SLIKE I DOGADJAJI

Ovaj blog je posvecen svim bivsim i sadasnjim gradjanima Banjaluke, onima koji nisu uprljali svoj obraz i koji svakome mogu pogledati u oci. Prilozi i slike su objavljivani bez nekog posebnog reda, pravila i vaznosti, s namjerom da uspostave pokidane ili ostvare nove veza i prijateljstva. Svi oni dobronamjerni kojima je Banjaluka u srcu su dobrodosli da posalju svoje priloge ili komentare.

My Photo
Name:
Location: United States

Sunday, December 24, 2017

Čestitka od Dubravke

Dragi blogeri

Ja sam zvanično penzioner od kraja oktobra. Imala sam ušparanih dana za odmor tako da smo početkom oktobra odputovali u Banjaluku.

Putovala sam uzduž i poprijeko po bivšoj Jugoslaviji da bi provela dan ili dva sa starim tetkama i rodjacima koji su se rasuli okolo iz istih razloga kao i mi. Moj pasoš je pun raznoraznih pečata. Sve je bilo jako intenzivno, puno emocija. Još uvijek se nije sredilo sve u mom srcu. Po povratku sam prošla kroz jaku prehladu, glavobolja i kšsljanje više od dvije sedmice. Poslije toga sam provela dvije sedmice s tatom i familijom u USA. Nadam se da ću se sabrati i biti u stanju pisati o doživljajima s puta.  

Za sada hoću da svima poželim sretne praznike, zdravlje i sreću u godini što dolazi. ostvarenje svih planova i želja i puno sretnih trenutaka sa familijom i unucima gdje ih ima. 

Moja želja je uvijek za mir i harmoniju u cijelom svijetu.  Kako se mi možemo boriti za to? Na primje,r John Lenon sa pjesmom "Imagine". 

Ja dolazim s mojom malom porukom na blogu, koji možda ne doseže daleko, ali bar da se napomene.

Šaljem vam istu čestitku, koju sam poslala mojim, sada bivsim radnim kolegama, sa tekstom ispod slike 



"Posle odlaska u penziju u oktobru, otišla sam u grad, odakle smo pobjegli prije 23 godine. U to doba, sve o čemu smo se nadali bilo je samo jedno mirno mjesto za život. U vrijeme kad smo stigli, sigurna sam da sam bila najuplašnija i najzabrinutija osoba u cijelom Montrealu. 

Sada, nakon posjete gradu u kojem sam živjela, razmišljajući o svemu što se desilo u svim tim godinama, mogu reći da to nije bilo samo mirno mjesto koje smo našli, već sam imala izuzetnu priliku da radim sa ljudima koji su došli sa svih strana svijeta. Ujedno, bila je to jedinstvena prilika da usavršim umjetnost neprocjenjive vrijednosti, koja se zove uzajamno poštovanje."

Moje najljepše želje svima


Dubravka Kušmić

Labels:

5 Comments:

Anonymous Anonymous said...

Draga Dubravka

Želim ti puuuuno sretnih penzionerskih dana i novih putovanja.
Tvoja čestitka tvojim radnim kolegama i nama je nešto sto bih ja poželjela. Da svi ljudi na svijetu imaju tvoju dušu i tvoje
srce. Kako bi onda ovaj svijet bio ljepši.
Sretni svi praznici svim tvojima od svih mojih.
Pozdrav Saima Saima

Sunday, 24 December, 2017  
Anonymous Aljosa said...

Postovana Dubravka iskreno Ti zelim da dugo uzivas u zasluznoj mirovini/penziji koja sigurno nece biti onakva koja bi Ti omogucila miran naredni period zivota. Usprkos onome sto smo naucili o suzivotu u okviru malog globalnog svijete, jer u bilo kojem mjestu u Kanadi je takva mjesavina stanovnistva da se mirne duse moze nazvati svijet u minijaturi, moramo se suociti sa stvarnoscu da nase penzije nece moci pokriti ni najosnovnije potrebe, osim ako neko nije bio sretniji pa se obezbjedio na neki drugi naci. Zahvaljujem se na dobrim zeljama za nastupajuce praznike i Tebi i Tvojoj porodici zelim svako dobro u Novoj 2018 godini.

Nekadasnji cajevcanin,

Aljosa Mujagic

Sunday, 24 December, 2017  
Blogger co said...

Kao prvo, čestitke Dubravki na penziji. Ima nas koji smo već osjetili njene draži a ima i onih koji se spremaju da uskoro uplivaju u te, trebalo bi biti, mirnije vode. Velika je to promjena u životu i ima i onih koji se na njih ne priviknu. Za Dubravku sam siguran da neće imati problema i da će, uskoro, shvatiti da ima manje slobodnog vremena nego što ga je imala kada je radila.

