Kod nas... (drugi dio)

Danas sam dobila link od Saide. Njen članak o boravku u Sarajevu zaslužuje da ga se pročita. Ona je svoj život živjela prije rata u Sarajevu, znala njegovu vrijednost, multietnički i svakodnevni život, muziku, druženja i istorijske vrijednosti grada.

Odlazak u Švedsku, kao i mnogi Bosanci i Hercegovci, donijeli su joj nove obaveze i novi način života. Majka je dugo bila u Sarajevu, nikad i ni na koji način je nije mogla pomjeriti iz " njenog rahatluka" kako su svoje živote od kad znam za sebe svi naši stariji ljudi smatrali jedinim načinom pravog življenja.

Često je dolazila u posjete i svaki put mogla da primjeti životne situacije ljudi BiH i Sarajeva.

Turisti kad dolaze obično ne ostaju dugo i "raspamete" se obilascima, jelima, prirodom, jeftinoćom i odlaze prezadovoljni izjavljujući da će sigurno ponovo doći.

Sada je za vrijeme ovog zadnjeg boravka uspjela da vidi sve "rezultate" rada vladajućih nesposobnih, korumpiranih i stranački parlamentarnih zastupnika.

Što se naroda, saradnje i veza bosanskogheregovačnog naroda iz oba entiteta tiče, nikad bolje.

Iz Sarajeva posebno.

Jedna od onih koji imaju po meni izražen talenat i pismenost je i Saida.

Čini mi se da je trenutno jednako važno danas jasno i glasno čistiti smeće ispred svojih vrata, kao što je po meni bila i odluka ostati u Sarajevu i braniti samo svoje ognjište.

Drago mi je što u RS postoji Srdjan Puhalo i "Buka", a kod obične sitne raje strah je još uvijek prisutan ali ni blizu kao sto je bilo.

Dobila sam suglasnost da mogu poslati tekst na blog. Drago mi je da je zadnja slika sarajevski tunel, kroz koji sam i lično otišla i došla nakon 15 dana boravka na Hvaru u posjeti ranjenom sinu.

Uzeh đugum i maštrafu, pođoh na vodu, mila moja...

Pozdrav Saima