvaljujuci zadnjem ratu a kada tome dodamo izjave pojedinih politicara, od kojih se posebno istice veliki vozd iz Banjaluke, za ljubav imedju ova dva grada nema sanse. I u ona stara vremena je postojao nekakav animozitet izmedju raje iz ova dva grada. Sarajlije su se volile praviti vazne (oni koji su ucestvovali na Elektrijadama znaju o cemu pricam) a mi Banjalucani smo mislili da smo napredniji od njih jer smo vukli prema zapadu vise nego ostali u Bosni pa nam je to davalo nekakav osjecaj superiornosti.

Ovdje, u prognanstvu, situacija je drugacije. Bar je to tako kod nas u Pittsburgh-u gdje se nasa raja relativno dobro slaze bez obzira iz kojeg dijela Bosne dolazi.

Nasi dobri prijatelji Aida i Haris, Sarajlije, prije desetak dana pozvase nas da zajedno proslavima rodjendan Aidine mame Raze. Mjesto slavlja, Racoonn State park. Dogovor je bio da se svaljenici nista ne govori vec da se nadjemo na pola puta prema parku, ispred trgovine poznate farme u koju mnogi svracaju da se snabdiju odlicnim povrcem i vocem.

Tako i bi. Tufekcici (koji su usput pokupili Minu u downtown-u) i mi smo stigli malo prije nego nasi prijatelji pa se, onako k’o slucajno, sa slavljenicom sretosmo u trgovini. Iznenadi se ona toj slucajnosti da se nadjemo na istom mjestu u isto vrijeme pa nas pozva da produzimo s njima u park posto su oni planirali da taj dan malo rostiljaju. Mi poziv prihvatismo (kao, nedelja je, ionako nismo nista planirali) pa se nakon obavljene kupovine odvezosmo do parka.

Iznenadjenje bi bilo potpuno da se dida Dane ne izleti po dolasku na odrediste. Tako nam plan djelomicno propade (slavljenici smo htjeli sve priznati kada se izvadi dobro sakrivena rodjendanska torta) ali i ovako je sve ispalo simpaticno.

Dok se Haris zabavio oko rostilja, prosetali smo uz jezero koje je dio parka koji zauzima prilicno veliku povrsinu pokrivenu zdravom, gustom sumom. U parku se nalazi vise staza za setnju pa smo i mi nakon rostiljanja i torte malo prosetali. Setnja dobro dodje da stomak proradi, da se potrose kalorije nakupljene rostiljanjem.

Negdje predvece smo se spakovali pa pravac kucama. Bio je to jos jedan prijatan dan proveden u druzenje s rajom s kojom dijelimo ovaj americki zrak. Blizi se jesen, dani postaju kraci, temperature polako padaju pa ce se i posjeta parkovima prorijediti. Kada stigne zima vise vremena ce se provoditi u kucama. Do slijedeceg proljeca.



Jasna sva sretna onim sto je pazarila

A evo i Izeta sa paprikama

Ispred starog kamioncica za prevoz povrca

Mina, Raza, Nera i Jasna

 

I dida Dane je tu

 

Zet Haris je zaduzen za rostilj

 

S Jasnom ispred jezera

 

Nera i Tufekcici

 

Aida, Raza, Mina i Jasna

 

Izet i jezero

 

Nera i Co

 

Tufekcici

 

Sunce je malo zaslo

 

Izet u setnji pored jezera

 

Slavljenica cita cestitke

 

a zet Haris pomaze

 

Rodjendanska torta