A što se tiče sredine u kojoj je provela zadnjih dvadesetak i kusur godina života, imala je sreću što se obrela u Kanadi i što je osjetila uzajamno poštovanje u sredini koja je, svi to znamo, mnogo šarolikija od one u kojo smo odrasli. I u onoj sredini u kojoj smo odrasli smo mislili da uzajamno poštovanje postoji ali se na kraju pokazalo da nije tako. Razlozi za to su složeni a jedan je, siguran sam, dolazak na vlast osoba sa zlim namjerama koje su, relativno brzo, porušili sve ono u što smo vjerovali.


I USA su bile okruženje u kojem je postojalo međusobno poštovanje između osoba pristiglih iz svih krajeva svijeta (ili mi se to samo činilo). Toliko puta sam spominjao fakultet na kojem sam radio, gdje nas je bilo od svakuda. Danas to više nije slučaj. Na vlast je došla osoba bez ikakvih moralnih kvaliteta, patološki lažov, sa podlim namjerama, koja je, u relativno kratkom periodu, od USA napravila zemlju u kojoj se došljak ne osjeća prijatno. Među ljude se uvuklo nepovjerenje, mora se paziti šta se govori jer nisi siguran šta tvoj sugovornik misli, javlja se strah od ekstremista kojima malo fali da naprave zlo.

Najglasniji su fanatici raznih fela, šire se nevjerojatne konspirativne teorije, podrivaju se osnovni temelji društva. Pojedini mediji su preuzeli glavnu ulogu u širenju laži, slično kao što je to bilo kaod nas prije i za vrijeme rata. Da mi je to neko rekao da se to može desiti ovdje prije pet-šest godina, ne bih mu vjerovao, kao što nisam vjerovao nekima u ona naša predratna vremena. Imajući iskustvo od prije dvadeset i kusur godina sada sam svjestan da je sve moguće. Da me nisu stigle godine i da me neke druge životne stvari ne sprečavaju, ponovo bih digao sidra i zaputio se negdje gdje bih se osjećao bolje. Zbog toga zavidim Dubravki što živi u zemlji u kojoj još uvijek vrijede neke normalne ljudske vrijednosti jer je, čini mi se, u svijetu toga sve manje.

I da, skoro zaboravih. Zahvaljujem se na lijepim željama i uzvraćam istom mjerom.

Sunday, 24 December, 2017  
Anonymous Izet said...

Cestitke Dubravki na zasluzenoj penziji.Nadam se da ce i tvoj Zlaja, moj skolski kolega ubzro ti se pridruziti, ako vec nije. Onda ce biti vremena da se lagano prave planovi kako "potrositi" penzionerske dane.
Na zadnju opasku Dubravke dodao bih da smo i mi zivjeli u skladnom, mirnom i koliko toliko sretnom okruzenju. Sve je to dobro dok na vlast ne dodju pogani ljudi koji bas koriste raznolikosti u vesenacionalnom, vjerskom, rasnom i drugoim stvarima pa uz ekonomsku krizu sve to za cas poniste i donesu strahote kakve smo mi vec vidjeli. Sa Co-om se potpuno slazem, i sa novom strukturom na vlasti ovdje moze biti svasta ako nastupi ekonomska kriza i vlast pocne huskati jedne protiv drugih. Tada zlo samo po sebi dolazi. Nadamo se da se takvi scenariji nece ostvariti i da nas ceka sretniji i pravedniji zivot u svijetu. Uz tu zelju svima vama cestitke i sve najbolje u Novoj 2018-oj.
Zivjeli!
Izet

Monday, 25 December, 2017  
Anonymous Natasa said...

Draga Dubravka, postovana gospodjo Saida, posebno mi je drago sto ste potvrdile da je ono u sto vjerujete i za sto se zalazete dozivljeno u vasim novim sredinama. Suzivot i postivanje razlicitosti osnovni je moto svih dobrih i postenih ljudi.

Slazem se i s Coom i Izetom, nazalost ljudi su povodljivi, mnogi i zli, vremena koja nam nadolaze zabrinjavaju.

Nase je da u nasem okruzenju svojim primjerom, koliko god nam se cinio nedovoljno korisnim, poticemo dobro u ljudima. Vase cestitke i prilozi upravo su pravi primjeri sto nam je ciniti.
Vazno je isto tako ne idealizirati, jer idealnog nema! Nigdje!

Sretno svima!
Natasa

Tuesday, 26 December, 2017  

Post a Comment

<< Home